Interstellar - 2001: Odiseja u Solarisu

Galerija fotografija

Iščekujući novi film Christophera Nolana, ne skrivam ovo, nadao sam se nekom novom "Inceptionu". Nadao sam se novom filmu ispunjenom fascinantnim referencama koje upućuju na filmove kao što je Vertovljev "Čovjek s filmskom kamerom" kojim je Nolan nakrcao svoj "Početak" . I to je bila greška. Najgore što sam mogao učiniti je imati previsoka očekivanja i to sam učinio. Iako ispunjen solidnim glumačkim ostvarenjima, odličnom kamerom, pa čak i inspiriran interesantnom teorijom, Nolanova svemirska opera na trenutke ostavlja dojam kao da su se braća posvađala za vrijeme pisanja scenarija pa je jedan htio malo filmskih utjecaja, a drugi znatno više. Rezultat je neobična mješavina svega i svačega koja iza sebe ostavlja previše toga - možda i zašto?

Interstellar

U bliskoj budućnosti Zemlju pogodi neobjašnjiva pošast koja uništava hranu te prouzrokuje izrazite klimatske promjene. Ljudska vrsta je suočena s izumiranjem neviđenih razmjera. Ljudsko je stanovništvo prorijeđeno do te mjere da više ne postoji nikakva potreba za vojskom i snažnom državom, dok je preostalo stanovništvo svedeno na funkciju "brižnika" koji moraju kako tako osigurati budućnost preostaloj djeci. Iako školovan za astronauta, Cooper (Matthew McConaughey) je farmer koji uzgaja jedinu preostalu vrstu žitarica koju je moguće uzgajati - kukuruz (otprilike najmanje dva puta se spominje i bamija koja više ne uspijeva). Dok je njegov sin potpuno zadovoljan farmerskim životom, kćer Murph (Mackenzie Foy) poput njega samog mislima je među zvijezdama te ne prestaje sanjariti o vremenima kada je čovječanstvo planiralo putovanja van Zemljine orbite. Za vrijeme jedne od brojnih pješčanih oluja, Murph i njen otac otkrivaju neobičan kôd u pijesku koji pada po podu sobe, za što ustanove da je ustvari koordinate za nepoznatu lokaciju. Koordinate će ih odvesti do organizacije za koju je Cooper bio uvjeren da više ne postoji, te tamo saznaju da se već neko vrijeme pokušava pronaći način za spašavanje ljudske vrste od izumiranja. Najveću mogućnost vide u međugalaktičkoj crvotočini koja se otvorila kraj Saturna. Cooper prihvaća ponudu da ode tamo i nađe način za opstojanje vrste. Društvo će mu praviti Amelia (Anne Hathaway), kći poznatog znanstvenika koji je osmislio cijelu misiju, Doyle (Wes Bentley), Romilly (David Gyasi) te pravokutni robot TARS kojeg odlikuje 90% programiranog sarkazma i znatno "ozbiljniji" CASE.

Interstellar: Službeni trailer

TARS

Kada bi trebalo izabirati koji je najbolje osmišljeni lik filma, to bi svakako bio TARS. S obzirom da je film relativno neuspjeli križanac, TARS je ono što sam se ponadao da će biti cijeli film. Vidi se da je Nolan htio robota koji će biti jedinstven na filmskom platnu, da ga odlikuje multifunkcionalnost kao i jedinstven izgled. Istovremeno je htio da bude i reprezentant kultnih umjetnih inteligencija koje smo do sad imali prilike vidjeti u filmovima (Roby the Robot, R2-D2, HAL 9000, Gerty itd.) no ponajviše da nas svojim oblikom podsjeća na kultni Kubrickov Monolit. TARS u ovom filmu nije imao što zeznuti. Istina, nije baš jasno na koji način mu funkcionira mehanika s obzirom da se može transformirati na više različitih načina ali je karakterno zanimljiv i zabavan te uskače pomoći kad god su ljudski likovi (i scenarij) pred nekim nemogućim zadatkom ili nevolji. 

Christopher Nolan

Ovo je jedan od filmova koje nije dovoljno pogledati jednom da bi se dokučilo baš sve što je pjesnik (redatelj) htio reći. Tako je bilo s filmom "Početak/Inception", a tako je i sad. To je zbog redatelja koji voli vizualne igre zavaravanja i prevare. Dok ste uvjereni da on pripovijeda o jednom, ustvari nakon drugog gledanja shvatite da je pričao o nečemu sasvim drugom. No teško da je o tako nečemu ovdje riječ, ali treba dati šansu i tom famoznom drugom gledanju. Nolan je redatelj koji vrsno barata vizualnim i to je ono što u ovom filmu najbolje funkcionira. Zemlja je prikazana onakvom kakvom je i vidimo izbliza - običnom. Svemir je pak pokupio sve ono najljepše. Kada jednom pošalje Cooperovu ekipu u daleka svemirska prostranstva, gledatelj se suočava s nevjerojatnom ljepotom beskonačnog, čak i kad mala ljudska posada dosegne ono konačno - Crnu rupu. Tu je "Interstellar" zamalo bio nepogrešivo filmsko djelo. Zamalo jer općenito film previše podsjeća na nešto. Svaki segment filma kao da ste već negdje gledali. 

Prizor iz filma "Interstellar"

2001: Odiseja u Solarisu

Umjesto da filmske utjecaje na priču suze na maksimalno dva kultna filma, braća Nolan su se beskonačno raspisala i složila doslovno filmski složenac svega i svačega. Filmovi koji su bez sumnje najviše utjecali na "Interstellar" su Kubrickova "2001: Odiseja u Svemiru" i "Solaris" Andreja Tarskovskog. Kako smo već spomenuli robota monolitnog oblika daljnje otrkivanje estetskih referenca koje povezuju "Interstellar" s Kubrickovim remekdjelom najbolje je ostaviti vama samima, za što pak ima jako puno prostora. "Solaris" (1972) je u jednakoj mjeri neizbježna estetska asocijacija s novim filmom Christophera Nolana. Osim što likovi "Interstellara" često prebiru po nekim ključnim etičkim pitanjima suvremenog čovječanstva, Cooper praktički kao živi-mrtvac u petoj dimenziji komunicira sa svojom kćeri, što bi bilo suprotno od Krisa Kelvina koji u "Solarisu" komunicira sa svojom pokojnom suprugom, čemu još treba pridodati činjenicu da su oba lika udovci. Tu je još i prvi planet na koji će sletjeti Cooper i Ameila a koji je oceanski svijet baš kao i Solaris oko kojeg orbitira Kris Kelvin. Ima toga još, već je i sam filmaš otkrio da je Spielbergov "Susreti treće vrste" također ostavio traga u njegovom filmu, a prepoznat ćete ga u prvom dijelu filma kroz "opsesiju" Coopove kćeri Murph koja je uvjerena da joj netko mističan ostavlja poruku Morzeovom abecedom izbacujući joj knjige s polica, kao i u njihovom porivu da odu na točno određenu lokaciju nakon što u pijesku prepoznaju koordinate. Nadalje u jednom kritičnom trenutku koji se odvija u drugoj Galaktici, učinit će vam se kao da nanovo gledate "Gravitaciju" Alfonsa Cuarona.

Ansambl

Ovo je trebao biti ensemble film, međutim ništa od toga. Filmom u svakom dijelu prevladava lice Matthewa McConaugeyja, što nije ništa čudno jer cijela priča je koncentrirana oko lika Coopera. Problem nastaje kad postanete svjesni da ostale likove ne doživljavate baš previše. Što pak i nije toliko loše kada na scenu stupi Topher Grace za kojeg je teško shvatiti kako uopće dolazi do ikakvih uloga jer u svakom filmu ima jedno te isto lice - isto kakvo ima na svom IMDb profilu. Identično. S bradom ili bez brade. Fer udio u filmu ima Anne Hathaway kao Amelia Brand. Njen lik je besprijekorni vjernik onog što zastupa njen otac znanstvenik (Michael Caine), no pored toga je emotivno zalijepljena za misiju iza čega se krije skriveno nadanje. S obzirom da u "Interstellaru" na pojedinim mjestima vrijeme u odnosu na ovo naše (Zemaljsko) protječe nevjerojatnom brzinom, kasnije u filmu susrećemo se i s glumicom Jessicom Chastain koja glumi Murph u zrelijim godinama. Iako je i na početku filma jasno koliko je redatelju važan taj odnos na relaciji otac-kćer, tek Murphinim sazrijevanjem u ženu shvaćamo značaj ove crte između dva lika. Chastain radi ono što najbolje umije - izvlači suze publike. 

Prizor iz filma "Interstellar"

Ne ulazi krotko u kino dvoranu

Ne odlazi krotko u tu blagu noć
gori i bunca starost na kraju dana.
Žesti se, bjesni, dok svjetlost se gasi.

Još jedan element za filmološke interpretacije je pjesma Dylana Thomasa koju u nekoliko prigoda recitira Michael Caine. U jednom trenutku pjesma otkriva istinske namjere profesora Branda, ali je vjerojatnije da se iza nje krije još dublja autorska misao za što je ipak potrebno još jedno gledanje filma. Tehnički pa i invencijski ovo je vrhunski filmski rad, vrijedan svakog uloženog dolara. Kamera, odnosno slika je impresivna iz svakog kuta gledanja. Glavni glumci, koliko god nekima McConaugheyjev južnjački engleski bio naporan, izvrsni su ali na žalost ostaju u sjeni nejasne mješavine same radnje filma. Nemojte krotko ulaziti u kino dvoranu gledati "Interstellar" jer je znatno zahtjevniji od "Inceptiona" i ako očekujete brzinsku premetačinu unutar 90 minuta, moglo bi vas neugodno iznenaditi trajanje filma od 169 minuta. Neće biti potpuno zadovoljeni ni ljubitelji čiste znanstvene fantastike jer Nolan se značajnije oslanja na patos nego na logos i to ponajviše tamo gdje bi logika bila najpotrebnija - u petoj dimenziji. Nolan ovdje referencama na klasike znanstvene fantastike više kupuje nego što zaslužuje naklonost zahtjevne publike. No, ako se odlučite na ovaj svemirski ep, svemirsku operu, znajte da ćete film morati pogledati još najmanje jednom kako bi dokučili krajnju autorsku misao.

Anne Hathaway Alfonso Cuarón Gravitacija Christopher Nolan Inception Početak Michael Caine Mackenzie Foy solaris 2001 Odiseja u svemiru Matthew McConaughey Jessica Chastain andrej tarkovski wes bentley Čovjek s filmskom kamerom Roby the Robot Stanely Kubrick r2d2 hall 9000 gerty susreti treće vrste thoper grace Dylan Thomas poezija Ne ulazi krotko u tu blagu noć Dziga Vertov