Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Gledali smo: Kraljev govor

PREMIJERE I RED CARPET / OBJAVLJENO: 03.02.2011. / Autor: Mladen Šagovac Gledali smo: Kraljev govor

Kraljev govor nema svoju genijalnost u povijesnoj priči jer takvih postoje još na tisuće. Štoviše, konkretno ova priča je prvo vremenski stisnuta a potom i činjenično prenategnuta, no, upravo u tome i leži genijalnost scenarija. Kraljev govor će vas s lakoćom, osim ako niste povjesničar, uvjeriti u svoju 'autentičnost' te zavesti dopadljivo iskrivljenim akterima.

Uspješna britanska povijesna drama tematizira neobičan i trnovit put do trona britanskog kralja Georga VI. koji je patio od mucanja i treme pred javne nastupe.

Nemamo se vremena baviti povijesnim činjenicama pa ćemo samo ukratko reći da Winston Churchil nije bio baš toliko partnerski i podupirajuće nastrojen prema Georgu VI, štoviše bio je protiv abdikacije njegovog brata ali u jednom su i kraljevska obitelj i Churchil bili na istoj strani a što je u ovom filmu zaobiđeno u širokom krugu, prvotno su imali poprilične simpatije prema Hitleru i 'novom' njemačkom poretku. Naposljetku, kuća Tudora se tek nakon objave rata odrekla svojih njemačkih korijena.

No vratimo se mi filmu koji je najizgledniji pretendent za ovogodišnju nagradu Oscar.
Gipki, dinamični scenarij unatoč izglednom obliku dosadnjikave priče čini ju živahnom i bez zastoja. Čak i duge scene poput onih na samom uvodu filma ne ostavljaju prostora dosadi. No, pored glumaca i vrhunski obrađenih dijaloga ono što ovdje najviše pridonosi kvaliteti su sporedni elementi filma koji zapravo i zadržavaju koncentraciju gledatelja na radnju filma i njegove aktere.

Suptilna scenografija te posebno rasvjeta koja izbjegava prenaglašenost svjetla i sjena zaista zadržavaju usredotočenost na likovima i glumcima. Treći element superiornosti ovog filma je kamera koja je konačno iskorištena da dočara priču. Ne da je prikaže, kao što je to slučaj sa jednim recentnim domaćim igranim filmom u kojem je kamera toliko ziheraški latentna da se gubi dramatika i kritičnost momenta koji glavni akter proživljava.

Kad god se Vojvoda od Kenta – George VI nađe u situaciji da mora javno govoriti pred masom ljudi, širokokutni objektiv izbliza fokusiran na njegovom tjeskobnom licu pokazuje klaustrofobiju čovjeka koji svjestan svoje govorne mane proživljava teške i mučne momente tjeskobe izazvane ogromnim prostorom i okupljenom masom oko njega.

Colin Firth gledateljima doslovce daje čovjeka s govornom manom ali i dostojanstvenost pa i taštinu plave krvi koja je prema povjesničarima odlikovala Kralja Georgea VI. Pogled kojim skenira okupljene oko sebe pokazuje da je svjestan govorkanja vezanih uz njegovu govornu manu ali i iščekivanja podanika da se iste riješi. Držanjem pak pokazuje da je on kraljevsko visočanstvo unatoč govornoj mani i ne dopušta bilo kome da mu se obraćaju ikako osim kao potomku kraljevske loze, isprva princu a potom i kralju. Istu stvar koju pokuša nametnuti svom govornom asistentu Lionelu Logueu (Geoffrey Rush), koji ga ipak uspije spustiti na zemlju te s njim ostvariti prisan odnos namećući mu nadimak – Bertie. Što je vjerojatno još jedna povijesno nekorektna fakta ovog filma. Ovdje je, očito, u službi solidarizacije publike s likovima i to moramo reći, prilično uspješnoj.

Rush pak igra čovjeka kojeg odlikuje suptilna nametljivost koji pažljivo bira kada će i na koji način izvršiti pritisak na svog 'učenika' kako bi od njega dobio željeni rezultat. On poštuje kraljevsku krv ali zadržava svoj liječnički integritet, pa čak i u momentu kada se ispostavi da on uopće nije pravi liječnik. I kod Lougeovog lika povjesničari imaju ponešto zamjerki, no i one koje su iznesene dokaz su da je Geoffry Rush svoju ulogu odigrao briljantno jer cijelo vrijeme on tjelesnom mimikom dočarava poštovanje prema svom 'pacijentu' te se na isti način nosi sa ispadima bijesa i frustracija Georga VI.

Kraljica Elizabeta, odnosno Helena Bonham Carter nije ništa drugo do ljupke i brižne kraljevske supruge koja čvrsto stoji uz svog supruga u svakom ključnom momentu. Tako je i svojevrsni arbitar između Lionela i njenog 'Bertiea'.

No dobro, jesu li oni zaista toliko genijalno odigrali ovaj film ili što?

Jesu. Colin Firth zaista grandiozno barata mimikom lica i svaka izgovorena linija njegovog teksta je podržana egzaktnim izrazom lica. Inferiornost u odnosu s ocem i raskalašenim i nehajnim bratom je savršena, gotovo stvarna. Uopće ne čude tolike salve pozitivnih kritika i obasipanje silnim nagradama.

Ni Rush nije ništa lošiji u svojoj izvedbi, čak toliko dobar da mi je žao što ga je zaobišao Zlatni globus. Uz počasti Christianu Baleu, ipak je lakše drastično smršaviti i glumiti narkomana nego lik u ovako kompleksnom odnosu kakav je između Lionela i Bertiea. Bonham Carter nema što previše dati u svom liku ali joj kraljevsko držanje i inače dobro stoji.

Kraljev govor: Trailer

Tom Hooper fantastično kontrolira sve aspekte ovog filma. Sve je u funkciji šarmerski napisanog scenarija, scenografija, rasvjeta i točno onda kada je za tim potreba dramatična kamera koja priča osobnu priču. Nema praznog hoda, nema neobjašnjenih detalja. Priča o nepotpunoj kraljevskoj ličnosti kojoj 'obraz' spašava mali čovjek sputavajući kraljevu velikašku taštinu stavljajući ju u funkciju samokontrole govorne mane, ispričana je na način koji će osvojiti svakog ozbiljnijeg ljubitelja drame. Ipak, taj toliko šarmantan scenarij Davida Seidlera ima jednu manu. Zapravo teško je sa sigurnošću reći da li je to mana. No uzmemo li u obzir da su likovi gotovo pa bezočno romantizirani u odnosu na stvarne povijesne aktere finalna scena visi kao uteg cijelom filmu.

Naime, nakon tog povijesnog govora dok se mase okupljene oko Buckinghamske plalače i radio aparata raduju povijesnom 'Ne' Hitlerovoj invaziji na Poljsku. Kralj i njegova svita sretni su jer George VI. u svom govoru koji obilježava svitanje rata koji će odnijeti oko 40 miliona života nije zamucao.

Na kraju pitanje vrijedno milijune dolara buduće arhivske(DVD, BlueRay) prodaje ovog filma. Hoće li Kraljev govor dobiti Oscar za film godine? Prateći Oscare posljednjih godina, sve je moguće.

No, ako uzmemo u obzir da američka administracija očajnički treba novi umjetnički vjetar u leđa za aktualne i moguće buduće ratove – Kraljev govor sigurno dobiva Oscar.
Pa i Narednik James je unatoč anti-Bushevskog soundtracka imao iznimno jaku poruku – 'pravedne stvari'. No opet, ako je već povijesna vrijednost ovog ostvarenja upitna, ona umjetnička je neupitna pa ne vidimo razloga da upravo ovaj film zaradi najvrjedniji zlatni kipić na planetu. Ionako nije ni prvi a vjerojatno niti posljednji film koji je 'malo' iskrivio povijest. Ovaj film je u svakom pogledu superiorniji nad najbližim konkurentom – Fincherovom Društvenom mrežom koju također odlikuju neke scenaristički 'prilagođene' krivine.

Kraljev govor vs Početak? Tu je ta superiornost upitna onoliko koliko su orijentirani vaši žanrovski ukusi.
Kako će ispasti, tek ćemo vidjeti tamo krajem mjeseca. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da Kraljev govor zaslužuje sve do zadnje nominacije koje je dobio.

Oscar recenzija Colin Firth Geoffrey Rush Mladen Šagovac King's Speech Kraljev govor


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (1)

ikich 28.02.2011. u 10:47:36 Kraljev govor je kategorija za sebe. Ako zbog same tematike izuzmemo ne baš spektakularnu podlogu za scenarij, sve drugo u ovom filmu je upravo - spektakularno! Besprijekorna izvedba Firtha uz jednako genijalnog Rusha osim mlake priče s nategnutom interpretacijom povijesti, bez efekata koji oduzimaju dah, drži vas prikovanim za naslonjač. Govorna mana, odnosno ljudska patnja u ulozi mamca s ciljem poistovjećivanja s glavnim likom generira novu dimenziju doživljaja.
Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?