"Vox populi" o ratnoj drami "Josef" Stanislava Tomića: "Palac gore - Preporučujemo"!

Galerija fotografija

I dok je naš novinarski-kritičarski tim uzeo predaha da naoštri pera za nove (ob)račune s recentnim domaćim i stranim uratcima sedme umjetnosti, nagradnim smo vas igrama „potjerali“ u kina, a dobitnicima smo predali komentatorsku palicu.

Iako je „nesuđeni pobjednik“ Pulskog festivala Josef hvaljenog Stanislava Tomića ratna drama, „vox populi“ su obilježile uglavnom pripadnice ljepšeg spola, a svi se slažu u jednom - film zaslužuje pohvale i tople preporuke. Evo njihovih dojmova… 

Mirela Jerkan

Da budem iskrena, na početku sam bila vrlo skeptična po pitanju ovog , još jednog u nizu hrvatskih ratnih filmova. Međutim, ovaj film me je stvarno pozitivno iznenadio i toplo preporučujem svima da ga pogledaju. Kao što je rečeno više puta, ovo zaista nije jedan tipičan hrvatski ratni film. Film je stvarno kvalitetno napravljen, majstorski je snimljen, uvjerljivo odglumljen, popraćen upečatljivom glazbom, bogatom kostimografijom, sjajnim efektima te je zaista teško povjerovati da se radi o domaćoj nezavisnoj produkciji. Sve pohvale za film te se nadam da će ovakvih kvalitetnih filmova u domaćoj produkciji biti više.
P.S. Pohvale i Thompsonu za njegovu glazbu koja se sjajno uklopila u ovaj film

Josef: Trailer

Martina Povalec

Smatram da je film kvalitetan, a glumci su se izvrsno poistovjetili s likovima koje glume. Iako su glumci većinom debitanti koje se dosad nije baš moglo zamijetiti u drugim hrvatskim filmovima, odlično su stvarno odradili svoj posao. Također, fotografija i scenografija su dojmljive, a glazba u filmu koju je skladao Thompson, koji se nakratko i pojavljuje u epizodnoj ulozi, vrlo je snažna i energična te prati dramatiku scene i radnje. Odlično se isto prenosi fokus s lika na lik tako da svaki put novi vojnik preuzima glavnu ulogu, a time se prenosi i identitet poginulog vojnika. Na kraju filma doznajemo da je Josef u biti Josip Broz Tito čime se nameće pitanje pravog porijekla Tita, odnosno, tko zna koliko puta su mu u toku rata ukrali identitet.

Magda Mirošević

Moram priznati da inače ne pratim previše hrvatske filmove, osim ponekad na TV-u ili ako mi baš netko nešto posebno preporuči. Bila sam pozvana na ovaj film i nisam požalila. Unatoč nekim malim nedostacima, Josef zaslužuje pohvale. Sve je odlično napravljeno pa je zanimljiv od početka do samog kraja, što nikad ne bih rekla da bi meni moglo biti kad je tematika ratna, a i kasnije ti ostane u glavi i pod dojmom izađeš iz kina. Najviše mi se sviđa estetika na koju se polagalo puno računa, režija je također super i svaki kadar ima svoju ljepotu i smisao, pa neke scene izgledaju kao u najboljim američkim filmovima. Nadam se da je ovaj film znak da će u budućnosti to biti praksa a ne neki rijedak slučaj. Preporučit ću ga svakako svojim prijateljima.

Kristian Santo

Na film Josef ne treba gledati kao na još jedan hrvatski ratni film nastao od devedesetih godina do danas. Trebali bi pomalo zaboraviti predrasude koje (ponekad opravdano) vežemo uz taj žanr hrvatskog filma. Ukoliko nam se to čini teško mogućim zbog reklamne kampanje koja ističe ulogu M. P. Thompsona u filmu, mora se spomenuti kako je on svoju epizodnu ulogu dobro odigrao, a i glazba koju je napravio za film je, izuzev njegova specifična revanja uz odjavnu  špicu, sasvim pristojna. Nešto što svakako moram pohvaliti je izvrsna gluma i to svih glumaca, od nezaobilaznog i sveprisutnog Ive Gregurevića do amatera (bez akademije, ali s iskustvom i talentom) Nevena Aljinovića-Tota. Kako ne bi sve ostalo na odličnoj glumi, moraju se pohvaliti uvjerljivi dijalozi, koji osim ćušpajza raspadajuće monarhije dobro prikazuju i onu već davno od Krleže  majstorski prikazanu stvarnost hrvatskog malog čovjeka, povijesno nebitnog u službi dvora u Beču. Kroz sudbine mnogih glavna tema filma postaje preživljavanje, u kojem ne postoji ideal žrtvovanja za domovinu, jer je ona previše neopipljiva i apstraktna. Kroz mnoge promjene identiteta, mnoga presvlačenja iz jednih uniformi u druge, kao publika gubimo junaka, u filmu on ne postoji u onom tradicionalnom holivudskom smislu. Nepostojanje glavnog lika nas izbacuje iz pozicije onog naučenog i očekivanog, a na neki način i usporava  filmski tempo, koji zapravo dobiva višestruki fabularni tijek, te mijenjanje identiteta postaje novi početak radnje. Sami kadrovi, fotografija, lokacije snimanja su odlični, osim jednog specijalnog efekta nadlijetanja zrakoplova, za koji bi trebalo puno više novaca da izgleda uvjerljivo. Iako me film ostavio pomalo neodlučnim nakon projekcije, s vremenskim odmakom bi ga svakako preporučio upravo zbog toga što izlazi iz okvira očekivanog.

Da podsjetimo, ratna drama Josef Stanislava Tomića očekuje vas na kino-platnu zagrebačkog Movieplexa te osječkog i splitskog Cineplexxa, a točne termine prikazivanja možete provjeriti ovdje.

Movieplex recenzija cineplexx Iva Cikojević Josef Stanislav Tomić vox popul