TV preporuka: ''Žica'' - Dobrodošli u Baltimore, izaberite stranu

Galerija fotografija

Nakon što otkrijete televizijski fenomen hvaljen od strane vodećih kritičarskih i filmskih ikona, nakon što shvatite da ste upravo pogledali tek prvu sezonu policijske serije koja je u ljeto 2008. završila svoju finalnu, petu sezonu, vrijeme je da se upitate: Koji je vrag uspio skriti ovakav biser? Tko je skrivao ''The Wire'' od naših forenzikom opterećenih očiju? Upališ crnu kutiju i namrštiš se pa kažeš: ''Prokleti Horatio Caine...'' Ako se svrstavate u skupinu koja još uvijek koluta očima, skakuće po wikipediji/IMDb-ju i traži odgovore, ne brinite, zacijelo niste jedini. Titula ''najbolje televizijske serije svih vremena'', one koja ''treba dobiti Nobelovu nagradu za literaturu'', ovu je seriju ''zadesila'' tek nakon dugogodišnjeg angažmana na poznatoj televizijskoj kući HBO, kada je sad već daleke godine 2002. doživjela svoje premijerno prikazivanje. Njezin kreator David Simon, otprije poznat policijski novinar, prišao je šefovima HBO-a sa tri scenarija u ruci, uz napomenu kako je cilj njegove serije ''u potpunosti promijeniti policijski žanr na televiziji'' te, ono još važnije, ''pokazati koliko je isprazna tzv. subotnja zabava današnjih serijala'' (''CSI: Od Miamija do Babine Grede'', ''Pileće kosti'', ''Umorstva u svim britanskim gradovima'' itd.). Prvotne priče već su pokazivale znakove kompleksnosti, opširne karakterizacije likova i općenite inteligencije kakvu biste, da niste ispranog gledateljskog mozga, žustro očekivali od apsolutno svakog (napominjem: pošteno plaćenog) proizvoda. Od samih početaka, ''Žica'' (po naški, kao i uvijek, kulerski prijevod) nije pokazivala znakove konvencionalnosti, o njoj se izjasnio čak i američki predsjednik Barack Obama, nazvavši ju ''najboljom serijom na televiziji''.

Najprije, morate znati da ''Žica'' nije priča o policajcima, već o gradu. Baltimore je, baš kao i svaki imalo veći američki grad mjesto ispunjeno dobrim, lošim, ali uglavnom sivim momcima. ''Žica'' stoga obuhvaća sve ono što čini takvu metropolu: policija, školstvo, lučki radnici, političari, odvjetnici, suci i dobra stara korupcija u svim smjerovima, u svim porama društva. Glavni lik ne postoji baš kao ni dovoljno dobra definicija ovog fenomena, ali među omiljenima svakako se izdvaja pošteni (A kakav bi bio?) policajac Jimmy McNulty (Dominic West), zatim gay pravednik Omar Little (Michael Kenneth Williams), koji luta ulicama Baltimorea sa sačmaricom u ruci i preživljava kradući prljavi novac lokalnih dilera. Slijedi ''glavni negativac'', Stringer Bell (Idris Elba), čiji dilerski konci obuhvaćaju čitav gradski mozaik. Naravno, da ne biste pomislili kako se još uvijek nalazimo na dobro poznatom terenu, naći će se ovdje i zanimljivi džankiji kakvi u drugim serijama ne bi dočekali niti kraj epizode, zatim stalna detektivska ekipa u pokušajima raskrinkavanja onoga što bi lako mogao biti plutajući niz ledenjaka, a ne tek obična santa narko-leda.

Od gostujućih lica treba izdvojiti izvrsnu Amy Ryan (''Gone Baby, Gone''), u ulozi samohrane majke-policajke Beadie Russell, koju upoznajemo u drugoj sezoni. Svaka epizoda zamišljena je kao jedno poglavlje u ''knjizi'', odnosno sezoni od 12-14 jednosatnih epizoda (dakle, to objašnjava naziv ''vizualne novele''), stoga ne očekujte nikakve pompozne završnice i one-linere kojima će sve biti riješeno brže nego ste očekivali. ''Žica'' se odlikuje usporenom, zanimljivom i nepretenciozno zabavnom radnjom koja će vas zasigurno navući (ako već nije) već u prvim satima epske 60-satne priče. Svaka sezona počinje istom pjesmom otpjevanom u različitim verzijama, ''Way Down in the Hole'', a ja ovom prilikom izdvajam originalnog kreatora stihova koji ujedno otvara drugu sezonu serije, legendarnog Toma Waitsa. Koncept ''Žice'' uvelike je stvoren oko ideje policijskog prisluškivanja, takozvanog ''wirea''. U pisanje scenarija uvršteni su vodeći novelisti današnjice, dok se velikim fanom serije smatra i svojevrsni začetnik ''krutog gradskog realizma'', James Ellroy (od ''L.A.-ja Povjerljivo'' do ''Crne Dalije'').

Svaki, pa i najmanji policijski postupak detaljno je prikazan, ali ne s namjerom da vas zamara, već suptilno uvede u onaj pravi život na ulicama kriminala, čije su kontrolne točke na mjestima kakve (podsvjesno) očekujete, ali na način koji je uvijek iznova obeshrabrujući i pesimističan. Također, svaka epizoda počinje efektnim citatom jednog od mnogobrojnih likova iz serijala (otprilike 30-ak regularnih), a svakako se ističe onaj policijskog narednika, koji svojoj ekipi željnoj onih pravih velikih uhićenja savjetuje tek: ''Dope on the table'' (''Drogu na stol''). Što će reći da su politički i medijski poeni često važniji od onih moralnih i pravednih. Ako ste još neodlučni, provjerite ovu seriju na domaćoj televiziji ili se jednostavno zaputite u vašu lokalnu videoteku, odmahnite prema najnovijoj seriji holivudske popcorn estetike i recite zgodnoj teti za pultom: ''Žicu na stol.''

Kasnije, upališ crnu kutiju i kažeš: ''Ovo je serija.'' Kažeš: ''Prokleti izgubljeni dani...''

Vezani linkovi:

• Cafe Cinema

serija Ivan Čupić Cafe Cinema TV preporuka The Wire Žica