Queen of Earth (2015) - Potentan i intrigantan film na korak do klasika

Ime Alex Ross Perry malo će značiti široj publici. Pa čak i u užem kontekstu, kada se govori o okorjelim filmofilima, to će ime biti slabo poznato. No, Alex Ross Perry već je pomalo etabliran američki redatelj nekonvencionalnih, ali inteligentnih indie filmova. U svojoj karijeri ima već nekoliko upisanih naslova, od kojih je možda najzvučnije ime prošlogodišnja humorna drama 'Listen Up Philip'. Ove godine, Perry se okušao u nečemu novom – mješavini komorne drame i psihološkog trilera. S minimalnim budžetom i malim brojem glumaca, uspio je snimiti prilično zanimljiv i originalan film.

Premisa je jednostavna: dvije prijateljice, Catherine (Elizabeth Moss) i Ginny (Katherine Waterston), odlaze na odmor u kuću na jezeru čiji su vlasnici Ginnyjini roditelji. Catherine pokazuje  psihičku nestabilnost koja je posljedica recentnih životnih trauma (smrt oca i težak prekid s partnerom), dok Ginny pokušava primiriti situaciju i uravnotežiti njihov odnos. Kako dani odmiču, tenzije između prijateljica polako rastu, a Catherine polako gubi razum i dodir sa stvarnošću te postaje izrazito agresivna.

Ocjena 'Queen of Earth' >>> 8.0

Kompleksan odnos među dvjema prijateljicama središnji je motiv Perryjeva filma. Tenzije među njima ne javljaju se ni iz čega, one vuku korijene još od njihova prošlog odmora u istoj kući, godinu dana ranije. Sve što je ostalo neizrečeno i potisnuto izlazi na površinu, ponajviše zbog Catherineine nemogućnosti da se suoči sa životom nakon gubitka dva muškarca o kojima je, očigledno, bila ovisna. Kompleksnost njihova odnosa Perry prikazuje i kroz druge faktore – ponajviše kroz distanciranost koja je izrasla iz njihova dominantno-submisivinog odnosa čiji se fokus stalno prebacuje s jedne djevojke na drugu te kroz očiglednu posesivnost koju manifestiraju jedna prema drugoj. Time u film uvodi klasičan motiv destruktivne emocionalne povezanosti.

Da film ipak ne bude standardna psihološka drama, Perry uvodi i element napetosti. Njegova kamera gotovo je konstantno u krupnom planu, gledatelj ne može izbjeći detektiranje svakog detalja na licima glumaca, a promjena koju Catherine doživljava postaje još jezivija kada su ti detalji u prvom planu. Kako Catherine s promjenom postaje sve nasilnija, tako napetost i nelagoda polako rastu. Tome pridonosi i odgovarajuća glazbena podloga kojom se efekt njezine promjene dodatno pojačava.

Najjača karika filma zasigurno je gluma glavnih likova, ponajviše Elizabeth Moss koja je gotovo fascinantno odglumila Catherine i njezinu transformaciju iz ogorčene i usamljene žene u šizofreničnu i agresivnu. Ništa lošiji nisu ni Katherine Waterston i Patrick Fugit čiji su likovi konstantno na granici između pozitivaca i negativaca, evidentno u nemogućnosti da pomognu Catherine jer ne mogu ili ne žele shvatiti što joj se dešava.

No, Perryjev film ima svojih nedostataka. Osim što nekima zasigurno neće odgovarati njegov minimalizam i prilično spor tempo, tu je i ne toliko efektan završetak filma. Unatoč tome što Perry kroz cijeli film sjajno gradi napetost i ostavlja dojam kao da uporno odgađa nešto šokantno, film završava prilično antiklimaktično i, može se reći, razočaravajuće. Zaključak filma ne odskače previše, no djeluje ishitreno i nedovoljno razrađeno.

Iako se Perry poskliznuo na završnom činu, 'Kraljica Zemlje' ne gubi time puno na kvaliteti, dapače, radi se o doista sjajnom filmu i evidentno talentiranom autoru. Ipak, prava je šteta što nije korak dalje s tako potentnim i intrigantnim materijalom.

indie Kraljica Zemlje Queen of Earth Alex Ross Perry Elizabeth Moss Katherine Waterston