Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Dječak (2016): Zanimljiv twist ''potrošen'' na banalan film

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 25.04.2016. / Autor: Filip Pavić Dječak (2016): Zanimljiv twist ''potrošen'' na banalan film

DječakDječak (2016)The Boyredatelj: William Brent Belluloge: Lauren Cohan, Rupert Evans, James RussellViše informacija o filmu »6.0

Kako živimo u svijetu u kojem "nema velikih priča" moramo se zadovoljiti i onim malim koracima. Možemo reći kako je The Boy pokušao napraviti sitni korak u pravcu izmjene horor parametara, ali nedovoljan da oduševi kritičare i gledatelje.

Greta (Lauren Cohan), nama poznatija kao Maggie iz The Walking dead serije, opterećena turbulentnom vezom od koje pokušava pobjeći odlazi u mali engleski gradić, na imanje uštogljenih aristokrata prihvaćajući posao dadilje. Njezin posao od uobičajenog postaje komičan kada saznaje da je dječak o kojem se mora skrbiti zapravo porculanski lutak.

Horor domena je zasićena povampirenim lutkicama, one su uobičajeni motiv još od Dead of Night (1945), preko Chuckyja, pa recentni The Conjuring i Annabele. Da ovo nije klasični horor s lutkom ubojicom saznajemo tek obratom u trećem činu. Kako bi taj obrat ostao skriven, a time i šok vrijednost veća, redatelj je morao koristiti uobičajene metode koje nam sugeriraju nadnaravni scenarij. Tu stvari postaju problematične. Sve do samog kraja ovaj je film morao izgledati kao klasični 'omg ova lutka je živa' horor u kojem je nemirni duh zaposjeo inače beživotni objekt i sada traži svoju osvetu. Tako osim varijacija na modernu jump-scare montažu, svaka scena u kojoj se sugerira nadnaravni scenarij, završava Gretinim naglim buđenjem iz noćne more. Ah, ok u krevetu je, sve je to umislila, lutka nije živa ili možda..

Dječak: Trailer

Buđenje iz noćne more je efektivan alat, ali već toliko puta viđen da postaje smiješan. Šteta što redatelj nije promozgao neke druge opcije kojima bi stvorio isti ambivalentni osjećaj - je li lutak živ ili ne? Naravno, ovo držanje u neznanju je itekako bilo potrebno, što uviđamo na kraju, no ovaj se postupak Greting buđenje nije ponovio jednom već četiri puta. Dijalektička snaga trećeg čina tj. njegova inovativna varijacija do izražaja može doći jedno ako joj prethodi repeticija već poznatih žanrovskih motiva. Znači svaki put kada je potrebno gledatelja iz nadnaravnog scenarija prebaciti na onaj racionalno opravdljivi ili obratno redatelj se posluži s konvencionalnom metodom iz horor riznice već prežvakanih klišeja. Klišeji postaju utoliko naglašeni da i treći čin, ovaj promišljeni i inovativni ostaje u sjeni ovog prethodnog, nemaštovitog i već toliko puta viđenog.

Ukoliko se išlo u smjeru "mi smo svjesni svih žanrovskih klišeja" pitanje je zašto The Boy nije horor komedija u kojoj se mogla zadržati ista struktura, no ironijska bi distanca bila puno bolje implementirana. Ovako je, riskirajući pregrubu riječ, potrošen zanimljivi twist na prosječan i banalan film koji nije postigao žanrovski obrat koji je očekivao.

recenzija dječak the boy


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?