ZagrebDox: Hotel Paradise

Velika životna istina krasi ovaj film. "Da bi bio sretan moraš imati Cigansku sreću, svega pomalo: malo strasti, malo boli, malo para, malo odjeće, malo tuge..."

Ovaj dokumentarac, sniman što bi se reklo po PS-u, promatranjem Roma nastanjenih u gradskom bloku s ciljem integracije, jasno pokazuje glupost birokratskog aparata koji ih je pokušao nastanjivanjem u zgrade pokušao natjerati na odmak od svog tradicionalno jednostavnog stila života inače nepojmljivog za mnoge među nama. Oni su, blago rečeno, taj blok prilagodili sebi, svojim životnim navikama.

Autorica subjekte prikazuje izravno, ali ipak ponešto romantizirano. Kada kažemo izravno, onda gotovo bez zadrške prikazuje njihove aktivnosti poput komotnog izbacivanja smeća s balkona u podnožje zgrade koje ni bager ne bi uspio očistiti u jednom potezu. Opet, kada se ističe ova romaniziranost onda se to prvenstveno odnosi na to da uopće nije prikazala eventualnu međusobnu konfliktnost već ispada da oni žive u idealnoj zajednici u kojoj se ama baš svi slažu sa svima, što ipak nije lako povjerovati.

S druge strane, ponavljamo cilj konkretno ovog filma nije prikazivanje života Romske zajednice, već glupost birokratskog aparata koji ih je deklarativnim potezom pokušao pretvoriti u svakodnevne građane. Ovo pak diskvalificira bilo kakvu zamjerku temeljenu na romaniziranosti široke slike koju je Sophia Tzavella prikazala.

Na koncu, ne vjerujem da bi itko mogao biti razočaran ovim tehnički besprijekornim doksićem koji će vas na kraju ostaviti i impresioniranima i nasmiješenima baš ponajviše zbog izrečene životne istine koja svojom filozofskom jednostavnošću savršeno opisuje Rome i njihovo poimanje života.

zagrebdox Mladen Šagovac Sophia Tzavella Boris Missirkov Georgi Bogdanov Nina Altaparmakova Martichka Bozhilova Agitprop posebna nagrada žirija