The Stanford Prison Experiment (2015) - Uznemirujući film bez društvene rasprave

Zloglasna simulacija zatvora koja je provedena 1971. godine fukoovski je mokri san psihologa Philipa Zimbardoa. Kontroverzna studija pokušala je prikazati kako točno funkcionira psihologija zatočeništva i koji su uzroci konflikta između autoritativnih i submisivnih figura.

Redatelj Kyle Patrick Alvarez odlučio je film precizno utemeljiti na stvarnim događajima. Nama bi već mogao biti poznat njemački film inspiriran ovim događajima 'Das Experiment', kao i američki remake s Adrienom Brodyjem. Ambiciozni psiholog Zimbardo okuplja 24 studenta koji su voljni sudjelovati u eksperimentu te za to biti plaćeni (15 dolara po danu, ekvivalent današnjih 88 dolara, tj. dnevnica od 600 kuna – tko na to ne bi pristao!). Odlično je pogođena slobodarska atmosfera 70-ih, odjeća, izgled, način govora, kontrakulturno ozračje, naglašeno zaziranje od još uvijek svježeg fašizma.

MOJA OCJENA >> 6.0

Kada su vedri i dobrodušni studenti upitani koju ulogu žele tumačiti u simulaciji zatvora, onu čuvara ili zatvorenika svi su se redom odlučili za zatvorenike. Ono što je na kraju odlučilo o njihovim ulogama bilo je bacanje novčića. Studenti zatvorenici potom su privedeni i zatvoreni u stanfordske učionice koje su prenamijenjene u ćelije. Lišeni su bilo kakve individualnosti, dodjeljeni su im brojevi na koje se moraju odazivati i obučeni su u zatvorske 'spavačice' (Zimbardo otkriva kako ih uz deprivaciju osobnosti želi još i feminizirati). Čuvari su također dobili svoje uniforme i odrješene ruke u provođenju zatvorske discipline. Zimbardo je, naravno, bio nadzornik svog panoptikona te ubrzo postaje jasno kako su mu ambicije zamutile osjećaj za profesionalnu etiku kad čuvari postanu izopačeno inovativni u uspostavljanju autoriteta. Zatvorenici su prisiljeni ponavljati svoje brojeve i u slučaju neposluha raditi sklekove, čučnjeve, trbušnjake. Nimalo iznenađujuće, svaki je sudionik svoju ulogu brzo prihvatio i situacija je eskalirala munjevito kada se uvođenje reda pretvorilo u psihološku torturu i ponižavanje. Projekt je naprasito prekinut nakon samo šest dana, od predviđenih dva tjedna.

Alvarez je režijski odradio izrazito pedantan posao, fotografija je gotovo uvijek u ispranim, zemljanim bojama, atmosfera klaustrofobična. Glumačka ekipa predvođena mladom nadom u usponu Ezrom Millerom ('The Perks of Being a Wallflower') djeluje homogeno i uvjerljivo. Tako svaki zatvorenik ima svoju osobnost i razloge zbog koji je prijavio, valja posebno izdvojiti i Millerovog kolegu iz prijašnjih filmova Johnnyja Simmonsa, kao i najupečatljivijeg čuvara Michaela Angarana.

Za one koji su uletili u ovaj film ne znajući ništa o samom eksperimentu ovo bi mogao biti izvrstan film koji uznemirava, ali i otkriva ponešto o pozadini samog slučaja, no oni koji su s eksperimentom već upoznati mogli bi ostati zakinuti. Za film s ovakvom temom očekivali bi da će se Alvarez uloviti u koštac s brojnim implikacijama i ponuditi barem površnu društvenu raspravu o temama institucija, moći, banalnosti zla, autoriteta (vidi Milgramov eksperiment), no velika se većina minutaže potrošila na proizvodnju šok vrijednosti kroz nasilje, ponižavanje i mučenje. Ostajemo zakinuti za konačni rezultat i što je zapravo cilj ovog istraživanja, čini se slijepa opsesija Philipa Zimbarda, no to djeluje nekako prejednostavno. Kada ga djevojka opomene da je otišao predaleko Zimbardo projekt ipak prekida u neizdrživom naletu moralnog iskupljenja, a pitanje koje postavlja čuvar koji se posebno iskazao svojim sadizmom je: 'Znači li to da nećemo biti plaćeni za cijela dva tjedna?'.

Michael Angarano The Stanford Prison Experiment Kyle Patrick Alvarez Philip Zimbardo Ezra Miller Johnny Simmons