Libertas Film Festival: Razgovor s Petrom Oreškovićem

Prizor iz filma "Ustaj Miro"

Razgovarala: I.C.

Petar Orešković na Libertas Film Festivalu: Festivali su najbolja šansa da budemo više filmski 'drugovi', a manje 'konkurenti'

U ciklusu hrvatskih kratkih filmova na ovogodišnjem Libertas film festivalu prikazan je između ostalih i 'Ustaj Miro' mladog i zapaženog redatelja Petra Oreškovića, koji je već izazvao simpatije i kritike i publike. Prepoznatljiv po svom osebujnom stilu, gdje glavni kotačić filmskog mozaika ponajprije pokreću nijeme slike, koje nerijetko 'zalutaju' u sfere fantazije i nadrealnog, Pero u svom novom kratkišu donosi i osvježenje - dijaloške sekvence - i to djelomice i zbog očekivanja samih gledatelja. 'Ustaj Miro' je parodija na sterilnu i rutiniziranu stvarnost koju živimo te mogućem izbavljenju iz 'zatvora' društva koje stremi tek profesionalnom uspjehu te materijalnoj sigurnosti. Miro kojeg tumači Luka Petrušić je 'ustao', a mi nakratko sjeli i porazgovarali s 'glavnim i odgovornim', Petrom Oreškovićem.

Odakle ideja za film? Je li se dugo 'kuhala' ili vam je samo sinula?

Ideja za film proizašla je iz kratke priče mog prijatelja Natka Jurdane koju sam slučajno našao u bratovom kompjutoru. Raspitao sam se i brat mi je objasnio da Natko vec dulje vrijeme piše kratke priče. Javio sam mu se i zajedno smo napisali scenarij inspiriran njegovom pričom. Može se reći da se scenarij dugo "kuhao" jer priča je bila stilski zanimljiva i morali smo smisliti kako tu književnu stilsku zanimljivost pretočiti u filmsku. Ponavljanje je bilo glavno izražajno sredstvo priče i zaključio sam da će ono biti osnova i za kratki film.

Koliko je trajalo snimanje, kako su izgledale pojedine 'etape', a kako završni 'glanc'?

Snimanje je trajalo pet dana uz skoro dva tjedna intenzivnih priprema u kojima sam s producentima Janom Šivak i Sinišom Juričićem te snimateljem Makom Vejzovićem obilazio razne lokacije - firme, stanove, pjesačke prijelaze - u potrazi za estetski i organizacijski najboljim mogućnostima. Mislim da je velika stvar kod filma pomiriti produkcijsko - organizacijske mogućnosti s onim estetskim i zato su pripreme izuzetno bitna etapa. Snimanje je prošlo "kao po špagi" kako se kaže, upravo zato jer smo se dobro pripremili. Imali smo malo sreće s vremenom i prošlo je uz veliko veselje kako mi se činilo, cijele ekipe. Završni glanc se malčice odužio, ali to je normalno kod izrade filma - kolor korekcija, animacija za završnu scenu, umetanje plakata. Izuzetan posao obavila je montažerka Ana-Marija Sremec koja je filmu dala ritam i tečnost. Isto tako, moram spomenuti i Ivana Zelića koji je odlično oblikovao zvuk i od kojeg sam naučio mnogo stvari o toj oblasti filmske proizvodnje, kompozitora Dubravka Robića koji me uvijek ugodno iznenadi i animatora Darka Vučenika koji se pobrinuo da u sobi padne kiša.

Jeste li bili financijski dovoljno zbrinuti ili ste se morali krpati kako znate i umijete?

Film je dobio financijsku podršku HAVC-a i Ureda za kulturu grada Zagreba, ali uvijek postoji to "krpanje". Ja se nekako ne brinem previše o financijama jer imam u timu Sinišu i Janu koji drže sve pod kontrolom i ne zamaraju me time. Nažalost, kod nas je kratki film još uvijek više-manje zanimljiv i skup hobi pojedinaca, ali drago mi je da smo dobivene novce uistinu potrošili na film.

Kako si izabrao glumce, na audiciji ili si angažirao 'svoje ljude'?

Luka Petrušić bio je odavno prvi izbor za glavnu ulogu, a i Iva Mihalić je vrlo brzo postala djevojka s reklame, dok sam se za ulogu šefa malo premišljao. Izuzetno mi je drago da sam se na kraju ipak odlučio za Dražena koji je šefu udahnuo potrebni ironični stih - uvijek nasmiješen i ljubazan, a zapravo diktator. O njegovoj parodiji koju piše sterilna i rutinizirana stvarnost oko nas te mogućem izlazu iz

Na domaćoj filmskoj sceni stasaju 'neki novi klinci', među kojima si i ti. Tko su ti 'drugovi po filmu', a tko konkurenti?

Ne znam točno što bi bili "drugovi", a što "konkurenti" jer zapravo svi smo si pomalo i jedno i drugo. Svi mi se moramo truditi ne bi li hrvatskom filmu udahnuli nešto svježe i nastavili bar reputaciju koju je stekao preko filmova starijih kolega, ako ne malo i poboljšali tu reputaciju. S druge pak strane, opet smo i svi neka vrsta konkurenata jer je to javni posao u kojem je normalno da se ocjenjuje čiji je film bolje uspio, bio gledaniji i tome slično. Nekad mi je malo žao kad osjetim da smo manje drugovi, a više konkurenti, ali festivali su prva šansa da se očvrsne "drugarstvo" a malo stavi sa strane "konkurentstvo".

Prizor iz filma "Ustaj Miro"

Da imaš sve blago ovog svijeta i uvjete iz snova, što bi snimio?

Bolje da nemam baš sve blago ovoga svijeta jer bi u film vjerojatno natrpao sve i svašta i nikome ne bi bilo jasno što sam htio reći. Ponekad mi se čini da nedostatak "blaga" može roditi kreativnu ideju. Ali svakako me zanima neka vrsta nadrealizma ili fantazije i ne bi bilo loše da se bar malo možemo suprostaviti raznim "Harryjima Potterima" i sličnim filmovima, ali nažalost to je zasad skoro pa nemoguće i moram, kao i ostali moji kolege, probati biti kreativan i zadovoljan onim što radim i bez "svog blaga ovoga svijeta".

Zašto redatelj Petar Orešković ne želi 'progovoriti', već uvijek bira nijemu formu?

Počelo je na Akademiji gdje smo imali vježbe koje nisu smjele "govoriti". I dan-danas mislim da su to odlične prve filmske vježbe. Meni su se jako svidjele i dugo mi je, moram priznati, trebalo da "progovorim". Smatram da film puno može reći slikom i žao mi je kad vidim da u mnogim suvremenim fimovima "vlada" dijalog. Ne znam, zaljubljenik sam u nijemi film, ima on neku posebnu draž, te pokretne slike govore toliko dovoljno, da bi im riječi smetale. Drago mi je da sam u filmu "Ustaj Miro!" uspio nekako spojiti "nijeme" sekvence s onim dijaloškim i mislim da je omjer svakako dobar. Teško da ću moći raditi nijeme filmove jer publika je danas ipak previše navikla da se u filmovima govori. Svakako ću raditi dijaloške filmove, ali nastojat ću ne zanemariti činjenicu da je film prvenstveno spoj pokretnih slika.

'Ustaj Miro' vrvi pomalo ironičnim parolama poput Kava je za Balkan, a juice za Europu, što si konkretno želio ispoljiti kroz ovaj film? Vidiš li ti europski život kao nešto sterilno i rutinizirano?

Prvenstveno, "Ustaj Miro!" je trebala biti kritika na, po meni, grozan rutiniziran i hladan način zivota u kojem put na posao i s posla, zurenje u TV, žvakanje brze hrane i pretjerana želja za poslovnim uspjehom postaju neka vrsta zatvora. Ironične parole zasluga su pisca Natka Jurdane i činile su mi se kao dobra parodija na današnje stanje. Promoviranje, s jedne strane, zdravog života, a s druge strane nekih hladnih i neljudskih uvjeta u kojim neki ljudi danas žive. Mislio sam da to parodiranje "Europe" kao nečeg gdje bi nam svima "kao trebalo biti bolje" i gdje bi trebali biti zdravi, neće štetiti ovom filmu i nadam se da sam imao pravo.

festival interview libertas film festival libertas razgovor petar orešković