Građanin opasnih namjera - Film opasnih mjerila

Devedesete su u kinematografe donijele jednu novu sortu krimi-trilera. Priče o sofisticiranim serijskim ubojicama ali ne onim tradicionalnim poput negativaca Agathe Christi koji su ubijali zbog neke materijalne koristi. Došli su likovi filozofskih ubojica koji su u svom mračnom umu pomno kovali na koji će način, u kojem trenutku i koga ubiti. Serijski ubojice koji se ponašaju poput predatora iz jungle, ubijaju iz čiste strasti a sve objašnjavaju nekom višom filozofijom iza koje se naravno krije trag slijedećeg zločina koji će tek uslijediti.

Era lucidnih profinjenih a nečuveno brutalnih serijskih ubojica počela je sa Kad jaganjci utihnu (1991) a svojevrstan vrhunac je doživjela jezovitim Sedam (1995).
Građanin opasnih namjera u sebi ima elemente gotovo svakog filma spomenutog podžanra ali i još ponešto više.

Običan obiteljski čovjek Clyde Shelton (Gerard Butler), ili se barem običnim na početku priče čini, proživljava pravu dramu kada mu nasilnici upadaju u kuću i ubijaju ženu i kćer.
Igrom slučaja Sheldon preživljava i uz pomoć državnog tužioca Nick Ricea( Jamie Foxx), pokušava izboriti smrtnu kaznu za krvnike svoje obitelji.

Dok Sheldon očekuje ispunjenje pravde, Ricea prvenstveno interesira njegov prosjek dobivenih parnica pa igra na sigurnu kartu te postiže nagodbu s jednim od optuženih kako bi drugi dobio smrtnu kaznu. Sheldona to baš i ne oduševljava ali nema izbora pa se, barem prividno, miri sa aktualnim stanjem.
Ono što je dobro u ovom filmu je što nema čekanja, nema razvlačenja pa prvo što će zaprepastiti gledatelja jest incident prilikom izvršenja smrtne kazne nasilnika koji je osuđen.

Odmah postaje jasno da nema čekanja na priču, da je priča razvijena u samom startu filma i da ono što slijedi jest totalna pomutnja. Što u očima gledatelja, što u očima državnog tužitelja Ricea jer njegova nagodba s jednim od nasilnika u građaninu Sheldonu budi nekakvu vrst uspavane zvijeri gladne brutalne i, uvidjet će te, jaaaako bolne osvete.

Ono što je ovdje došlo kao novitet u podžanru serijskih ubojica jest moralno balansiranje između dobra i zla. Tako sam s početkom filma i same radnje zapravo simpatizirao nesretnog Clydea, da bi u kasnijem dijelu filma isti lik s kojim suosjećaš počeo za mete uzimati one koji su nam predočeni kao potpuno nevini u cijeloj priči. Što vas pak dovodi u poziciju da propitkujete svoje poimanje smislenosti želje za uličnom pravdom kada zakonska zakaže kao u slučaju građanina Sheldona.

Opet kao njemu u kontru, a opet i samom promatraču priče tu je lik Nick Ricea koji se pak slijepo drži slova zakona i teško od njega odstupa, uvjeren da bez toga sve propada u bezdan u kojem više ne znaš tko je brat a tko tat.

Sve u svemu, u određenoj točki priče naći ćete se sukobljeni odabirom između građanina Sheldona i odvjetnika Ricea, prvi nije ništa veći zločinac no što je drugi veći pozitivac.
Koliko je zapravo tanka granica između dobra i zla, na obje strane, u ovom filmu vidljivo je i po tome da se dobrano mučim da nekako rastumačim zapletenost unutar samih likova.

Najbolje od svega je konfuzija koju stvara ova zaista vrhunski razrađena priča. U pravilu bi u takvom filmu policiji bio dostavljen nekakav trag, nešto po čemu bi oni pratili  ubojicu, naravno time i gledatelj dobiva izazov da pokuša razriješiti zagonetku prije samog raspleta. No ovdje ste cijelo vrijeme suočeni sa počiniteljem a isti cijelo vrijeme uspjeva ostati ispred policije, odvjetnika Ricea a i publike. Konstanta u kojoj ste cijelo vrijeme suočeni sa Johnom Doeom iz Sedmice, Jame Buffalo Bil Gumbom iz Jaganjaca ali i Hannibalom Lecterom će vas u jednom trenutku čak i iziritirati osjećajem nemoći da provalite tajnu uspjeha građanina Sheldona.

Građanin opasnih namjera možda nikad neće osvojiti neku prestižnu filmsku nagradu, iako nikad se ne zna, ali bez sumnje će osvojiti svakog ljubitelja trilera koji ga pogleda.
Možda je film mogao biti i malo blistaviji, možda i pružiti malo više jureće akcije ali nekako mi se čini da ga to ne bi učinilo ništa dinamičnijim no što jest ovakav kakvim je snimljen.
Napose, i ovo je fascinantno i zadovoljavajuće za režisera F. Gray Graya koji iza objektiva ima više video spotova nego filmova. Dugo nisam gledao tako nepredvidiv film koji me držao u stolici bez daha praktički do pred sam kraj filma.

Gerard Butler se odlično snašao u ulozi pozitivnog-negativca, zapravo od njega sam nisam ni očekivao razočarenje ni u kom pogledu. S druge strane, Jamie Fox na trenutke djeluje neuvjerljivo u ulozi državnog odvjetnika. Ne samo da djeluje neuvjerljivo nego se čak nije u potpunosti ni snašao. Za ulogu koju odlikuje odlučan karakter, on je zapravo nastupio mlako i neodlučno.

Clyde Sheldon, Građanin opasnih namjera nam pokušava reći da rezultat na papiru ne pokazuje što je pravično i nipošto nije mjerilo pravde. Priča nas suočava sa stresom pojedinca od kojih su mnogi osjetili i vjerojatno u sebi imali želju pravdu izvršiti nemilosrdnošću građanina Sheldona. Svojim poigravanjem u sivom prostoru morala uvodi nas u svijet u kojem promišljamo da li je birokratska pravda ono što će držati ulično zlo za uzdama ili bismo morali s vremena na vrijeme prošetati onim sivim sjenkama između dobra i zla, upravo kako bi pravda bila zadovoljena.

No, na stranu mantru o poruci koju film pruža. Od četvrtka nam se u kinima nudi dobar, dinamičan, intrigantan, eksplozivan, i bez obzira što su u samom startu karte podijeljene, triler pun iznenađenja.

Mladen Šagovac akcija filmski dvd filmovi građanin opasnih namjera seven silence of the lambs kad jaganjsci utihnu sedam gerard buttler law abiding citizen triller krimi filmskinet