Gledali smo: Kronike iz Narnije: Plovidba broda Zorogaza

Galerija fotografija

Plovidba broda Zorogaza i donosi novosti u priči i ne donosi. Novost je izmjena likova i još više umanjena pojava lava Aslana. Problem je u novom redatelju Michaelu Aptedu koji unatoč raznolikom filmaškom iskustvu (James Bond: Svijet nije dovoljan, Nell) zapravo nije donio ništa novo u režiji ove franšize. Ziheraški je odigrao na ranije dva napravljena filma o neobičnom svijetu Narnije i gotovo ništa nije mijenjao. 

Biblijske konotacije

Sve je zapravo lijepo postavljeno i na velikom platnu to lijepo izgleda ali nema onog nečeg, nedostaje onaj emotivni movement koji će gledatelja natjerati da sa zebnjom iščekuje slijed napetih događaja u filmu. Da stvar bude još gora, gledatelj predvidivo naslućuje kako će se situacije razriješiti i napetost izostaje čak i u zapravo napetim trenucima.

Edmund i Lucy Pevenise i njihov rođak Eustace Scrubb bivaju uvučeni u sliku, u fantastičan narnijski brod koji plovi prema rubu svijeta. Ponovno se udružuju sa svojim prijateljem, kraljevićem Kaspijanom, i mišem-ratnikom Reepicheepom i kreću u tajanstvenu misiju do otočja Lone, a i dalje… Na mističnom putovanju na bit će stavljeni na kušnju, susrest će opake trgovce robljem, zmajeve koji rigaju vatru, začarane morske ljude… Jedino putovanje u Aslanovu neistraženu zemlju, sudbonosno putovanje koje će promijeniti sve putnike na brodu Zorogaz, može spasiti Narniju njene tajnovite sudbine.

Opet, to su Kronike iz Narnije fantastična žanrovska priča namijenjena prije svega mlađoj populaciji, dok šarmu maštarija iz djetinjstva teško odolijeva i starija publika pa je finalno zadovoljstvo neizostavno. Također prividno zadovoljstvo publike izazivaju i religijske konotacije tako da je posebno našoj publici lako se uživjeti sa kršćanskim, odnosno biblijskim porukama kompletne priče a koje su upravo izravno potvrđene u ovom dijelu u sceni kada Aslan sada već djevojci Lucy Pevensie(Georgie Henley) otvoreno kaže da za njega imaju ime u njenom svijetu te da joj je i tamo(u stvarnosti) vrlo blizak.

Mlake izvedbe

Mlada Henley slabo je razvila lik Lucy i zapravo ju i dalje igra djetinje, a ni ostatak starije postave filma nije baš pretjerano poradio na razvoju svojih likova. Tako je zakazao i Skandar Keyenes kao Edmund Pevensie kojeg tek nijanse izdižu iznad Henleyine izvedbe a ni Ben Barnes kojeg smo upoznali u prethodnom filmu kao Kraljevića Kaspijana nije pružio prevelik gušt gledanja. Pitanje je, koliko je tome zapravo krivica mladih glumaca jer spomenuli smo već ziherašku palicu redatelja Michaela Aptheda. Što pak ne znači nešto loše, jer Plovidba broda Zorogaza se može gledati i kao tek prijelazna priča u naredna četiri nastavka Kronika iz Narnije a tu dolazi dragulj ovog filma, Will Poulter.

Eustace Scrubb

Will Poulter se kao mali zajedljivi ljubomorni i sebični pokvarenjak Eustace Scrubb pokazao kao glumac na zadatku i izdigao bi se iznad ostatka glumačke postave čak i da su oni briljirali.
Naprosto vam bude žao što ga na polovici filma pretvore u  zmaja i ostave bez dara govora.
Poulter je toliko uvjerljiv u svojoj zajedljivosti i iritantnosti da počnete simpatizirati s dječakom kojem je mjesto prije u maminoj kuhinji gdje krade slatkiše i za to optužuje svoje rođake nego u Narniji i fantastičnoj avanturi.  Lik Eustacea Scrubb-a je potpuno oduševljenje koje podiže ovu priču iz redateljskog mrtvila i zapravo ju spašava.

Vizualno, to je to

Da, to je Narnija, šarolika očaravajuća čak i tamo gdje je mračna i zlokobna. Čak i kad je svedena na palubu golemog broda ispunjenog svakojakim likovima. Nema se što zamjeriti vizualnom doživljaju, CGI je sada već sveprisutan standard i gotovo svi likovi i prizori bazirani na računalno generiranim slikama djeluju stvarno. Uključujući lava Aslana koji se ovdje pojavljuje jako kratko i gotovo samo epizodno.  Praktički, vizualnu ljepotu Kronika iz Narnije: Plovidba broga Zorogaza možemo zahvaliti ponajviše glavnom producentu filma Andrewu Adamsonu koji  je producirao i ranija dva filma a još stoji iza naslova poput Shrek Treći, Shrek uvijek i zauvijek a producirat će i najavljenu Macu u čizmama spin-off Shreka a baziran na mačku iz filma.

A budućnost Narnije?

Za sada nema nikakvih najava o snimanju Srebrnog stolca, no nadamo se da ih biti i da će se ovaj fantastični spektakl nastaviti kroz naredna četiri naslova. Uz rezervu, da ih ne režira mlaki Michael Apted a da ih producira upravo Andrew Adamson. Čak nam se čini da bi se s ovakvim željama složio i sam autor romana C.S. Lewis.

Premda smo naveli podosta loših strana ove ekranizacije, ostaje preporuka da ga pogledate.
Zašto? Pa to su Kronike iz Narnije jedna od najbajkovitijih priča dvadesetog stoljeća.

Ocjena:6/10

recenzija kronike iz narnije plovidba broda zorogaza