Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Gledali smo: Boksač

PREMIJERE I RED CARPET / OBJAVLJENO: 13.02.2011. / Autor: Mladen Šagovac Gledali smo: Boksač

Autor: Mladen Šagovac

Boksač nije samo film o tome kako se neki dečko mučio i znojio i tukao da bi došao do šampionskog naslova već film o svim borbama koje je morao proći da bi se dočepao tog naslova.

Od ostalih filmova u toj 'kategoriji' ga ponajprije izdvaja drugačiji, 'stvarniji' - opipljiviji prikaz samih borbi. Odnosno, mečevi kroz koje prolazi Micky Ward (Mark Wahlberg) gledateljima su dočarani kao da ih taj čas gledaju na televiziji što, vjerovali ili ne, daje baš onaj dodir kistom da se ovaj film čini za nijansu žešćim od ranijih boksačkih drama. Meni osobno je puna kapa gotovo boemskih priča o boksačima jer imali smo već i Jakea La Motta (De Niro u Razjarenom biku), i Rubina 'Hurricane' Cartera (Denzel Washington u Uraganu) i Cassius Claya aka Cassius X aka Muhammad Ali (Will Smith u Ali) Jamesa J. Braddocka (Russell Crowe u Cindarella Manu). Pogađate, svi redom su bili nominirani za Oscara, dapače 'Razjareni bik' je osvojio dva a tu su još i oni bazirani na imaginarnim pričama i, pogađate opet, osvojili su Oscare, 'Rocky' i 'Djevojka od milijun dolara'. No, unatoč osobnoj zasićenosti ovim specifičnim podžanrom sportske drame, o 'Boksaču' je nemoguće napisati nešto loše.

Film je dobar. Ponajprije, iskren je. Nema idealiziranja popratnih likova kao u ranijim filmovima, ovdje nitko nije pošteđen ovdje imamo prilike vidjeti kako zaista izgleda pozadina cirkusa satkanog od kladioničara, menadžera, niskih zdepastih trenera, modrica, polomljenih zubi, krvavih arkada i ringa osutog znojem boraca. To je to, to je ona stvarna slika koja stoji iza tih boraca, iza ringa, iza svlačionica. Uglavnom su to ljudi iz prikrajnih kvartova, slabo školovani šljakeri koji govore prostačkim jezikom oko kojih je pohlepna rodbina, braća utonula u pakao cracka a boksači sami po sebi su ljudske sirovine koje će izvući šake čak i kada za to nije mjesto ni vrijeme. U konačnici, to je slika koja te boksače i tjera da se eskivažama probijaju kroz salve protivničkih krošea, aperkata, direkta do onog momenta kada izlomljeni krvavog i porazbijanog lica iznad glave izmorenog osmjeha uzdižu Šampionski pojas. Tu dolazimo do razlike u priči u odnosu na ranije filmove.

Odličan Christian Bale

Specifikum Boksača je sporedni lik, odnosno Wardov trener i polubrat koji je ovdje neka vrst otkačene, nadrogirane aveti koja sablasno visi iznad ovakvih boksačkih priča kao upozorenje u što bi se one u konačnici mogle pretvoriti kada se stišaju novinske ode sportskih komentatora i bljeskalice fotoreportera. Dick Eklund (Christian Bale) je bivši boksač koji je bacio rukavice nakon što je izgubio meč protiv Sugar Ray Leonarda u kojem ga je navodno nokautirao. Taj trenutak se toliko spominje u filmu da ste nakon 'Boksača' naprosto primorani otići na Internet i potražiti ga na YouTubeu. Jesam, i ja sam to učinio ali neću iznositi svoje mišljenje jer ne radi se o tome nego o onome u što se Eklund pretvorio a što je Bale odlično odigrao u ulozi Eklunda. Iako Dick Eklund toga nije svjestan, i on ovdje ima svoj 'fajt'. Meč protiv samog sebe i svojih poroka koji konstantno gubi sve do momenta prisilnog time-outa koji ga osvijesti da je usred borbe i da mora početi mrdati nogama jer dok god on gubi, mečeve će gubiti i njegov brat.

Bale je svojom glumom potpuno zasjenio kompletnu glumačku ekipu, baš kao što je i Eklund cijelo vrijeme u obitelji zasjenjivao svog brata Mickya. Komično-tragični narkoman koji vješto manipulira osjećajima obitelji zapravo je najuočljiviji problem s kojim se Micky Ward mora boriti da bi na kraju izašao kao pobjednik. Da se razumijemo, u ovom filmu nitko ne igra izravnog negativca, praktički ih nema ali likovi okupljeni oko Warda pokazuju koliko obiteljski odnosi ponekada mogu biti teret za pojedinca u nastojanjima da se dograbi uspjeha. Wahlberg ne igra loše, ali opet ne izvan svojih šablona zbunjenog papka koji ostavlja dojam da ga se može manipulirati kako se kome sprdne, barem dok mu ne pukne film kada mu dojade 'udaraci' izvan ringa.

Najviše je na scenariju i redatelju

Podloga za dobar film je prvenstveno scenarij a onda dolaze umijeće redatelja, pa glumci i kamera.

Na kraju krajeva, scenarijem i počinje proces snimanja nekog filma. Baš ta iskrenost priče ovog scenarija čini ga dobrim. 'Boksač' nije samo film o tome kako se neki dečko mučio i znojio i tukao da bi došao do šampionskog naslova već film o svim borbama koje je morao proći da bi se dočepao tog naslova. Iako se osjeti da je priča podosta vremenski stanjena kako likovi ne bi bili previše nagrđeni ona pokazuje ama baš sve segmente problematike koja Micky Warda vuče podalje od pobjedničkih pojaseva. David O. Russell nema iza sebe previše filmova ali i u ono malo što je snimio pokazao se odličnim redateljem. Balansiranjem likovima Russell baš primjereno naglašava sve ono o čemu 'Boksač' govori o svim tim stvarnim životnim borbama koje stoje iza tih boraca kada nisu na ringu.
I da se vratimo na onaj televizijski prikaz mečeva koji je tako sitna a tako grandiozna ideja koja ovaj film čini daleko opipljivijim od bilo kojeg filma o boksačima do sad.

Sportska drama

Nećemo reći da nijedan drugi tip sportske drame ne izaziva tolike simpatije ali većina filmova o boksu mahom 'po defaultu' imaju točno onu komponentu, onaj tajni začin koju svi mi bezočno volimo u sportskim dramama, predisponirane gubitnike koji se na kraju uspiju pretvoriti u pobjednike. 'Boksač' tu komponentu publici servira u duploj dozi.

Oscar recenzija Mladen Šagovac boksač fighter


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?