Razgovor sa Nedžadom Begovićem

Lav Nikolajevič Tolstoj u svojem je dijaloškom okviru o umjetnosti „Što je umjetnost?“ , 1987. godine višekratno obrazložio potrebu da umjetnost bude univerzalna, naglašavajući pritom da strogi profesionalizam sputava iskrenost umjetnika. Tako iz Tolstojeve analize, između ostalog, proizlazi da univerzalnost umjetnosti nalaže umjetniku da se ne sputava isključivo strukovno definiranim alatima pri stvaranju svog djela, već da se slobodno koristi svime podatnim čime bi mogao stvoriti djelo a kako bi ono zaista predstavljalo njegovu stvarateljsku bit.

Tehnologija se ubrzano razvija, čak i brže nego smo ju zapravo tehnološki sposobni koristiti. S razvojem tehnologije, umjetnicima se otvaraju nove granice umjetničke univerzalnosti s kojima mogu koketirati ne bi li stvorili nešto novo. Kao što je prije 150 godina postojao jedan Eadweard Muybridge koji je rado eksperimentirao s novim tehnologijama u fotografiji a kojem možemo zahvaliti daljnji razvoj tehnologije filma, tako i danas postoje umjetnički profesionalci koji ne zaziru od tehnološki novog i otvoreno prihvaćaju pojam univerzalne umjetnosti. Jedan od takvih je, očito, redatelj Nedžad Begović za čiji se Film mobitelom čulo puno dalje od 3000 kilometara koliko je prepješačio snimajući svojim  mobitelom kako bi nastao ovaj nesvakidašnji filmski rad. „Film mobitelom“ je polučio ogroman interes publike na festivalima, a ove godine je na Zagrebdox-u konačno predstavljen i dijelu Hrvatske publike.

Gledateljima će tijekom filma postati jasno da je rad u jednu ruku produkt sile prilika. Međutim, kao i kod svakog umjetnika posebno me interesira onaj specifični trenutak u kojem ste pomislili, bih li mogao snimati nešto sve to vrijeme.

Kada sam se koristio mobitelom, učinilo mi se da bi mogao ponuditi neke ozbiljnije sadržaje nego što je to njihova, uvjetno rečeno, osnovna namjena. Po prirodi sam, onako, radoznao čovjek i bavim se malo inovacijama, imao sam i nekakvog uspjeha na tom polju. Tako da sam odlučio da nekako spojim svoju radoznalost, osjećaj za inovacije i filmsko iskustvo, i anginu pektoris zbog koje sam morao šetati, pa su ta četiri elementa bili nekako presudni utječu na moju koncentraciju da sve stvari oko sebe promatram, doslovno dioptrijom mobitela, objektivom mobitel kamere.

Koji mobitel ste koristili za snimanje ovog filma?

LG mobitel sa 5,2 megapikselnom kamerom, film sam počeo snimati 2007. godine, a danas imate već puno kvalitetnije mobitele sa boljim kamerama, koje već imaju i HD rezoluciju slike. Ali, ja sam tad shvatio da je ono tada bila sasvim dovoljna kvaliteta slike da bih mogao realizirati ovu ideju. Na kraju krajeva, danas živimo živote u kojima je važnije kakav se nudi sadržaj nego kvaliteta. Ukoliko je sam sadržaj prazan, onda je kvaliteta potpuno besmislena, nebitna. Po nekakvim svojim iskustvima, nije mi čak ni smetalo, mislio sam da će kvaliteta slike biti još manja.  Međutim slika se i na velikim platnima pokazala odličnom i iznad očekivanja.

Jeste li u startu znali kakva će biti forma filma ili je to nešto što je došlo, da tako kažem, u hodu?

Znate, tragao sam ja. Nekad odmah prepoznam neku ideju i kad počnem vjerovati u nju, onda nema neke sile koja bi me razuvjerila u tome. Ne volim uzalud raditi stvari. Ovdje sam nekako pronašao dovoljno razloga da se upustim u to. Jednostavno sam odlučio, ja idem praviti film mobitelom. I htio sam da to bude jedan potpuno pojednostavljen film, potpuno očišćen, potpuno elementaran.  Dakle, točno iz džepa izvadim mobitel i snimam. Bez ikakvih pomoćnih sredstava. Ton je također sav iz mobitela i nikakvi eksterni tonovi, nikakvi mikrofoni. Samo mobitel, onakav kakav je.

Film mobitelom: Trailer

Iako je film kao pojam uglavnom slika. Ovdje je slika na trenutke došla u drugi plan, dok su u prvom subjekti, koji se uglavnom čuju, odnosno, glasovno pojavljuju, što je posebno interesantno, u interpunkcijama da bi se potom na njih vezivala slika. Zašto ste zvuk stavili ipak ispred slike?

Ovo je na neki način i eksperiment kojim sam se upustio u neki novi prostor. Dakle, nisam se bavio estetikom filma koja bi bila adaptirana mobitelu, nego sam se bavio estetikom mobitela. Dakle, kao što sam rekao, samo ono što mobitel nudi. Ja sam kao čovjek koji je ušao u taj eksperiment imao pravo raditi ono što ja hoću i kako ja hoću. Tako da publika koja će gledati ovaj film, uvidjet će da nije baš paralelni tok, odnosno smisao slike i tona. Nekada je to direktna konekcija, a nekada je to malo u nesuglasju. Birao sam kadrove kakve sam volio nekim osobnim bližnjim ili daljim asocijacijama sam pokrivao tonove gdje sam koristio opciju voice record. Odnosno, snimao sam telefonske razgovore i onda sam izbor tih telefonskih razgovora pokrivao slikom. Pritom se nisam koristio nikakvom posebnom montažom, nego potpunim klipovima. Znači, koliko je trajao jedan telefonski razgovor, toliko je trajao i klip koji je pokrivao taj razgovor. Nisam htio da mi mobitel bude zamjena za kameru. Niti sam htio snimati kao da snimam kamerom. Kada snimate mobitelom, onda je dobro da napravite film koji je snimljen mobitelom. Film koji je snimljen mobitelom, dakle nečim drugačijim, nečim što je praktičnije. Dakle da snimite nešto što je stilski bliže mobitelu.

Ovo je film mobitelom, Cellphone movie. Nema neki naslov koji proističe iz neke priče ili ne znam ni ja iz čega. Ovdje je i dramaturgija neke druge vrste. Ništa nisam htio sakriti, ogolio sam ga gledateljima da na neki način u toj sveprisutnoj Youtube, odnosno klik, odnosno mobitel estetici primijete ovaj film.

Film je polučio zavidan interes na festivalima na kojima je prikazivan, ali što bi trebalo nagnati širu publiku da ga pogleda u redovnoj distribuciji?

Odmah nakon svjetske premijere na Sarajevo film festivalu, druga projekcija filma bila je na Cambridgeu. Gdje sam bio pozvan predstaviti film na workshopu, gdje su studenti trebali napraviti nešto u maniri te estetike. Znači, zvali su me da pošaljem film da vide kako bi to ustvari moglo izgledati. Nakon toga, bio sam pozvan i u Ameriku da film pokažem studentima. Hoću reći, ovaj film je poticaj za mlade ljude kako je lako moguće realizirati dobru ideju. Ovo je film recesije jer ne zahtjeva puno novaca, ali zahtjeva veliku koncentraciju i veliku količinu mašte.

Nedžadov najnoviji 'Film mobitelom' već je obišao važne festivale, a na posljednjem Sarajevo Film Festivalu osvojio je Srce Sarajeva za najbolji dokumentarac. U njemu autor na beskrajno zabavan način ispituje umjetničke slobode unutar tehničkog ograničenja mobitela. Osim što je to prva dugometražna uspješnica u potpunosti snimljena mobitelom, ovo je prije svega film o brizi, ljubavi i pripadanju.

Nedžad Begović u Dokukino dolazi u petak 13. travnja kada ćete moći pogledati i njegov kratki film 'Teretli pos'o' te serijal kratkih doksa snimljeni za vrijeme opsade Sarajeva. 'Film mobitelom' i 'Sasvim lično' nastavljaju igrati na repertoaru i sljedećih dana, a ekipa Dokukina prvi put vrlo osobno iskorištava svoj joker 'ovo-nemojte-propustiti'.

film zagrebdox dokumentarni intervju Mladen Šagovac YouTube sarajevo film festival Lav Nikolajevič Tolstoj snimanje Nedžad Begović Mobitel cellphone movie estetika recesija Eadweard Muybridge Što je umjetnost Univerzalna umjetnost mobiteli film mobitelom sasvim lično