Kapetan Fantastični (2016) - Posljednji romantik i nokauter društvenih normi

'Ako je mjerilo normale usklađenost s duboko poremećenim društvom, drago mi je što sam nenormalan'. Nakon mora očajnih i tek solidnih filmova napokon se iskristalizirao punokrvni borac za Oskare. Naravno, ukoliko gerijatrijska Akademija među ostalim preferira ultimativnu kritiku njenih vlastitih vrijednosti. Televizijski glumac Matt Ross usudio se obračunati s licemjerjem zapadnjačke civilizacije, a da nikome ne ostane dužan ušao je i u frontalni okršaj sa svijetom alternative. Niskobudžetni 'Indie' filmovi ne robuju nikakvim očekivanjima izuzev onih vezanih uz kvalitetu i na tome valu zajahao je Ross bez ikakvih figa u džepovima. Rezultat je maestralna ljudska i životna priča, alegorija vezana uz odgoj i licemjerje, no isto tako i rezonsko analiziranje odgovornosti - koju roditelji današnjice u svoj svojoj nemoći prepuštaju sustavu. A sustav kreira idiote. Ili barem tako smatra glavni lik Ben čije prezime ukazuje na sve ono što prezire ('Cash' - novac). Viggo Mortensen je vjerojatno ostvario ulogu života. Ben zajedno sa svojom suprugom Leslie čini par odmetnutih koji djecu odgaja sukladno pravilima prirode, proturječno društvenim normama i tekovinama sustava.

'Samo za promjenu želim biti normalan!' 'Definiraj normalno za početak.' 'Želim biti kao drugi'. Kako to obično biva u takvim zajednicama, pojedinci pucaju po šavovima i postaju neusklađeni. Ili žele postati usklađeni s usklađenima. Majka umire i hipijevska obitelj mora se suočiti s tekovinama Zapada. Lov, preživljavanje i spavanje u divljini naglo zamjenjuju autoceste, pravila i zakoni. Fenomenalna je scena kada dolaze kod svojih rođaka, a žitelji kućica u cvijeću (vjerojatno opterećeni hipotekama i kreditima) sole pamet 'zaostalima' kako su posve nenormalni i neuki dok njihova djeca igraju nasilne igrice na Sonyju, ne znaju što je Povelja o pravima, a vjerojatno imaju problema i s brisanjem guzica. Benova brutalna iskrenost i razgovor s djecom kao da komunicira s odraslima razdire i razbija sve koncepte licemjernog društva. Iako njegove metode naoko izgledaju opasnima, divljima i naglima - barem poštuju želje svojih bližnjih, iskrene su i postavljaju ljubav iznad svih pravila ponašanja. Sebičnost se zamalo pokazala najvećim testom ali se čak i u tom vaganju Ben uspio suprotstaviti vlastitim željama i logičnim načelima. Kraj filma odlično definira čitavu radnju - kućanice neće dobiti svoju normativnu zadovoljštinu.

Odgoj djece polako prelazi u okosnicu svih novijih filmova. Heroj, Kapetan i Fantastični izazvat će neviđene prepirke među roditeljskim gledateljstvom - je li neodgovoran, sebičan ili pak slobodouman i empatičan? Film će lomiti i kritičare - jedni će ga hvaliti zbog glume, scenarija, soundtracka i režije dok drugi neće vidjeti dalje od vlastitog nosa i kritizirat će ga kao hazardan primjer kako roditelji pod novim paradigmama odgoja mogu pogrešno uzimati stvari u vlastite ruke. Ross je ovjekovječen u Cannesu, talent je prezentirao na velika vrata i za mene je definitivno s Mortensenom i scenarističkim predloškom nominiran za akademske kipiće. Nepravde se događaju pa nije nemoguće da ga 'zaborave' ali po svemu prikazanom apsolutno zaslužuje ozbiljnu borbu za laureat. Jer dugo ne gledah ovako intrigantan film čiji potencijal ide daleko iznad pukog kino platna i kokica. On ima kapacitet da u 'mainstream' pogura Robinsonovu promjenu obrazovne paradigme, baci drugačije svijetlo na nepogrešivost zapadnjačkih normi i opali priličnu šamarčinu licemjernim pretilim i informativno potkapacitiranim moralnim sucima i vertikalama. Rekao bih - šteta što je 'Indie', ali je jedino to i mogao biti, po svim mogućim okvirima.

Viggo Mortensen cannes indie Kapetan Fantastični Matt Ross Frank Langella George MacKay