Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

La Cinema: tužna priča jednog kina

NAGRADE I DOGAĐANJA / OBJAVLJENO: 27.08.2010. / Autor: Moj Film La Cinema: tužna priča jednog kina

Autor: Mladen Šagovac
Foto:  Mladen Šagovac

Kada smo početkom srpnja na našem forumu, u temi kino dvorane, dobili komentar koji na pogrdan način govori o kino dvorani u Borovu Naselju kod Vukovara, nismo ni sanjali koliko je taj komentar ustvari svega 30% pogrdnoga što bi se o stanju dvorane moglo reći nakon stvarnog doživljaja iste. No, krenimo redom.

 Od Batinih «kolonija» do Borovog Naselja 1932.-67.

Borovo Naselje je zapravo, razvijenije naslijeđe onoga što je davne 1932. započeo sin velikog češkog industrijalca Tomaša Bate u čijim cipelama mnogi danas ušetavaju u kino dvorane diljem svijeta. Još tada 1932, u već donekle strukturiranom naselju, Bata podiže radnički dom u sklopu kojeg gradi kino dvoranu sa 153 sjedala pod nazivom „Ton-kino - Bata“. Starosjedioci će, dok prepričavaju ove podatke, s neviđenim ponosom rado istaći riječ „ton“ u nazivu prve kino dvorane u istočnoj Slavoniji jer tadašnji filmovi koji su prikazivani na prostoru kraljevine dobrim dijelom su bili nijemi. Dolazi Drugi svjetski rat i Batine tvornice nacionalizira „narodna vlast“ i preimenuje ih u današnji naziv Borovo, također se mijenja i naziv tadašnjih Batinih „kolonija“ (radničkih naselja) u jednu veliku cjelinu Borovo Naselje. No, čak ni socijalistička narodna vlast tadašnjim stanovnicima naselja i radnicima Borova ne ukida privilegij gledanja filmova u radničkom domu, te Šandor Farkaš i njegova supruga Kristina i dalje vode „Ton-kino“ sve do 1967. godine kada novi uzlet tvorničkog giganta u Borovo Naselje dovodi svježe generacije radnika. Povećanje stanovništva, prirodno traži i povećanje postojećih kapaciteta zabavnih sadržaja te se gradi multi-kulturalna dvorana sa više od 500 sjedala i filmskim platnom od kojeg je u Hrvatskoj bilo veće samo ono u pulskoj Areni. Prvi film koji je te godine prikazan na platnu 14 x 6 metara je bio talijanski film Lijepa mlinarica(1955) redatelja Maria Camerinia sa Sophiom Loren i Marcelom Mastrorianniem u glavnim ulogama.

LA CINEMA

Zlatno doba filma

Kino Borovo bilo je apsolutni hit, svojevrsni centar okupljanja i života u Borovu Naselju pa i šire, i od početka postojanja bilježilo je stalan rast publike gladne šarenih pokretnih sličica. Tu će starosjedioci opet s neviđenim ponosom istaknuti da je u Kinu Borovo od 1967. do 1989. prodano oko tri milijuna ulaznica. Uz neopisivi osmjeh zadovoljstva svaki stariji stanovnik Borova Naselja će prvo istaknuti da su njihovo kino platno krasile čak dvije nedjeljne matineje za djecu a da se tjedno tu vrtjelo čak 5 filmova što je bio rijedak slučaj čak i za mnoga zagrebačka kina. Navala na pojedine filmske projekcije ponekada je znala biti tolika da su od nagurane gomile znala stradavati čak i stakla na ulazu u kino dvoranu. U tom kinu, sjetnim tonom nastavljaju moji sugovornici, prvim spojacima slavile su se  nove ljubavi, kroz filmove tješile one izgubljene. I ne samo tom kinu, imali su oni i na nogometnom stadionu ljetno kino sa još većim zakrivljenim platnom!

SLAVNA VREMENA

Kažu, platno je bilo na golemoj pokretnoj konstrukciji i svakog petka u ljetnim danima se izvlačilo pred travnjak da bi „radnička klasa“ uživala u, ponajviše onim zastarjelim kino hitovima, jer, kažu već ozbiljnim glasom, filmovi su se prikazivali sa višegodišnjim zakašnjenjem u odnosu na ostatak svijeta i tako sve do ratnih razaranja Domovinskog rata.

Novo doba

Kada su počele grmjeti granate, specifični zvuci kino projektora ovog glomaznog kina su utihnuli a platno je bilo prazno sve do 1998. godine kada se u Vukovar vraća gospodin Goran Gotal, prijeratni strastveni filmofil koji će rado istaknuti da nije propustio ni jedan film u kinu Borovo sve do početka rata. Iste godine Gotal, u dogovoru sa vlasnikom dvorane i gradom Vukovarom pokreće kino program u derutnoj zgradi kina Borovo. Uz vlastiti trošak od 70.000 kuna, nabavlja moderniji kino projektor koji ima mogućnost digitalnog dolby surround zvuka, međutim nema dovoljno novaca za potpuno opremanje dvorane. No, nije to ono najgore što tišti ovo, realno gledajući, povijesno kulturološko zdanje. Zbog velikih troškova grijanja i struje, Gotal je primoran kino projekcije gasiti tokom zimskih dana tako da njega a i ono malo Vukovaraca što se odvaže doći u kino Borovo svakog proljeća dočekaju sve veće količine vlage koje je sve teže i teže sanirati. Kina Borovo tek povremeno se sjete kojekakve udruge kada im zatreba veći prostor za stranačka ili pak društvena okupljanja. No, filmski posjetitelji iz godine u godinu dolaze u sve manjem broju. Ipak,

GORAN GOTAL (desno)
GORAN GOTAL (desno)

Gotal najveću krivicu predbacuje sebi jer, kaže, pokušavao je sve nekako riješiti sam bez žicarenja uokolo po ministarstvima i kojekakvim uredima za kulturu i obrazovanje. Kada bi se i pokušao sam u potpunosti upustiti u renoviranje kompletne dvorane, prvo bi ju morao otkupiti od fonda za privatizaciju i to po suludoj cijeni od 4.600.000kn. Kaže, toliki kredit, na ovakav odaziv posjetitelja, ni sam Đavo mu ne bi odobrio iako je, veli, spreman prodati i dušu da Kino Borovo dosegne nekadašnji sjaj.

Vukovar Film Festival

Kolika je Gotalova strast i želja da se u Kinu Borovo vrte filmovi bez obzira na trošak, pokazao je i ove godine kada je direktoru VFFa Igoru Rakoniću predložio da se dio festivalskih projekcija održi u Borovu Naselju. Tako su se ove godine na ogromnom platnu kina Borovo ponovno zavrtjele Matineje, znate one s kojima se domaći hvale da su prije rata  bile čak dvije nedjeljom. Zatim, dva filma iz glavnog programa i dva iz popratnog. Iz čiste radoznalosti, preskočili smo projekciju Mihaileanuovog Koncerta na filmskom šlepu u Vukovaru i odlučili ga pogledati drugi dan u kinu Borovo. I nismo pogriješili, film takve kvalitete jedino i vrijedi pogledati kao pravi film na pravom velikom filmskom platnu. Užitak gledanja ove komedije, nije uspjela pokvariti ni silna vlaga u zraku, koja je budila onaj jezivi osjećaj u nosnicama, ni strop koji samo što se ne počne urušavati a ni neudobne sjedalice. Ipak, tokom cijelog filma bilo je teško oteti se osjećaju da se ovdje događa jedna bolna sudbina kulturološkog urušavanja koje prijeti i puno manjim kino dvoranama u zemlji a kamo li ovoj sa ovako velikim kino platnom i brojem sjedala koji će od modernijih kina doseći tek IMAX dvorana koja se gradi u Zagrebu. Trenutno veći broj sjedala ima samo Kino Europa, koje broji 505 sjedalica.

Od 502 dvije sjedalice koliko ih je u kinu Borovo, njih 490 prazno je zjapilo u vrhunsko redateljsko ostvarenje. Čisto za usporedbu, najmodernija kino dvorana u Hrvatskoj, ona u CineStaru, u Branimir centru ima mjesta za 470 filmskih gledatelja. Dok smo izlazili s projekcije, na komentar kolegice koja je izrazila suosjećanje nad dvoje protagonista koji su nesretno skončali u ovom filmu, ja sam s ironijom dobacio – Meni je žao ovog kino platna.

VFF / BOROVO

Iskreno se nadam da će strast Gorana Gotala uroditi plodom i da će svojevrsna novonastala simbioza Vukovar Film Festivala i Kina Borovo s vremenom donijeti neke nove i sjajnije dane žiteljima Borova Naselja, Vukovara i okolice. U međuvremenu, ostaje grč preživljavanja kino dvorane kojoj uz malodušnu publiku i nagomilanu plijesan prijeti zaborav u hrpi drugih investicija koje će građanima Vukovara „omogućiti“ uzdizanje kulture šopingiranja na uštrb opće kulture umjetnosti. Ista „kultura“ koja uz pomoć kojekakvih lokalnih moćnika već godinama proždire mnoga druga zaboravljena mala kina u Hrvatskoj kojih se isti moćnici prisjete tek kada im zatreba prostor za kakav stranački skup.

vff vukovar film festival borovo naselje kino borovo la cinema


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?