Gledali smo: Imaginarij Dr. Parnassusa

Galerija fotografija

S obzirom da je ovo ipak film jednog od najvećih fantazista i misaonih subverzivaca, pokušati ću biti analitičniji.

U fantazijama Terry Gilliama uvijek postoje dva suprotna svijeta - jedan plosnat i zemaljski, drugi ekstravagantan i čudesan. Vrata među njima mogu biti bilo kakva; snovi, droga, bajkovito pričanje, ili kao u Imaginariju dr. Parnassusa, čarobno ogledalo. Fora je u tome što su ova dva svijeta tajnovito identična. Oba su sadistička, groteskna, despotski upravljana pohlepom i obmanama. Nije ni čudo što Gilliam često koristi širokokutne objektive kako bi naglasio dubinu prizora upravo kako bi dočarao moć njegovih likova da vide ispod elementarne stvarnosti, u dubinu paklene istine.

U ovom filmu imamo, vizionara Doktora Parnassusa (Christopher Plummer), blijedog staraca koji je u dogovoru s Đavlom(Tom Waits) već jako dugo besmrtan. Iako nije po mom šlifu, Waits je odlično dočarao Đavla svojom uopće hrapavom pojavom a potom i glasom, ispod fakinskog nonšalantno zabačenog šešira uz redovno žvakanje cigare. Uz pomoć svoje kćeri (Lily Cole) i dvojicom pomoćnika, Parnassus upravlja putujućim magičnim štandom koji radoznalima omogućava (kroz magično ogledalo) istraživanje i razgledavanje svojih mentalnih krajolika.

Pokojni Heath Ledger, igra lik oko kojeg se priča zapliće i raspliće, on je Toni Liar prevarant kojeg Parnassus naivno prisvaja u svoju grupu zabavljača fantazista. Odmah se osjeti da je film igran pantomimom, kao i dijelovi Gilliamove Braće Grimm, međutim vidi se da i Ledger igra pun samopouzdanja ali nimalo zabavno kao u spomenutom filmu.

S obzirom da je Ledger tragično preminuo nasred snimanja ovog filma, Gilliam se našao pred dilemom kako nastaviti pa je problem riješio angažmanom još trojice glumaca. Svaki puta kada Tony prođe kroz ogledalo, s druge strane pojavljuje se drugi glumac ali i drugačiji karakter - suosjećajni Johnny Depp, agilni Jude Law i zlica Colin Farrell. Začudno, ali sistem funkcionira i ova obmana u potpunosti funkcionira.

Tony je potpuni harlekin, muljator koji mijenja pojavu i nastup prema potrebi te njegova stvarna narav ostaje skrivena praktički do kraja priče.

Ovaj film po mnogočemu asocira na Gilliamov rad sa Monty Pythonom jer ljudske figure u njemu bivaju tretirane poput kakvih rekvizita koje se rastavlja, baca kroz prostor ili jednostavno raznosi eksplozijama. Sam tonalitet priče je nestabilan baš kao kompletno scenografsko uprizorenje koje se konstantno mijenja, dok je romantičnim i sjajnim stilizmom vjerojatno pokušao dočarati ili ljutu satiru na račun moderne politike ili na današnji marketing koji pak bilo koga, pa i onog najcrnjeg pojedinca, prikazati naoko idealnim. Upravo ono što neki filmaši pokušavaju, odnosno tvrde da su htjeli, dočarati kroz svoje nazovi metafilmove.

Sam Parnassus je dočaran ponekada životan i pun smisla, a na trenutke jednostavno poremećen - No, s obzirom da su pretjerivanje i usitnjenost Gilliamovi simboli, Parnassusove vrline je nemoguće odvojiti od njegovih poroka. Pa tako Parnassus, iako upravlja kičastim štandom otvoreno kritizira moderno društvo ispunjeno kičem.

Ironično, ali Imaginarij Doktora Parnassusa u svojoj konačnici bavi se besmrtnošću pa je Ledgerova smrt poslužila kao inspiracija za pojačavanje kompletne priče. U jednoj sceni, Johnny Depp govori izravni omaž Ledgeru;

- Rudolph Valentino, James Dean, princeza Di...
- Svi ti ljudi...svi su mrtvi.
- Da, ali...Besmrtni, ipak. Oni neće ostarjeti ili se udebljati. Neće se razboljeti ili onemoćati. Oni su izvan svega toga... Zato što su zauvijek mladi. Oni su bogovi.

Tipično za Gilliama, čak i ova scena je izvedena nejasno ali ostavlja nas s pitanjem: Je li uopće vrijedno steći status takvog božanstva? U konačnici, cijelom pričom Gilliam se smije modernom društvu namećući pitanje, želi li itko zaista živjeti zauvijek.

Groteska Imaginarij Doktora Parnassusa, vjerojatno bi u nekim drugim vremenima, u nekim drugim manje tragičnim okolnostima bi bila remekdjelo kinematografije. U ovim okolnostima, Imaginarij će znati cijeniti a i gledati samo oni tvrđi filmofili ili pak zaljubljenici u Gilliamov rad.

Tehnički, film je odigran vrhunski dok se slabiji budžet najviše vidi na slici, odnosno efektima.

Pozitivno

• uklopljenost različitih glumaca u jednoj ulozi

Negativno

• na trenutke neprecizan metaforički izričaj koji može zbuniti

misterija Johnny Depp Colin Farrell Lily Cole avantura Fantazija Jude Law Heath Ledger Vrag imaginarij dr. parnassusa imaginarium dr. parnassus đavo