ZFF: Put oko svijeta u tjedan dana

Svake nas godine Zagreb Film Festival u svojih tjedna dana (koji nam se svake godine čine prekratkima) provede svijetom, upozna s raznim ljudima, nauči nas razne jezike, otkrije nam razne kulture i pokaže nam razne običaje. Dobijemo sve ono što očekujemo od jednog putovanja: nove ljude, zanimljive običaje i lokalnu gastronomiju. Od Indije, Meksika, Njemačke, Francuske, do Azerbajdžana, Argentine , Kanade… A svake godine toj iluziji putovanja svijetom svakako pripomaže putovanje svijetom ZFF-a, putovanje od lokacije do lokacije Festivala, pri čemu ponovno susrećete još neviđena lica, možda upijete čiji običaj (sjedenja u kinu ili plesanja), a ni lokalne gastronomije (barem one likvidne) ne nedostaje.

Tjedan dana šarolikih priča uvjetovanih raznovrsnošću mentaliteta.

Francuska priča

Prošlost je zanimljiva, napeta drama redatelja Asghara Farhadija, drama dobro izvezene radnje koja ni u jednoj od svojih čak 130 minuta ne dopušta da vam misli skrenu na putanje koje nemaju veze s filmom. Žena s dvije kćeri i muškarac sa sinom jedincem započinju ljubavnu vezu. Kao da djeca koja ne pripadaju obojima zajedno nisu već dovoljan potencijalni uzrok potencijalnih trzavica u vezi, tu su i njihove prošlosti personificirane u obliku Ahmada i Celine. Ahmad - muž koji dolazi potpisati zadnji dokument za razvod. Celine - žena koja je u komi zbog pokušaja samoubojstva. Prošlost u obliku Celine se, zbog njezinog stanja, čini neprimjetnom, ali je zapravo sveprisutna u većini priča i  neslaganja, uzrok pakosti, podvaljivanja i tuge u ovoj novo sastavljenoj obitelji.

Prizor iz filma "Prošlost"

Prošlost u obliku Ahmada je fizički među njima i iako na prvi pogled odmaže vezi bivše supruge i novog muškarca, pomažući u kući i samom svojom prisutnošću, njegova je uloga u svim odnosima u filmu puno veća. Ahmad je tu da pokuša razjasniti nedoumice, otkriti krivce i tajne. No može li se prošlost u obliku Celine ipak izboriti da ne padne u zaborav?

Engleska priča

Uberto Pasolini nas je ponovno uspio osvojiti. Njegov film Machan jedan je od dražih filmova 7. ZFF-a, a Miran život pripada istoj kategoriji na ovogodišnjem Festivalu.

Prizor iz filma "Miran život"

Posao Johna Maya je osigurati miran život umrlima iz općine Kennington tražeći bilo kakav živi trag iza njih - kakvog brata, kćer, prijatelja iz starih dana. I John May svome poslu pristupa vrlo stručno, požrtvovno i, nadasve, odano. Prisustvuje (gotovo uvijek sam) svakom njihovom sprovodu, iz crvenog ruža i jedne slike (pronađene u stanu preminule) piše divne oproštajne govore i s nevjerojatnom nadom svaki put ipak očekuje još nekog kraj sebe u crkvi, sinagogi, na groblju. Ali on nije samo osamljen na tim sprovodima. John May sam sjedi u uredu, sam živi, sam jede svoju tunu iz konzerve, sam lista svoj album sa slikama preminulih koje su drugi zauvijek pustili u zaborav (Amelie!), sam stoji na zebri. Eddie Marsan sa svojim je licem, držanjem, čak i hodom tako uvjerljiv u svojoj ulozi da i nehotice počinjete osjećati nježnost prema tom dobrom čovjeku. Njegova vas osamljenost toliko rastužuje da vas promjene u njegovu životu silno razvesele. Otkazom i smrću osamljenog Billyja preko puta njegova stana, čiji prozor nakon toga često promatra sve više osjećajući kao da gleda zrcalo, John May počinje živjeti. Umjesto konzerve jede svježu ribu, umjesto crnog čaja pije toplu čokoladu, samouvjerenije hoda, a život nudi i druge slastice - Billyjevu kći.

Očekivani (ili neočekivani) kraj filma nam poručuje da se dobra djela već negdje zapisuju…

Argentinska priča

Redateljica Lucíja Puenzo donosi film Njemački liječnik, istinitu priču o naciliječniku Mengeleu i njegovu praćenju jedne argentinske obitelji koja je prilično užasavajuća. Ali sam Mengele je takav. Svoje opsesije ljudskim anomalijama i blizancima pronalazi u toj jednoj obitelji. Kći je neobično niskog rasta za svoje godine, a majka je trudna - nosi blizance. Ne znajući tko je zaista među njima, dopuštaju mu da živi u njihovom hotelu, a majka čak pristaje i na njegove tretmane - tablete za trudnoću i injekcije rasta za kćer. Pri tom on sve, ali apsolutno sve o njima precizno zapisuje u svoju bilježnicu i zaneseno prati tijek još jednog od svojih eksperimenata.

Prizor iz filma "Njemački doktor"

Čini se da se radnja na trenutke previše ubrzava pa je potrebno pažljivo pratiti njezin tijek. Zapravo, zbrku donose i čudni odnosi Mengelea prema pacijentima (čas je brižan, čas okrutan), a i samih pacijenata. Djevojčica predstavlja tipičnu, ako bismo to mogli tako reći, Mengeleovu žrtvu - gotovo je zaljubljena u svog krvnika.

A iako se pri kraju čini da je radnja i nepotpuna, režiranje i montaža zapravo nemaju ništa s tim, nego Mengele i njegov vječiti život bjegunca…

Kanadska priča

The Manor je priča o jednom obiteljskom poslu. The Manor je striptiz bar. Redatelj filma Shawney Cohen ujedno je i jedan od njegovih glavnih protagonista. Jer, osim što se bavi filmom, Shawney radi i u The Manoru. Nedjeljom i ponedjeljkom. Sve je počelo kao ljetni posao - ali otada je prošlo 5 godina.

Priča je to o pomalo disfunkcionalnoj obitelji koja funkcionira na svoj način - a funkcioniraju upravo na temelju The Manora. Otac, snažan i stabilan onoliko koliko sve veći rast njegova trbuha nije, već 30 godina vodi ovaj striptiz bar i na svoj odrješit način vodi brigu o ovisnostima i ponašanjima svojih djelatnika, ali i (o) obitelji. Majka, s druge strane, je domaćica čija je životna misija nahraniti sve oko sebe (i ljude i životinje) - osim sebe. Njezin je poremećaj u prehrani počeo otvaranjem The Manora. Mlađi je brat zaljubljenu svoj posao sa striptizetama, a The Manor i i obiteljski problemi nastali zbog njega utječu na Shawneyja, njegovo nepronalaženje drugog posla i druge odnose u njegovu životu.

Prizor iz filma "The Manor"

Gole žene, ovisnici, prijatelj (Bobby) koji ne želi priznati da ima probleme s gnjevom, majka od 39 kila, otac od 164 kile, brat ne previše zainteresiran za obiteljske tegobe, pas i dva labuda šarena su plejada likova ovog dokumentarca.

Budući da je redatelj prisustvovao projekciji, nakon filma smo imali priliku čuti još neke detalje - kao, npr., da nijedan od roditelja nije krenuo na terapiju (ali Bobby je!), da je Al Capone jedno kratko vrijeme boravio u zgradi u kojoj je sad The Manor (u Bobbyjevoj sobi) i da Shawney još uvijek tamo radi. Nedjeljom i ponedjeljkom.

Toliko… Dogodine!

festival zff zagreb film festival katarina starčević preporuka