Stopama kino osvajačke revolucije i prikazivačke borbe

U posljednjih godinu dana HAVC je dosta napravio za hrvatski film i kinematografiju. Zapravo, učinjeno je jako puno što se moglo ponajviše vidjeti kroz Pulski filmski festival. No, je li to učinjeno kako bi se pomoglo filmašima ili kako bi se spasio obraz uoči nacionalne festive filma?

Odakle uopće ovakvo pitanje? Otvara ga činjenica da su "Pulu" spasili proširenje programa, odnosno organizacija, i nezavisni filmovi koji su vanredno, za ovu priliku, financirani iz sredstava HAVC-a. Zakašnjela reakcija HAVC-a ipak je donekle spasila obraz hrvatskoj kinematografiji 2011. godine, no, šamar koji je hrvatskom filmu naknadno uslijedio u vidu praznih i polupraznih kino dvorana pokazao je još jednu rupu u sistemu koju je trebalo hitno pokrpati.

Unatoč blagonaklonosti stručne i novinarske filmske kritike, koja je svjesna revoltiranosti publike spram hrvatskog filma malo snizila kvalitativne kriterije, publika se i dalje ne da na kino projekcije hrvatskih filmova. Zašto je tome tako? Teško da se sve može svaliti na nevoljkost publike jer ako uzmemo u obzir da prosječni posjetitelj kino dvorana filmska platna pohodi subotom onda se vidi da nije sve do publike koja "ne želi" gledati hrvatske filmove. Aktualni film Dalibora Matanića donedavno je imao impresivan broj kino projekcija, uglavnom po dvije dnevno čak četiri dana u tjednu, ali ne i udarnu subotu. No, ni ovakvo "pimpanje" mu nije pomoglo da proda više od 1300 ulaznica u prva dva tjedna prikazivanja. "Ćaća" još u odnosu na prethodne filmove, osim Kušanovog "Koka i duhova" i "Duh u močvari" Branka Ištvančića koji su bazirani na knjiškim djelima obaveznim u školskoj lektiri, još ima sreće po pitanju broja projekcija u dvoranama multipleks kina u koja hrvatska publika najčešće ide.

Nedavno je HAVC donio odluku da uz pomoć marketinga i agresivnog PR-a pokrene publiku i tako pokuša spasiti ovogodišnji fijasko na kino blagajnama. No, hoće li prosječni posjetitelj kino dvorana, koji prvo dođe u kino pa onda gleda što bi mogao pogledati, poslušati televizijsku preporuku HAVC-a koja se ovog mjeseca vrti na TV ekranima(?) i revolucionarno otići u kino pogledati hrvatski film nakon napornog radnog dana, ili još gore odmah po završetku radnog vremena, drugi je par postola.

Ćaća: Trailer

Zakoni tržišta vs. zakoni države

Prema zakonima tržišta, spot koji bi trebao pomoći da kola hrvatskog filma na kino blagajnama konačno krenu uzbrdo na male ekrane došao je prekasno, ili za neke filmove prerano. 'Josef' Stanislava Tomića igra još samo u POU Kutina, za pobjednički film ovogodišnje "Pule", "Kotlovinu" Tomislava Radića, ovo je zakašnjeli vlak, te mu preostaje još tržišni "šinobus" interes kućne publike, koja zapravo preferira ilegalnu distribuciju putem servisa za razmjenu datoteka a na štetu DVD distribucije.

Kotlovina: Trailer

Ovaj video spot ima još jedan problem. Prikazivat će se samo u prosincu, dakle, prerano za filmove koji će u kino dvorane stići tek u 2012. godini. Glupo je, a i ružno, pesimistički prognozirati potop HAVC-ovog spota. Međutim, potrošačke navike tvrdoglave hrvatske kino publike neće biti lako promijeniti, pogotovo će to biti teško reklamnim spotom koncipiranom po recepturi "Bosanski lonac". U spotu se vide same ovogodišnje filmske perjanice, ali one u ovom obliku nemaju ono najosnovnije što bi cinefila ponukalo da ovaj put pogleda upravo ponuđeni hrvatski film, nemaju publici prepoznatljiv potpis. Netko će se pitati „kako nema“?

Lea i Darija: Trailer

Ono što je najbitnije kod odabira filmova u spotu, uopće se ne prikazuje. Nema imena redatelja, nema imena glumaca, osim bezimenog naratora nema nikog, inače šturoj, publici pouzdanog da ih pozove u kino. I, na kraju, nema datuma prikazivanja filmova na koje se poziva. Kada se sve zbroji netko zao će reći, "Ah, opet se pere lova...". Obzirom na količinu truda koji je do sad uložen možemo se slobodno opustiti i ostaviti zle tlapnje po strane. Ali, time ostaje da je HAVC-ov spot samo nespretno napravljen posao koji bi u budućnosti valjalo bolje, smislenije napraviti a da zapravo bude u funkciji hrvatskih filmova koji se tog trena nađu u kino dvoranama.

Koko i duhovi: Trailer

Nova vlast u zemlji su zapravo otvorena vrata na koja treba pravovremeno pokucati kako bi se zakonski položaj hrvatskog filma po uzoru na neke zapadno-europske, u samoj kino distribuciji, još bolje utvrdio i zaštitio u odnosu na prilično agresivno reklamirane i u kinima favorizirane zapadnjačke "superhitove". Groteskno je da u Hrvatskoj, komedija "žnj" kvalitete o nekakvom tajnom agentu u datom trenutku ima 600% projekcijskih dvorana više od pulskog pobjednika. Ovo je nešto što se može i smije zakonski urediti bez da našteti samim distributerima i multipleks kino dvoranama, a da ipak bude u službi filmova koje bi hrvatska publika zaista trebala pogledati. Na kraju ostaje pitanje, zašto se makar pobjednicima pulskog festivala subvencioniranjem većeg broja kino dvorana ne pomaže u distribuciji već to pada na produkcijsku kuću?

Duh babe Ilonke: Trailer

Odredište nepoznato

Nešto manje je od godine dana otkako se počelo s ambicioznim HAVC-ovim programom promicanja audiovizualnog stvaralaštva, i program je krenuo obećavajuće dobro. Prema pisanju srpskih medija, navodno je uvođenje TRIP-a u Hrvatskoj u samom startu rezultiralo preotimanjem 15 milijuna dolara teških koprodukcija za 2012. godinu iz Srbije koje su promijenile smjer prema Hrvatskoj zbog povoljnijeg poreznog povrata za strane produkcije. No, ukoliko se hrvatski film dodatno ne zaštiti u nastupu na domaćim kino blagajnama i ukoliko TV i uopće medijske kampanje ne budu bolje, potpunije osmišljene i hrvatskom filmu, i HAVC-ovom programu promicanja audiovizualnog stvaralaštva odredište ostaje nepoznato.

Odredište nepoznato: Trailer

hrvatski film Mladen Šagovac pula film festival dalibor matanić havc koko i duhovi hrvatski audiovizualni centar Ćaća Kotlovina Tomislav Radić Josef Stanislav Tomić krenimo u kino Duh u močvari