Gledali smo: Crazy Heart

Piše: Ines Ignjačić

Crazy Heart, koji preko teksta pjesme manifestira glavnog lika – iliti novi pokušaj povrataka iz prebohemskog života u „normalan“ i stoga neprevedenog  naslova, prekrasan je i potpuno netipičan mjuzikl o polu-paloj zvijezdi country glazbe, Badu Blakeu (Jeff Bridges), 57-godišnjaku koji živi na staroj slavi i nema više volje ni motivacije pisati nove pjesme. No financijska situacija ga primorava na to. Koristi isključivo umjetničko ime, kojim se i probio na scenu prije kojeg desetljeća, i snalazi se iz dana u dan. Odgađajući rad koliko je god moguće, godine ga polako pritišću i na sceni ga zamjenjuje Tommy Sweet (Colin Farrell), mladi glazbenik koji je sve što zna naučio upravo od Blakea.

Osim sa novcima, Blake ima konflikt i sa alkoholom. Dok mu na turneji jesu osigurani smještaj i objedi, boravak u kavanama nažalost nije. I to predstavlja problem. Najveća ljubav mu je gitara – i kolko god moglo zavaravajuće zvučati, ta je ljubav veća čak i od ljubavi prema alkoholu. Nastupao je „pijan, bolestan, razveden i u bijegu od policije“, i svaki put je to odradio onako kako treba – iako je publici nepoznato što se događalo iza kulisa.

Blake na turneji ima nastup u kuglani za mještane. Jean (Maggie Gyllenhaal), 30-ak godina od njega mlađa novinarka odluči ga intervjuirati za lokalne novine. Blake obeća njezinom ujaku kratki intervju i kad ga Jean posjeti u unajmljenoj sobi, Blake - koji je zaboravio dogovor i upravo izašao iz tuš kabine – joj mrzovoljno odgovori na nekoliko pitanja vezanih uz glazbu i njegov rad, dok pitanja koja se imalo (do)tiču njegovog privatnog života izbjegava. Jean odlazi, no dogovore se za nastavak intervjua nakon sutrašnjeg nastupa.

Intervju završi prisnim fizičkim zbližavanjem, no Jean je svjesna da je to privremeno jer s nekim tko živi svaki dan u drugom gradu, unatoč tome što pokazuje bliskost i simpatiju ne samo prema njoj nego i prema njezinom četverogodišnjem sinu Buddyju (Jack Nation), ne može ostvariti kvalitetan dugoročni romantični odnos, pa stoga nema smisla u to previše ulagati. Ipak, želja za zbližavanjem je sve veća s obje strane. Nakon prometne nesreće koju doživi, Blake se upravo kod nje oporavlja nekoliko dana, i u tom vremenu se još više emotivno zbliže. On čak sklada pjesme na njezinom krevetu, što je velik preokret u njegovoj motivaciji i glazbenom napretku nakon stagnacije općenito, ali istovremeno i veća spoznaja da će razdvajanje biti teško. Kako vrijeme prolazi, Blake u Buddyju prepoznaje svog sina, koji je već odrastao i s kojim se nije čuo 24 godine. Jean mu vjeruje sve više, i povjeri mu brigu o sinu dok je na poslu. Jedino što traži od njega je da ne pije pred djetetom – i on obeća da neće. No, spletom okolnosti dogodi se da Buddy postane ugrožen upravo radi alkohola. Hoće li Jean prijeći preko toga?

U međuvremenu Blake dobije ponudu da nastupi kao predgrupa na velikom koncertu Tommyja Sweeta. Iako je to gaženje njegovog ponosa, prilika za finincijski oporavak je jedinstvena i ne smije ju propustiti. Blake se nađe na križanju staza karijere, kojoj je posvetio život, i ljubavi – koja je na pomolu, iako se do sada ženio i razvodio četiri puta pa je teško tvrditi da neće i peti.

Glazba je uistinu prekrasna, u stilu Johnyja Casha ili Johna Denvera, no dakako sa novim i posebnim štihom. The Weary Kind je jedan od onih soundtarckova koje se može slušati svakodnevno, satima, i uvlači se pod kožu već nakon prvog slušanja; odličan tekst, koji prati radnju filma (autocesta, viski, gubitak) na odličnoj country glazbi odsviranoj na gitari. Gitara je sama po sebi karizmatičan instrument, no u ovakvom kontekstu dobiva još višu razinu ljepote. Možda će starije gledatelje ambijent scene u country ambalaži podsjetiti na 70-e sa Clintom Eastwoodom - iz asocijativnih razloga koje je teško osvijestiti – a to ne može biti loše.

U podlozi je divna ljubavna priča, priča o borbi za sebe, za druge, za ljubav, za povratak povjerenja, kroz postavljanje prioriteta, ispitivanje granica, borbu sa porocima, snagu volje i podlijeganje iskušenju. Priča je ovo o stjecanju sreće i o njezinom gubitku, o suočavanju s gubitkom i o vraćanju izgubljene nade što god se dogodi. Iznimno je realna, duboka, potresna i lijepa - čak i najkritičnijima.

Crazy Heart Jeff Bridges drama Colin Farrell mjuzikl romansa country glazba alkohol