Festivalsko odijelo po mjeri publike

U krojačnici Discovery Film&Videa, ove godine skrojili su festival koji je u potpunosti po mjeri publike. Građanski aktivizam upakiran u dobru akciju i komediju teško da će bilo koga, čak i one manje filmski nastrojene, ostaviti ravnodušnim i bez pozitivnih impresija.

Vrućine ipak djelomično isparile dnevnu publiku. Premda su ranijih godina projekcije dokumentarnih filmova u Ružićkinoj kući imale zavidnu posjećenost, ove godine su ih rastjerale nesnosne vrućine zbog kojih ljudi preko dana nisu uopće izlazili van iz kuća a ako jesu, onda je to bilo isključivo kako bi otišli na omiljeno vukovarsko riječno kupalište. Svejedno za jedan dokumentarac ni vrućina nije bila smetnja. „Zlin: Živuća utopija“, film o vizionarskom poduhvatu češkog industrijalca Thomasa Bate i njegovoj izgradnji savršenog radno-životnog okruženja od posebnog je značaja za žitelje Vukovara jer njihov je grad više od 60 godina cvjetao na zasadima gospodarskog revolucionara. Možda je upravo Batina vizija savršenog industrijskog grada po mjeri i potrebama stanovnika i radnika bila ove godine inspiracija direkciji vukovarskog filmskog festivala podunavskih zemalja inspiracija za krojenje festivala koji će biti u potpunosti po mjeri publike.

Čak i naoko komercijalni filmovi ovogodišnjeg 'Vukovara' u sebi nose dozu aktivizma i glavne festivalske teme 'Evolucije'.

Počelo je Radićevim suočavanjem sa samima sobom u plejadi likova filma „Kotlovina“ a koji presijecaju gotovo svakog Hrvata ponaosob, što predstavlja pravu evoluciju u hrvatskom filmskom izričaju, barem u kontekstu iskrenosti prema nama samima. Takva iskrena autoironičnost i izravna kritičnost prema našim odnosima unutar šireg kruga obitelji, naišla je u Vukovaru, kao i u Puli na ovacije publike. Hrvati suočeni s ironijom i ozbiljnim podsmjehom na svoj vlastiti račun pa da ovako pozitivno reagiraju? Može se reći da je to neka vrst evolucijskog iskoraka.

Tilt: Trailer

Bugarski film „Tilt“ Viktora Chouchkova gotovo da je bezočna hollywoodska slikarija ljubavne tragedije koja srlja prema tužnom kraju ali ipak okončava sretnim krajem savršeno odgovara ukusima šire publike ali u sebi nosi tako otvorenu kritiku pred i post-tranzisijckog događanja u Bugarskoj nešto je s čime će se s lakoćom poistovjetiti devedeset posto Hrvata. Svojom ljubavnom pričom, film „Tilt“ na široj publici prihvatljiv način nameće upozorenje kako revolucije nisu baš uvijek, čemu smo danas često svjedocima, društvene evolucije u kontekstu u kakvom smo ih zamišljali. Čak ni to, često su samo vizualna, kozmetička promjena centara moći.

Političko društvena evolucija je odavno vidljivo krenula u pogrešnom smjeru, toga smo bez sumnje svjesni svi. Međutim to je nešto s čime se običnom čovjeku ne da baviti te će mnogi reći – 'a što ja tu mogu(?)'. Kako ih je sam direktor „Vukovara“ Igor Rakonić nazvao 'PR političari' sve žešće, i češće, se hvataju one naširoko znane rimske političke parole 'kruha i igara'. Film koji je u sklopu popratnog programa „Elitna postrojba 2“ stiže iz regije vjerojatno najgadljivije političke kuhinje na svijetu i kroz akcijsko filmsko pakovanje ispunjeno kišom metaka i jurnjavom gledatelju nameće evolucijsku sliku kojoj smo također i ovdje na našim prostorima svjedocima. Politika vrlo lako evoluira u zločinačku organizaciju kakvu najčešće nazivamo 'mafija' što je redatelj Jose Paldiha prikazao seciranjem sociološke-biznis piramide koja počinje od dilera drogom do političkog vrha a kojoj je najčešće, često i nesvjesno, građevno vezivo upravo institucija zadužena za održavanje reda - policija. Lako razumljiv vizualno dramaturški jezik 'Elitne postrojbe 2' publiku suočava s finalnim pitanjem koje svi olako izbjegavamo, vjerojatno u želji da ostanemo ispod površine na kojoj uredovno plutaju one najgore vrste prljavštine.

Hey! Kako si?: Trailer

Evolucija u komunikacijama danas je toliko brza da promjene niti ne zamjećujemo pa je rumunjska satirična dama „Hej! Kako si?“ rumunjskog redatelja Alexandrua Mafteia mnogima došla kao hladan tuš. Moderne oblike internetske komunikacije mlađe generacije s lakoćom su prihvatile, dok ove starije odrasle na društvenim mrežama sačinjenim od školskih leksikona i uličnih stepenica, suviše emotivno proživljavaju susret '1 na 1' sa internetskim sobama za chat. Obiteljska drama u kojoj dvoje životom zamorenih bračnih partnera slučajnim spletom okolnosti završava u istoj internetskoj sobi za chat ironično se sprda s tim starijim generacijama i njihovom lakom prepuštanju emocijama kada su u igri slova na ekranu. Njihovo nesvjesno upuštanje u emocionalnu aferu sa samima sobom a da ni sami toga nisu svjesni snimljena je produkcijskom i scenarističkom dovitljivošću kakva bi trebala poslužiti kao primjer našim filmašima.

Već se filmom 'Elitna postrojba 2' osjeti da ni u popratnom programu ne manjka društveno aktivističke note ovogodišnjeg Vukovar Film Festivala. Iz ruku scenariste filma „Sin Nombre“, Carya Fukunagae stiže ekranizacija utjecajnog romana Viktorijanskog doba „Jane Eyre“. Subjektivna ljubavna priča iz nekog drugog doba odlučno se suočava sa klasnim razlikama, patrijarhalnim društvom kakvom smo svjedocima još i danas te sa emotivnom i društvenom diskriminacijom žena kao jedinstvenih ljudskih bića. Priča s kakvom se mogu poistovjetiti brojne današnje žene gladne drugačijeg evolucijskog slijeda kada su one u pitanju.

Kotlovina: Trailer

Ženski, ili kako će mnogi posprdno reći, feministički aktivizam jasno je ocrtan i kroz njemački film austrijske redateljice Feo Aldag. „Strankinja“ je film koji će dobar dio ženske publike ošamariti stvarnom slikom života većine turskih žena, potpuno suprotnom od one kakva nam se nameće kroz brojne i trenutno aktualne turske sapunice. Nimalo romantičan prikaz društveno obiteljskog poretka kakav tiho vlada među Turcima gotovo da ima snagu 'omerte' bez obzira živjele pripadnice nježnijeg spola u nekoj od zapadnih zemalja ili u Turskoj. Film je na međunarodnim nastupima do sad skupio preko dvadeset nagrada i to ponajviše za izvrsnu režiju i scenarij. Izuzetno jaka narativna snaga ovog filma u svakom će promatraču izazvati revolt i želju za promjenom, utjecanjem na zatucanost i krutost istočnjačkog patrijarhata koji se licemjerno skriva iza lažnih osmjeha brojnih turskih gastarbajtera i sapunica. Ova dramska tragedija poput krunskog svjedoka progovara o propaloj integraciji istočnih Euro doseljenika u multikulturalno društvo.

„Disati“ Karla Markovitsa jest odnio „Srce Sarajeva“ međutim tamo nije bilo Radićeve „Kotlovine“, a ni moćne aktivističke tragedije Feo Aldag tako da će kao lako probavljiva sociološka drama koncentrirana isključivo na životne tegobe jednog dječaka napuštenog od majke teško ovdje konkurirati za glavnu nagradu petog 'Vukovara'. Trenutni i najizgledniji pretendenti za glavnu festivalsku nagradu time ostaju upravo domaća „Kotlovina“ i njemačka „Strankinja“.

5. 'Vukovar' zaista pokazuje da ne treba natovariti festival suludim brojem filmskih projekcija i gostiju da bi bio efektan i skrojen po mjeri publike. Može se govoriti o minijaturnosti i geografskoj zabačenosti 'Vukovara' ali mu je gotovo nemoguće pronaći zamjerke kakve sve češće more daleko veće i iskusnije te komercijalnije pozicionirane filmske festivale u Hrvatskoj. Festivalski gosti koji su se našli u 'Vukovaru' ostali su zatečeni vizualnom romantičnošću kakva je nekoć odisala u svakoj pori ovog, u svom povijesnom kontekstu, lučkog i industrijskog grada a kakva se sve intenzivnije vraća u one spektre kakvima je nekad mirisala. Temperament i otvorenost ovdašnjih ljudi/domaćina nešto je na što se posjetitelj lako navikne a ako je sve to još dodatno spregnuto sa dobrom selekcijom filmova onda je to snažna (riječna) struja filmofilskog hedonizma kakvoj se teško oduprijeti.

festival Mladen Šagovac vff vukovar film festival festival podunavskih zemalja Kotlovina Disati Tilt hey kako si strankinja elitna postrojba 2