Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Meadowland (2015) - Tjeskobna indie drama o gubitku djeteta

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 24.11.2015. / Autor: Frane Rogošić Meadowland (2015) - Tjeskobna indie drama o gubitku djeteta

Motiv smrti djeteta smješten u nezavisni film danas zvuči kao pravi klišej. Brojni su se američki filmovi pozabavili tom tematikom, prikazujući što se događa s roditeljima, njihovim brakovima i odnosima s drugim ljudima, kada izgube najmilije. Dosta je prisjetiti se, primjerice, turobne kriminalističke drame "In the Bedroom" Todda Fielda ili pak famoznog "Monster's Balla" Marca Forstera, oba snimljena 2001. godine. U novije vrijeme tu su i naslovi poput "Rabbit Holea" Johna Camerona Mitchella te "The Disappearance of Eleanor Rigby" Neda Bensona, kritički uspješni naslovi, kao i gorespomenuta dva, ali ujedno i niskobudžetne drame tada uglavnom anonimnih redatelja.

MOJA OCJENA - 7.0

U tu nezahvalnu konkurenciju anonimusa ušao je ove godine i etablirani direktor fotografije unutar američke nezavisne scene Reed Morano sa svojim debitantskim redateljskim ostvarenjem "Meadowland", mračnom i depresivnom dramom koja je, unatoč već mnogo puta obrađenim motivima i idejama, prilično efektna i kvalitetno odrađena. Moranov film govori o mladom bračnom paru Sari i Philu koji se pokušavaju suočiti sa životom i budućnošću nakon što im dijete misteriozno nestane. Godina je dana prošla, posljedice se itekako vide: Sarah je na rubu sloma živaca i zatvorena u sebe, dok se Phil pokušava približiti ljudima i doznati što mu se dogodilo sa sinom kako bi konačno prebolio tu tragediju. U međuvremenu se, očekivano, njihova komunikacija i brak polako raspadaju.

Morano gledatelja vodi na nemilosrdan put kroz tamnu stranu Amerike, stranu koja je bliža stvarnosti nego idealiziranom filmskom svijetu. U toj Americi žive suicidalni tinejdžeri, narkomani odbačena djeca, pedofili, ubojice, nerazumni i sebični roditelji i sl. "Meadowland" prikazuje suvremeni svijet kao ružno i tjeskobno mjesto povremeno zatečeno dobrim djelima. Sarah, po zanimanju profesorica, pokušava pomoći djeci u školi, no ne može izaći na kraj niti sama sa sobom i svojom nesrećom. Zamjenu za svog sina neuspješno traži u dječaku s Aspergerovim sindromom kojeg društvo, uključujući njegove skrbnike, osuđuje i odbacuje. S druge strane Phil, policajac, koristi svoju poziciju kako bi doznao je li njegov sin živ ili ne. Osim toga, odlazi na grupnu terapiju za ljude koji su izgubili djecu, otvara se i pokušava povezati s pojedincima, no u isto vrijeme njegove ga frustracije alijeniraju od ostatka svijeta. Unatoč tome što se Sarah i Phil pokušavaju "izliječiti" pomažući drugima, oni postaju žrtve vlastitih opsesija i autodestruktivni.

Morano je, kako smo već napomenuli, poznatiji kao direktor fotografije na brojnim nahvaljenim nezavisnim filmovima, a svoj vizualni dar prenio je i na vlastiti film. "Meadowland" je snimljen u sivim tonovima, boje su hladne i izblijedjele, tako da se sadržaj i stil filma stapaju jedan s drugim i stvaraju veoma tjeskobnu atmosferu. Osim toga, Morano se podosta služi i handheld kamerom čime doprinosi realizmu kojemu film teži. Glazbena podloga također se sjajno uklopila u film, disonantna i prijeteća muzika pritišće gledatelja kroz gotovo cijeli film ne dopuštajući mu da odahne ili se opusti.

Gluma je u "Meadowlandu" odlična, a posebno se ističe Olivia Wilde koja je odradila vjerojatno najbolju ulogu u dosadašnjoj karijeri. Poznate filmske ljepotice poslovično se teško uspijevaju uklopiti među "obične" smrtnike kada se radi o filmu poput "Meadowlanda", no Wilde, bez šminke, umorna i ispijena lica, ostavlja dojam prosječne žene koju iznutra izjedaju gorčina i tuga. Njezina transformacija psihičke boli na fizički plan posebno je pohvalna. Luke Wilson, svima poznato filmsko ime, solidan je u ulozi naizgled mirnog policajca koji polako gubi kontrolu nad sobom, no začuđujuće je što mu Morano nije dao više prostora u priči. Redatelj je skupio impresivna imena za epizodne uloge, pa su tu i sjajni John Leguizamo, Kevin Corrigan, Juno Temple te Giovanni Ribisi.

Što se negativnog aspekta tiče, već smo napomenuli kako "Meadowland" pati od klišejiziranosti, naročito kada se uzme u obzir priča koja je samo u protekla dva desetljeća obrađena na velik broj načina i to uglavnom vrlo kvalitetno. Priču, doduše, spašava činjenica da je Morano u nju uspio unijeti određenu dozu individualnosti te da nije smještena u sferu komorne drame, već je bliže mystery žanru pomiješanom s obiteljskom melodramom. Osim toga, film pati i od ishitrenog završetka koji je strahovito nedorečen, a mnoge su ideje otvorene u filmu ostale potpuno nerazjašnjene. Također, valja još jednom istaknuti kako Morano puno više pozornosti pridaje Sari nego Philu, pa se kroz mijenjanje perspektive s jednog lika na drugi itekako osjeti ta neuravnoteženost. Kako film odmiče, Phil postaje sve manje prisutan u filmu, a Sara počinje u potpunosti dominirati, tako da nad Philom ostaju brojni upitnici s kojima se redatelj nije obračunao.

S obzirom na navedene limitacije priče, Moreno je uspio napraviti pohvalan film. "Meadowland" nije briljantno ostvarenje, on ostaje na razini zanimljivog i kvalitetnog filma, ali je pokazatelj obećavajuće karijere. Osim toga, "Meadowland" je pokazao i to da je Olivia Wilde puno više od lijepog lica te da je glumica na čije se kvalitetne izvedbe ubuduće može računati. Iako u startu treba upozoriti gledatelja da se radi o iznimno mračnom filmu, treba mu pružiti priliku jer, unatoč nedostatcima, nudi vrlo dobar uvid u život srednje klase 21. stoljeća te ljudsku patnju.

Luke Wilson Olivia Wilde Giovanni Ribisi Juno Temple Meadowland Reed Morano John Leguizamo Kevin Corrigan


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?