Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života / Filmomanija

Galerija fotografija

Autor: Ines Ignjačić
Film info: Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života

Priča prati zadnje dane života Boonmeea (Thanapat Saisaymar) koje provodi na selu sa rodbinom. Za vrijeme obiteljske večere, najprije se pojavljuje duh njegove supruge koja je preminula prije 19 godina, a nekoliko minuta kasnije (u realnom vremenu) njegov sin u životinjskom (majmunskom) obliku.

Boonmee boluje od zatajenja bubrega i umire u spilji među stijenama, na mjestu za koje se prisjeća da je tamo rođen. Snovi su mu poput sjećanja, a duhovima nestalih i pokojnika pristupa kao uobičajenoj i svakodnevnoj pojavi.

Film je snimljen po knjizi, a redatelj i scenarist Apichatpong Weerasethakul  je ranije već snimao filmove i o ujaku Booonmeeu (A Letter to Uncle Boonmee), i o duhovima (Ghost of Asia), dakle metafizičke i nadrealne psihološke priče očito su njegova strast.

Ne treba nijednu knjigu (film) suditi po naslovu – bilo da se radi o smjeru od lošeg prejudiciranja do dobrog sadržaja, ili obrnuto. Ovdje je to dokazano; naslov bi mogao biti izuzetno primamljiv publici, no nažalost on je zapravo jedino što je zanimljivo. Weerasethakul je ljubitelj intrigantnih naslova (poput The Adventures of Iron Pussy) i koristi slobodu u biranju motiva, koja, koliko god gnjusno ili demotivirajuće mogla izgledati, ipak predstavlja umjetnost u njezinom iskonskom obliku.

Tehnički gledano, kamera je toliko statična da su neke scene prilično dosadne nakon što ih gledate duže od minute, a s obzirom da scena koju se prikazuje sama po sebi nije osobito impresivna. Slici bi dobro došlo malo oštrine, a osvjetljenje je toliko šturo da ga je likove kadgod teško međusobno razlikovati.

Ubačena je epizoda sa princezom koja se tretira na način za koji je nevjerojatno da se danas još u nekim krajevima prakticira – robovi ju nose na improviziranom tronu, a jedan od njih joj je (potencijalni) partner. Princeza komunicira sa vodom, iliti duhom iz vode u obliku soma, koji ju uvjerava da je lijepa, iako je stvarnost drugačija, i potom joj pruži neku vrstu zadovoljstava / privremene katarze, koje se može tumačiti kao seksualno ili pak kao mentalno, ovisi koliko ste tolerantni.

Koja je točno funkcija princezine nesreće uzrokovane nedostatkom ljepote i samoćom, a u kontekstu priče o Boonmeeju, ne znam. No ako se sagleda neovisno o njemu, predstavlja fizički izgled kao promjenjivu supstancu, sa metaforom odraza u vodi, te pojednostavljuje status princeze koji nije jamstvo sreće ni zadovoljstva.

Život na selu na jugoistoku Azije čini se kao misaona imenica za nekoga tko pripada srednjem ili nižem gradskom sloju, nekoga tko pripada zapadu i vremenu računala. Priroda, tišina i spokoj samo su polovica priče – no upravo ta polovica može sezati toliko daleko da stvarnost drugačiju od onoga što postoji u nama poznatom svijetu učini kreativno – tradicionalnom na nekoj drugoj dimenziji, gdje se ne razlikuju čovjek, duh, životinja i biljka, nego svako biće i svaka pojava imaju razumno objašnjenje koje ne treba analizirati, nego mu se prepustiti.

Ocjena: 3/10

drama smrt filmomanija ujak boonmee tajland duh prošlost