Gledali smo: Cesta (The Road)

Galerija fotografija

AUTOR: MLADEN ŠAGOVAC
OCJENA: 7,5/10

Romanopisac Cormac McCarthy već je dva puta do sada bio servisiran filmskoj publici. Prvu adaptaciju njegovog romana 2000. godine filmskoj publici je ponudio Billy Bob Thorton osrednjim filmom Svi lijepi konji. Sedam godina kasnije braća Coen donose famozni Nema zemlje za starce koji je kritika dočekala s ovacijama i okrunila Oscarima za film godine, najbolju režiju, najbolju sporednu ulogu i najbolji scenario rađen prema ranije pripremljenom i objavljenom materijalu. Nakon Ceste sve sam uvjereniji kako ćemo adaptacije McCarthyevih romana još često puta gledati na filmskim platnima.

Premda režiser John Hillcoat i nema baš previše filmskih rola u nogama, ipak odlično na filmsko platno prenosi ovu zaista okrutnu postapokaliptičnu dramu. Posrijedi je usporena, sumorna priča o preživljavanju, ispresijecana brutalnim međuljudskim nasiljem gledanim očima oca i sina koji tragaju za sigurnim kutkom na uništenoj planeti gdje vlada zakon jačega. I to po principu, pojedi ili ćeš biti pojeden.

Hiper-realističan futuristički film koji prikazuje vrlo izglednu budućnost ljudske vrste ukoliko dođe do neke velike kataklizme nakon koje bi moglo zavladati potpuno bezakonje.

"Prošlo je više od 10 godina kako je svijet uništen, no kako je uništen to nitko ne može sa sigurnošću reći. Možda je to bila nuklearna katastrofa ili udar meteora. Možda je to posljedica eksplozije Sunca. Jednog je dana neobično jaka svjetlost zabljesnula planet, i onda ništa. Rezultat tog nemilog događaja jest da nema energije, struje, vegetacije niti hrane. Milioni ljudi su izginuli, nestali u požarima ili poplavama, pomrli od gladi u svijetu bez struje, u civilizacijskom laganom propadanju.

Muškarac (Otac) i Dječak (Sin) u pokretu su sa svim svojim dragocjenostima, s hranom i odjećom, alatima,, plastičnim vrećama, pokrivačima i svime što ih štiti od hladnoće. Dragocjenosti guraju u shoping kolicima a retrovizorsko ogledalce ih upozorava na približavanje uljeza. Djeluju poput  beskućnika. No oni to I jesu. Zajedno s tisućama drugih u beživotnoj pustopoljini."

Zaista, film oko gledatelja realistički steže obruč tjeskobne priče, koja, ako samo malo bolje sagledate današnje društvo, ima gotovo proročke elemente. Da bude još jezovitija, radnja se cijelo vrijeme raspliće u svijetu koji je naprosto preblizu našem domu. 
Ako bi ga morao svesti na jednu rečenicu, tada bih napisao ovako nešto: Film razarajuć po duševno zdravlje gledatelja koji vjeruju u apokaliptične priče koje najavljuju ovakav ili onakav kraj svijeta koji poznajemo.

Zaboravite prošlogodišnji 2012., zaboravite Rat svjetova, zaboravite Poštara i bilo kakve priče sa malim ljudima herojima koji spašavaju gomilu s priprostim političkim govorancijama popraćenim motivirajućom glazbenom podlogom. Ovo je film u kojem se svako doslovno bori za vlastitu kožu, a u nekim slučajevima i tuđu. Stoga nećemo upropaštavati ovaj zaista drugačiji filmski pogled na budućnost. Hell, zaboravite Mad Maxa! Max Rockatansky bi u ovom filmu kao i svatko s viška streljiva bio kanibal jer manjak streljiva ili uopće naoružanja znači da si Ti ručak.

Reći ćemo da je kamera Javiera Aguirresarobea na fantastičan način istovremeno i prelijepa, i tužna.
Iako se pojavljuje ispod dvije tone blata i krajnje je neprepoznatljiv, Robert Duvall odlično daje onemoćala starca koji strpljivo čeka svoj trenutak ali i dalje uporno hoda ka nekom cilju. 
Vigo Mortensen daje sliku osjećajnog oca koji čini ama baš sve iznad svojih mogućnosti da sina koliko je god moguće zaštiti od jezovite stvarnosti ali i da ga na istu dobro pripremi.  
Odnosno, uopće duet Mortensen/Smit-McPhee kroz kompletnu priču promatraču daje srca da gleda i željno iščekuje neki pozitivan kraj ove turobne ZF drame.   
Scenografija je fantastično odabrana, definitivno ništa što bi se na bilo kakav način moglo uklopiti u turističke brošure.

A ako bi išli raditi usporedbe sa prošlogodišnjim postapokaliptikom, modernim westernom Knjiga iskupljenja, ovo je daleko realniji prikaz opustošenog planeta. To je prikaz umirućeg i gdje god okrenete pogled, neutješnog svijeta koji prizorom akteru ne ostavlja ama baš nimalo nade.

John Hillcoat praktično koristi kadrove i ne pretjeruje sa krupnim tjeskobnim kadrovima vizualnih detalja ali izbjegava i korištenje širokih ukočenih(suvišnih a prečestih) pejzažolika koji bi trebali gledatelje impresionirati fotografskom vizualnosti režisera. Sve je svedeno na odnos brižnog oca i prestravljenog sina sukobljenih sa svijetom  koji prijeti da ih proguta svakoga časa. 

To je ono što zovem istinska drama. Gledateljima pruža nešto teško a opet dovoljno dobrog glumačko/režiserskog mirisa da im zagolica maštu i natjera ih na pitanje: Što bih učinio i kako bih ja postupio?

cesta the road Charlize Theron vigo mortensen robert duval Guy Pearce Molly Parker Michael K. Williams Garret Dillahunt the book of eli knjiga iskupljenja