Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Hrvatski sabor o Nacionalnom programu

NAGRADE I DOGAĐANJA / OBJAVLJENO: 02.03.2011. / Autor: Moj Film Hrvatski sabor o Nacionalnom programu

Eto, došlo je i to na red. Nacionalna strategija razvoja audiovizualne industrije konačno je došla i pred ljude koji o kojima visi ona zadnja nit. Hrvatski političari su ti pred koje sad stavljena budućnost hrvatskog filma a i kulturne baštine narednih godina i ovaj puta neće moći od toga poput Poncija Pilata oprati ruke. Kako je riječ o Saboru RH, nesmijem se izraziti potpuno slobodno, povijest im neće oprostiti ako i ovo zajebrljaju. Ne znam jesu li shvatili, nadam se da jesu ali HAVC je političarima ponudio defakto izvozni proizvod koji se izvozi i po nekoliko godina zaredom, koji pomaže rast BDP-a i koji će hrvatskom filmu omogućiti da se sam financira, da prestane okolo povlačiti za rukav. Iščitavajući ovako postrance ovaj zadnji dopis Hrvatskog audiovizualnog centra lijepo je vidjeti kako su se na kraju zaredale riječi hvale, no, daleko ljepše bi bilo vidjeti konačno poduzimanje konkretnih koraka koji će omogućiti provedbu onoga što je ovim programom hrvatskim političarima servirano kao na pladnju. Samo trebaju osigurati provedbu predstavljenog i već zakonom propisanog. Hoće li, pokazat će vrijeme. Ali pritom neka na umu imaju da pero današnjice ne trpi izmjene budućnosti te ono što se vjerno prenese, to ostaje i u budućnosti na diku ili sramotu onome o kome se piše. Zato ovaj dopis i prenosimo u cijelosti. Hoće li i hrvatski film završiti među čobanima i ovcama sada ovisi o političkoj volji. Nadam se da nitko od aktualnih političara ne bi htio ostati zapamćen kao čovjek koji je i hrvatski film poslao na ispašu među ovce.


Jučer je u Hrvatskom saboru održana zajednička sjednica dvaju odbora na kojoj su saborski zastupnici raspravljali o Nacionalnoj strategiji razvoja audiovizualne industrije. Sjednicu su zajednički sazvali Odbor za informiranje, informatizaciju i medije te Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu. Kroz izlaganje domaćih i europskih suradnika Hrvatskog audiovizualnog centra te vodećih predstavnika audiovizualne struke, zastupnicima je predočen Nacionalni program i trenutna faza njegove realizacije.

Sjednicom su predsjedavali predsjednici dvaju odbora Petar Selem i Nenad Stazić, a zastupnicima su se obratili Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, Thierry Baujard i Tatjana Aćimović, stručnjaci za audiovizualne financije, Antonio Nuić predsjednik DHFR-a i Vinko Brešan iz koordinacije HRUP-DHFR za elektroničke medije. Sjednici su, uz članove obaju odbora i saborskih zastupnika, prisustvovali i Ministar kulture Jasen Mesić, državna tajnica u Ministarstvu kulture Nina Obuljen i bivši ministar kulture Božo Biškupić.

Na početku predstavljanja Nacionalnog programa Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, predstavio je prisutnima pet strateških ciljeva Programa - uvođenje poticaje za izvoz usluga čime bi se vratili veliki međunarodni poslovi našoj industriji, pokretanja provođenje zakona, promjena statistika gledanosti domaćeg filma i njegove javne vidljivosti, povećanje broja gledatelja u hrvatskim kinima, rješavanje statusa Hrvatske kinoteke te podršku digitalizaciji kino dvorana.

Za realizaciju Programa potrebo je da HAVC i Ministarstvo kulture nastave operativno surađivati i to na način kako su to radili i do sada. Također su nam potrebi mediji da ovu ideju oglase, a za političku integraciju ovog programa nužno nam je potreban Hrvatski sabor.“, naglasio je Hrvoje Hribar. „Ovaj sektor neće profunkcionirati sve dok ga i Sabor ne ugleda kao cjelinu i dok ne podrži cjelovito koordiniranje ovim sektorom. Odgovornost saborskih zastupnika je u ovom smislu ogromna. Audiovizualna ekonomija mora funkcionirati na način da se rentabilni dijelovi razvijaju da bi mogli pomagati one koji su neprofitni – poput arhiva ili filmskog obrazovanja, ili su pak nekomercijalni – poput umjetničkog filma.“ Nadalje naglašava: „To je ideja zapisana u Zakonu kojeg je ovaj Parlament donio. Frustrirani smo činjenicom da HRT opstruira provođenje Zakona i Programa, pri tome mislimo na financijsku, kadrovsku, kreativnu, medijsku i personalnu blokadu. Stoga molimo sve prisutne da nam pomognu da se dogode nužne promjene.Hrvoje Hribar je dodao kako je bitno da se što prije dogode promjene s HRT-om, jer u protivnom nepovratno ćemo izgubiti javnu televiziju, sav kulturni prinos i financijsku zaradu, a koja u izvoznom dijelu ima veliku mogućnost.

Tatjana Aćimović, koordinatorica radne skupine za mjere poticaja u AV industriji, istaknula je urgentnost uvođenja poreskih poticaja . Na početku dala je naglasak na njemačkim iskustvima uvođenja poreskih poticaja 2007. godine, istakavši kako su njihovi ciljevi i motivi istovjetni s trenutnim nastojanjima HAVC-a, struke i Ministarstva kulture RH.

Njemački sustav poticaja oni sami navode kao primjer iznimno pozitivnog i učinkovitog sustava u smjeru napretka njemačke industrije i kulture“, ističe Tatjana Aćimović te dodaje kako „Njemačka raspolaže s brojnim centrima (fondacijama) i kako se svaki projekt može natjecati na više fondacija te ujedno dobiti poticajna sredstva koja omogućava sustav poreskih poticaja.“ Naglasila je da „pored filmskih centara u financiranju proizvodnje audiovizualnih djela sa značajnim iznosima sudjeluju nacionalne i lokalne televizije, gradski fondovi te brojne druge ustanove i strukture.

Tatjana Aćimović navodi i neke konkretne podatke,, Njemačka od 2007. godine rezervira 60 mil. eura godišnje za povrat producentima u obliku trogodišnjeg plana, za period 2007.-2009. Taj isti sustav ponovljen je i za period 2010.-2012. (ista visina sredstava) koji će proizvesti audiovizualno djelo na teritoriju Njemačke. U prvom (trogodišnjem) periodu proizvedena su 302 audiovizualna djela kojima su odobreni poreski poticaji (193 njemačke koprodukcije i 109 inozemnih koprodukcija); za proizvodnju istih u Njemačkoj je "potrošeno" 1,1 milijardu eura.

Osvrnuvši se na stanje u Hrvatskoj Tatjana Aćimović iznosi: „Brojni upiti za snimanjem filmova u Republici Hrvatskoj i dalje redovito stižu s adresa europskih i svjetskih producenata, no, zbog nepostojanja mjera poticaja, produkcije se odvijaju u drugim zemljama. Cilj nam je oživjeti inozemna ulaganja u hrvatski audiovizualni sektor te povećati broj snimljenih filmova u Republici Hrvatskoj, donošenjem cjelovitog sustava mjera i poticaja za producente koji svoje projekte realiziraju u RH, koristeći ovdašnje lokacije te tehničke i kreativne usluge domaće audiovizualne industrije, te tako pozicionirati Hrvatsku kao zemlju za snimanje“.

Na kraju je zaključila: „Urgentnost uvođenja ovih poticaja u Republici Hrvatskoj uvjetovana je i već uvedenim poticajima u susjednim zemljama te time, osim što se opasno smanjuje konkurentnost Hrvatske na ovom tržištu, postaje praksa navedenih zemalja uvrštavanje i hrvatskih lokacija u svoje ponude za snimanje. Također, alarmantno je nizak broj domaćih filmova snimljenih u prošloj godini. U Hrvatskoj se mora proizvoditi više filmova i ostalih audiovizualnih djela kreativne i produkcijske vrijednosti! Time se istovremeno doprinosi očuvanju konkurentnosti poslovnih subjekata u audiovizualnoj industriji u odnosu na Europu i svijet, upošljavanju domaćeg ljudskog potencijala odnosno općenito gospodarstvenom oporavku zemlje, kao i zaštiti i napretku kulturnih vrijednosti i dobara, a time i nacionalnog kulturnog identiteta."

Thierry Baujard, stručnjak za audiovizualne financije ističe kako stvari funkcioniraju u Europi i svijetu: „Poticaji se realiziraju putem poreskih poticaja, na način da zemlje koje su u svoj sustav uvele navedene poticaje, povrate (u prosjeku) od 20% do 25% visine troškova producentu koji je proizveo (u cijelosti ili dijelom) film ili TV seriju na njihovom teritoriju. Obveza producenta je da sva planirana sredstva utroši u navedenoj zemlji, na način da ih ulaže u audiovizualnu proizvodnju zemlje u kojoj snima te da uposli njezin ljudski potencijal.

Thierry Baujard potom je nastavio ističući podatak kako se je 2009. godine u Europskoj Uniji proizvelo 1168 dugometražnih filmova, kako je prosječni troškovnik filma 16 milijuna eura te kako se svaki potrošeni euro treba pomnožiti s koeficijentom 1,5 do 3 da se vidi izravni i neizravni pozitivni učinak. Također je istaknuo kako producenti u nekoj zemlji traže raznovrsnost lokacija, financijske poticaje, obučenu profesionalnu ekipu koja govori engleski, modernu infrastrukturu te niske cijene. Sve su to predsnosti neke zemlje kako bi se u njoj proizvodili filmovi. Posebno je istaknuo kako Hrvatska raspolaže svim navedenim prednostima, osim poreskim olakšicama.

Antonio Nuić, predsjednik DHFR-a,  u svojem se izlaganju osvrnuo na film kao na proizvod, u prvom redu kulturni proizvod, istaknuvši: „Hrvatski film je specifičan proizvod koji se ne plasira momentalno na tržište već je hrvatski film proizvod trajne vrijednosti bez kojeg ozbiljnog hrvatskog identiteta i prezentacije u svijetu nema.Antonio Nuić dodaje: „Bitno je danas proizvoditi, a kasnije dolaze kulturni efekti koji nisu mjerljivi nikakvim financijskim parametrima.Antonio Nuić također je spomenuo lošu medijsku percepciju i odnos prema hrvatskom filmu koji se mora promijeniti.

Vinko Brešan, iz kordinacije HRUP-DHFR za elektroničke medije, ponajviše se osvrnu na odnose komercijalnih i javnih televizija prema Programu, definiranju javnih potreba građana vezano za HRT, nepoštivanje Zakona od strane HRT-a te zaustavljanje propadanja HRT-a.

Bez stupanja komercijalnih televizija u koprodukcijske odnose s kinematografskom, kulturno vrijednom proizvodnjom te oporavka domaće televizijske proizvodnje igranih, dokumentarnih, animiranih naslova te osobito naslova namijenjenih djeci i mladima, nemoguće je govoriti o realizaciji ovog Programa. Ovaj Program moguće realizirati uz pomoć Hrvatske radiotelevizije kao jedine nacionalne javne televizije u Republici Hrvatskoj.“ Također je istaknuo: „ Hrvatska radiotelevizija ne pripada djelatnicima HRT-a niti vodstvu HRT-a, već svim građanima Republike Hrvatske, a jedine osobe koje imaju pravo i obvezu štititi vlasništvo svih građana ste upravo saborski zastupnici.“

U mnogim odlukama se ne štiti vlasništvo građana“, ističe Vinko Brešanveć se pogoduje komercijalnim televizijama, a HRT se kažnjava zbog današnjeg katastrofalnog programa i veoma lošeg stanja na istoj javnoj televiziji. Izgleda da je HRT privatna televizijska kuća kojoj je vlasnik Ravnateljstvo HRT-a, a Sabor ima zadaću zaštiti konkurente od pretjerane moći tih privatnih interesa.

Također je podsjetio na definiranje javnih potreba građana vezane za HRT i to na području dramskog, dokumentarnog i filmskog programa kao i igranog programa za djecu i mladež te ističe: „Koordinacija za elektroničke medije, filmski i televizijski redatelji i producenti stupili su u kontakt s Ravnateljstvom HRT-a te započeli pregovore u uvrštavanju javnih potreba u Privremeni ugovor HRT-a s Vladom RH, Ugovorom koji se bavi programom HRT-a u slijedeće dvije godine. Pregovori su propali jer HRT nije pristao da jednom godišnje proizvodi igranu seriju za djecu, tako da se niti jedna od javnih potreba za koje smo se zalagali ne nalazi u Prijedlogu Privremenog Ugovora. Siguran sam da nikome ne trebam elaborirati da je igrana serija na materinjem jeziku za djecu jedna od najvažnijih javnih potreba Hrvatske radiotelevizije. Umjesto toga, u Prijedlogu Privremenog ugovora dobili smo formulaciju da će HRT „uz maksimalne napore obnoviti proizvodnju dječje dramske serije“. Formulacija „maksimalni napori“ je toliko bez ikakvih obveza da se po mom iskustvu ti „maksimalni napori“ iz Ugovora, pretvaraju u nikakve napore u praksi.“

Također je podsjetio na HRT-ovo nepoštivanje Zakona o audiovizualnoj djelatnosti: „HRT traži bilo kakve zakonske izlika da, usprkos zakonskim obvezama, ne sudjeluju u sufinanciranju Nacionalnog programa Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vinko Brešan istaknuo je kako je dužnost i odgovornost saborskih zastupnika zaustaviti propadanje HRT-a: „Odgovornost je upravo na vama – saborskim zastupnicima. Vi možete hitno prekinuti ovo predugo privremeno stanje na HRT-u s v.d. ravnateljstvom. Vi možete u kratkom roku uspostaviti normalne odnose na javnoj televiziji. Vi izabirete Programsko vijeće, a ono, pak, bira Ravnatelja koji može i mora napraviti iskorak prema javnoj televiziji. Novi ravnatelj HRT-a mora biti osoba koja ni na koji način nije kompromitirana nekim upitnim dosadašnjim javnim djelovanjem, pogotovo upitnim javnim djelovanjem na televiziji, a istovremeno mora biti osoba koja će biti predstavnik znanja, znanja u području televizijske proizvodnje, znanja koje će dati televiziji mogućnost da iza sebe ostavi vrijedna djela.

Po završetku izlaganja zaredale su se riječi podrške Programu od strane mnogih zastupnica i zastupnika i članova Odbora. Hrvoje Hribar na kraju je pozdravio okupljene te skup zaključio riječima: „HRT nije samo središte kreativne industrije, već je ono naše trenutno najveće poduzeće. Ukoliko će ostati u rukama ljudi koji ju trenutno vode, ono neće preživjeti. Nemojmo dopustiti da se to dogodi!

(HAVC)

Uvodni komentar: Mladen Šagovac

havc Hrvoje Hribar hrvatski sabor tanja aćimović


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?