ZFF: Festival za svačiji džep

2011. godina. Listopad. ZFF. Ponedjeljak. 20:30. Sjedim pri vrhu dupkom pune dvorane Zagrebačkog plesnog centra. Sve su stolice zauzete. No riječi „nema više karata“ neće omesti ljude da u jednom trenutku nahrupe u dvoranu i zauzmu „mjesta“ na stepenicama s obiju strana sjedala. A prije nego što se to dogodi, pred nas, ljude na „regularnim“ sjedalima, istupa poznata figura. Riječ ima Nenad Polimac. Njegova pojava razjašnjava što to mi svi čekamo – popratni program Zagreb Film Festivala, „Moj prvi film“. Kao i svake godine, Nenad Polimac nam pruža uvertiru u projekciju redateljskog prvijenca koji je te večeri na redu. Ove je godine program „Moj prvi film“ ugostio petero Danaca: Larsa Von Triera, Susanne Bier, Thomasa Vinterberga, Nicolasa Windinga Refna i Andersa Thomasa Jensena. Zašto Danci? Danska je kinematografija po mnogočemu zanimljiva i bogata. Naime, to je kinematografija koja je iznjedrila imena poput spomenutoga Von Triera ili Carla Theodora Dreyera, koja je dobila tri Oscara (ove godine ga je primila upravo Susanne Bier), uz koju se veže pojam „Dogma 95“ (filmsko čistunstvo), ali i međunarodno poznati erotski filmovi; ukratko riječ je o jednoj od najjačih kinematografija u Europi.

• Sve članke o Zagreb Film Festivalu pročitajte ovdje

Završetak je Polimčeva kratkog, uvijek zanimljivog i edukativanog, uvoda praćen ulaskom one moćne gomilice koja u mraku uspješno pronalazi svoju stepenicu. I tako svaku večer. Za besplatne se projekcije uvijek traži karta više, koliko god veliko bilo kino u kojem se održavaju, a sjedenje po stepenicama i podovima na njima nikada nije bilo nešto čudno – štoviše, besplatne su projekcije nezamislive bez toga. A šaroliko i veliko društvo na sjedalima, stepenicama i podu, privučeno „cijenom“ i odličnim izborom filmova, većinom čine mladi ljudi (s naglaskom na studentima), ali ne nedostaje i svih ostalih godišta i profesija. Jer „najlipše stvari u životu su džabe“.

Projekcija filma u Plesnom centru

A ako ostanete u Zagrebačkom plesnom centru i do 23:00, ili ako ste došli još u 18:00, naići ćete na istu situaciju – jer je to vrijeme još dvaju besplatnih popratnih programa, „Red Westerns“ i „Seksualna edukacija na filmu“ (u ovaj kasniji sat). Osim što se ponavlja ista procedura oko zauzimanja mjesta i „mjesta“ u dvorani, ponavlja se i uvertira u popratni program i film koji slijedi. Budući da su mi vremenski, i žanrovski, više odgovarala posljednja dva termina, uz Nenada Polimca sam slušala i Daniela Rafaelića, izbornika programa „Seksualna edukacija na filmu“. Sam naslov govori sve, u ponudi su se programa našli filmovi čija je uloga bila obrazovati ljude uslijed rastuće pojave spolno prenosivih bolesti, ali, budimo realni, to nije bila njihova jedina uloga.

Tako je moj ZFF ponedjeljak obilježio Lars Von Trier sa svojim kratkim filmom Nokturno i prvim dugometražnim filmom, Element zločina, pričom o detektivu koji se služi neuobičajenom metodom za hvatanje ubojice – pokušava se potpuno poistovjetiti s njim. Iako je 1984. godine u Cannesu proglašen filmom godine, nisu ga svi gledatelji ZFF-a, kao ni Antikrista oni u Cannesu 2009. godine, mogli prožvakati, te je čak bilo podosta ljudi koji su napustili dvoranu za vrijeme trajanja filma. Ostali su iz kina izašli pomalo zbunjeni, pokušavajući zajednički rekonstruirati ono što su upravo pogledali – ali uglavnom s pozitivnim komentarima.

Katarina Starčević sa posjetiteljima ZFF-a

Napuštanja dvorane nije nikako bilo u ZFF utorak. Film Susanne Bier Freud napušta dom potpuna je suprotnost Von Trierovu mračnom krimiću, čak iako govori o neizlječivo bolesnoj majci naslovne junakinje i Freudinu nošenju s tom činjenicom. Teška je tema ispresijecana čestim duhovitim scenama, tjerajući publiku da se smije i u najgorim trenucima obitelji na filmu, zbog čega ga vrlo dobro opisuje upravo sintagma „gorko-slatka komedija“.

Veselo se raspoloženje gledatelja proteglo i u onaj kasni sat, 23:00. Ostajući u kinu i na zadnjoj projekciji, ostali smo u Danskoj, ali na drugoj vrsti filma koja je proslavila tu zemlju. Hopa cupa u krevetu (naslov dugujemo Ivi Škrabalu), redatelja Johna Hilbarda, bio je, naime, vrlo popularan u našoj zemlji. Isto nam je potvrdio i jedan stariji gospodin koji je s nostalgijom i nemalim iznenađenjem pročitao naslov na programu ZFF-a, kazavši kako je to bio kultni film u ono vrijeme, ali dodavši da će nama zasigurno biti jednostavno – smiješan. I nije se prevario. Kad se gužva u dvorani namjestila (a netko kraj mene nas sve, uključujući i sebe, kroz smijeh nazvao „bludnicima“), na platnu se pojavio taj spoj erotskog filma i komedije. Zanemarena i naivna žena, naivni muž čija žena radi kao eskort dama i s nestrpljenjem priželjkuje trenutak kad će mušterija htjeti nešto više. To je bilo dovoljno da smijeh ispunjava dvoranu od prve do posljednje minute filma.

Ulaznice za besplatne projekcije filmova na ZFF-u

Da nas Danci vrlo lako uspijevaju nasmijati pokazalo se i u ZFF petak, na posljednjoj projekciji u programu „Moj prvi film“. Imali smo priliku pogledati dva filma Andersa Thomasa Jensena – kratki, Oscarom nagrađeni film Noć uoči izbora i dugometražni film Kod treperave svjetiljke. Četiri prijatelja, koja vuku svoju problematičnost još iz djetinjstva, mutne poslove kojima se bave odlučuju zamijeniti novim životom i to novcem koji su ukrali. Kako biste mogli zamisliti reakciju publike tijekom cijeloga filma dovoljno je samo reći da lopovi, nasilnici i ubojice s početka filma na kraju postaju omiljeni vlasnici, kuhari i konobari seoskog restorana.

I kada se sve zbroji i oduzme, novčanik ne mora biti puno lakši da biste pogledali veliku količinu filmova na Zagreb Film Festivalu. Sasvim sam sigurna da će se i sljedeće godine na mom osobnom ZFF programu na žutom papiru među zelenim kolumnama ponovno smjestiti filmovi iz popratnih programa.

zff zagreb film festival katarina starčević besplatne projekcije Moj prvi film Seksualna edukacija na filmu Danska Zagrebački plesni centar