Mjesečina (2016) - Britka sociopsihološka dijagnoza geta

Mjesečina (2016)Moonlightredatelj: Barry Jenkinsuloge: Mahershala Ali, Shariff Earp, Duan SandersonViše informacija o filmu »8.0

Kada film dobije osam nominacija za Oskara, znate da ima težinu. Barry Jenkins slovi za mladog redatelja koji pomno piše svaki scenarij i godinama priprema logistiku, a sljedeći projekt 'The Underground Railroad' je kao najbolja novela u 2016. već predviđena za novi napad na akademske kipiće. Obrada društvenih tema posebno je draga akademiji, no isto tako se mora naglasiti da se ovaj filmaš ističe ambicioznošću, hrabrošću i nipošto ne snima komercijalni 'trash'. U središtu radnje je Chiron, tipično dijete geta - bez oca, s majkom u 'škaricama' seksa, droge i zapostavljanja djeteta. Druga djeca ga zbog nešto mekšeg karaktera nazivaju 'pederom', tuku ga i jedino utočište mu je diler cracka Juan. Priča se odvija kroz tri životna razdoblja glavnog lika i vrlo precizno i britko povezuje njegove traume iz djetinjstva s psihološkim razvojem u budućnosti. Tinejdžersko doba prolazi mu u potrazi za samim sobom gdje Chiron testira vlastitu seksualnost, no isto tako sve dalje odlazi od vlastite majke. Kasnije sve teškoće pretvara u snagu i sljedeći primjer Juana u odraslom dobu postaje beskompromisni diler.

Paralelno, njegova psihološka okosnica je izgubljenost. Mnogima će zasmetati homoseksualnost glavnog lika ili barem potisnut seksualni aspekt, ali je upravo to ponajveća kvaliteta filma - odrastanje s majkom koja ga zapostavlja, pronalazak uzora u stasitoj očinskoj figuri i nasilje vršnjaka zbog povučenosti stvorili su traumatično djetinjstvo u kojem bi svatko tražio ono malo ljubavi. Film živi u intimnosti glavnog aktera - sve što vidimo na mikro i makro razini zapravo je presjek njegove psihe i prikaz svijeta kakav on percipira. Od 'pederkastog' zlostavljanog mladića do čvrstog 'muškarčine', no u nijansi i dubini riječ je o jednoj te istoj osobi, dovoljno inteligentnoj i prilagodljivoj svijetu kojem je prepušten. Živimo li svi mi živote definirane od strane drugih osoba? Jesmo li doista formirane osobe ili samo glumimo ono što želimo da ljudi vide? Je li naš svjetonazor doista i naše mišljenje ili samo prilagodba željama društvenih grupacija u kojima živimo? Film postavlja brojna tabu pitanja i bez imalo straha na svako odgovara.

Tri glumca koji su utjelovili Chirona kroz tri poglavlja odradili su odličan posao, no Mahershala Ali (Juan) i Naomie Harris (Chironova majka Paula) najozbiljniji su pretendenti na Oskare. Autor Jenkins usudio se riskirati i profitirao je u najvećoj mogućoj mjeri - ovo nije još jedna plitka promocija LGBT agende već kritika licemjernog društva koje na svu silu traži 'mainstream' vrijednosti, a ne razumije da muškost, snaga i odgovornost proizlaze upravo iz međuodnosa ljudi i društva samoga. Možda ovo nije film za svakoga i neće dobiti pohvale za najbolje ostvarenje godine, ali moram priznati da će zadovoljiti one koji očekuju iznimno mnogo od kinematografije. Kažu da je najveća uvreda za Hollywood pohvala da im nešto podsjeća na europski uradak - u ovom slučaju je teško izbjeći takvo 'vrijeđanje'. Društvene stigme izlaze na vidjelo, roditelji mrze vlastitu djecu i djeca svoje roditelje, nitko nikoga ne prihvaća i svi žele osobe vidjeti kao savršene personifikacije vlastitih želja, a ne kao idealne prikaze samih sebe. Zato je društvo na koljenima i ne čudi što se priča o 'šestom umiranju' - možda su jedino mjesečine taj tračak svijetla u mraku...

Oskar Naomie Harris Moonlight Mjesečina Barry Jenkins Mahershala Ali Trevante Rhodes