Gledali smo: Šuma summarum

Pročitao sam na portalu jedne televizijske kuće da je domaća kritika pokopala Vitezov Šuma summarum i narednih par dana svojski se potrudio pronaći defakto negativne kritike. Našao sam tek jednu koja pak nit vonja, nit miriše. Svi se slažu u jednom, Ivan Goran Vitez je baš kao i Nevio Marasović napravio nešto novo, svježe u našoj kinematografiji. Odnosno, svojim dugometražnim prvijencem je iskočio iz ustaljenih okvira te napravio solidnu žanrovsku mješavinu. Dok mu "navodno" jedan od glumaca u filmu, Goran Navojec, zamjera da je redatelj koji ne zna što ne želi. Scenarij sa tolikim brojem razvijenih i upotpunjenih likova, toliko zapleta i preokreta ga prikazuje kao stvaratelja koji točno zna što želi. Želi zabaviti, kritizirati a najviše od svega provocirati. Upravo to je Šuma summarum, provokacija otvorena pljuska modernom hrvatskom društvu koje ovako sklono lažnom moralu uopće ne priznaje vlastite devijacije koje možda i nisu doslovno onakvima kakve su prikazane u Vitezovom ostvarenju ali su mu vrlo bliske.

Članovima hrvatske marketinške agencije, odnedavno u vlasništvu Nizozemca, novi gazda, mladi Rinus Jongbloed, priuštio je akcijski vikend koji uključuje rafting na divljim vodama i paintball bitku, a sve u cilju popularnog team buildinga. Nakon raftinga koji završava incidentno, dvije se grupe zapute na zadatak u šumu. Manje ili više sretni što sudjeluju u ovoj "igri za odrasle", probijaju se šumom u kojoj ih čekaju nemala iznenađenja - lokalna obitelj koja im radi o glavi, slučajni izletnički par, sumnjivi instruktori i fatalne nesreće.
A kako se dan bliži kraju, svima polako postaje jasno da životi onih koji iz svega ovoga izvuku živu glavu više nikada neće biti isti.

Upravo to prikazuje Šuma summarum, ovu našu 'šumu' obavijenu svim svojim bezakonjima u kojima ništa osim probitka i očuvanja vlastite stražnjice više nije sveto. Pritom najbitniju ulogu igra Vili Matula u ulozi starijeg partnera u firmi koji u jednom momentu čak i otvoreno govori protiv modernog kapitalističkog ustroja.

Na grbaču smo si navukli pretvorbeni kapitalizam u kojem dominira rasprodaja svega što valja pri čemu nam stranci određuju politiku poslovanja, ruralna zadojenost kultovima ličnosti, obezvređivanje stvarnih društvenih vrijednosti poput morala, gotovo manijakalno silovanje javnosti od strane raznih aktivističkih udruga samo su neke od fabularnih poruka ovog filma razvedenih u niz rukavaca koji se fenomenalnom dinamikom razdvajaju da bi se u konačnici opet spojili u ono što danas i proživljavamo, neizvjesnost. Odnosno u pitanje - „A što će biti dalje?“

Čak i da izostavimo moguće poruke Vitezovog filma po strance Šuma summarum je zabavan film koji može pogledati ama baš svatko bez obzira na neke incestuozne i infantocidne scene. Bizarnosti kojima ovaj filma obiluje su samo začin cijeloj priči, apsolutni plus radnji koja u sebi ima fantastičnu mješavinu komedije, drame, trilera, krimića i akcije.

Kao da je Ivanu Goranu Vitezu negdje pukao film pa je sam sebi rekao, hajde da vidim što sve mogu utrpati u jedan hrvatski film. Koji god da su njegovi motivi, unatoč svim problemima koji su pratili snimanje 'Šuma summarum' u očima većeg dijela kritike ostaje dobar film. Koliko god da to nekim medijima ne odgovaralo, najveća potvrda kvaliteti ovog filma je krcata projekcija na Zagreb Film Festivalu a nakon što je prethodno prikazan u Puli gdje je, na autorovo otvoreno čuđenje, pokupio makar utješne nagrade.

11.11.2010. Šuma summarum izlazi u redovnu kino distribuciju i to je film koji bi zaista voljeli da pogledate. Zašto? Ovo je godina u kojoj su u Hrvatskoj svjetlo filmskog platna ugledala tri totalno drugačija i neuobičajena hrvatska filma; Show must go on Nevia Marasovića, Sedamdeset i dva dana Danila Šerbedžije i Šuma summarum Ivana Gorana Viteza.

Znakovito ili ne, sva tri su dugometražni debi. Samo šira reakcija publike, makar na dva od ta tri filma može pravedno pokazati što Hrvati zapravo žele gledati kada je u pitanju domaća kinematografija.

Reakciju kritike znamo već u sva tri slučaja i miriše na dobro.

Ovo vjerojatno i nisu smjerovi u kojima bi se naša kinematografija trebala u potpunosti kretati ali svakako su dobri sidekickovi koji podsjećaju da smo nekada imali raznovrsnu i bogatu filmsku ponudu koja se nije oslanjala isključivo na dramu ili pak kakvu benignu obiteljsku komediju.

Što je redatelj rekao o filmu 'Šuma summarum' pročitajte ovdje.

Ocjena: 6,9/10

recenzija ivan goran vitez šuma summarum goran navojec