Preglup i pregluplji - Salve smijeha u zakašnjelom nastavku

Galerija fotografija

"Glup i gluplji" - komedija s geg skečevima i karakterno krajnje stiliziranim glavnim junacima Lloydom (Jim Carrey) i Harryjem (Jeff Daniels) na kratko je, pred sam kraj 20. stoljeća, u kino dvorane vratila sjaj klasičnih kratkih komedija koje uglavnom vežemo uz Charlie Chaplina i Stanlija i Olija. Uspjeh filma bio je neminovan. Lloyd i Harry svojom su nedoraslošću savršen filmski nadomjestak za djetinjost koja čuči u dobrom dijelu publike. Lakoća (i sebičnost) s kojom gledaju na svijet oko sebe, koliko god da sablažnjava, toliko i oduševljava,a istovremeno su ono što nama nije dopušteno biti, ali i arhetip prijateljstva.

Preglup i pregluplji

Snimanje filmskih nastavaka oduvijek je bila osjetljiva stvar. Rijetki su primjeri hvaljenih filmskih nastavaka i rijetko kad su hvaljeni nastavci komedija. Teško da će općenito filmska kritika slaviti "Preglupog i preglupljeg" jer je film snimljen u sličnim cipelama prethodnog filma. Kao i u prvom filmu Lloyd i Harry igrom slučaja završavaju na putovanju gdje je cilj sustići ženski lik. U prvom filmu bila je to bogatašica Mary Swanson, dok je u ovom to Larryjeva vanbračna kćer Penny.

20 godina nakon njihove prve avanture Harry dolazi u ubožnicu gdje je smješten potpuno izgubljeni Lloyd. Naime, nakon totalnog fijaska sa Mary Swanson-Samsonite, Lloyd je omutavio i samo gleda u prazno. Lloyd ga je obilazio svih 20 godina, ali ovaj puta mu je došao reći da ga više neće posjećivati jer ima nekih zdravstvenih problema s bubregom. Ovo će Lloyda natjerati da izađe iz svog stanja zatvorene svijesti i prizna da je puna dva desetljeća samo glumio. Koliko moraš biti glup (i lud) da puna dva desetljeća glumiš paraliziranog i mentalno oduzetog čovjeka? Odgovor je - Moraš biti Lloyd Christmas.

Trailer - Preglup i pregluplji

Ovo je sasvim dovoljno da oduševi Harryja. No, dvojica prijatelja sada imaju otvoreni problem, a to je Harryjev bubreg koji mora biti što prije zamijenjen. Jedina šansa da spase Harryja je da pronađu nekog donora iz kruga obitelji. Prva vrata na koja će pokucati su ona na kući Larryjevih roditelja. Problem je samo što Larry nije u kontaktu sa svojim roditeljima još od srednje škole jer mu se nije dalo kositi travu pa je ocu rekao da je gay. Koliko god bi vam se ovakav izgovor mogao učiniti glupim, Harry, iako znatno osjećajniji, nije ništa pametniji od Lloyda. Bezgraničnost njegovog idiotizma spoznajemo kad otkrijemo da su njegovi roditelji azijati, a on ustvari posvojeno dijete. Srećom, posjet roditeljima otkriva i jedno davno poslano pismo djevojke s kojom su obojica išli u školu a koja traži da joj se Harry što prije javi jer je trudna. Lloyd činjenicu da Harry ima nezakonitu kćer (Rachel Melvin) vidi kao šansu da nabave prijeko potreban bubreg.

Ultimativni glupani

Taman kad se uplašite da ste sve najbolje fore vidjeli u trailerima za ovaj film, Lloyd i Harry vas iznenade jednom potpuno novom razinom gluposti. To je dobra strana ovog filma. Postavke koje prethode "punchevima" štoseva su scenaristički dobro pripremljene i cijelo vrijeme igraju na efekt iznenađenja. Čak i više nego raniji film, koji se znatnije koncentrirao na karakternu stilizaciju ova dva lika, dok su štosevi dolazili uglavnom kao spontana reakcija na njihovu glupost.

Kao i u prošlom filmu, ovdje je naglašen manjak senzibilnosti prema ljudima s invaliditetom ili pak prema starim ljudima. Ne zato jer su Lloyd i Harry bezosjećajni ljudi, već jednostavno jer su glupi. Tako ponovno susrećemo slijepog dječaka Billyja, kojem su u prošlom filmu podvalili mrtvu pticu. Ovaj puta njihov manjak za suosjećajnost gubi bilo kakvu granicu i Billyju će priuštiti još gore iskustvo od onoga u prošlom filmu. No, daleko od toga da je to vrhunac bezosjećajnosti prema osobama s posebnim potrebama.

Ono najluđe ćete u ovom filmu tek vidjeti u drugom dijelu filma. Iako je ovaj film više rađen kao sentimentalni omaž svom prethodniku, što se vidi i po odjavnoj špici, scenaristički je samostalan jer publika upoznaje potpuno nove elemente Lloydove i Harryjeve gluposti.

Prizor iz filma "Preglup i pregluplji"

Braća Farrellly

Tko god se upušta u gledanje ovog filma u startu se oslanja na činjenicu da iza filma stoje Bobby i Peter Farrelly, redateljsko scenaristički dvojac koji, osim iza filma "Glup i gluplji", stoji iza naslova kao što su "Svi su ludi za Mary" (1998), "Zauvijek zajedno" (2005) i "Ja, ja i Irena" (2000) te "Ljubav je slijepa" (2001). To znači u prvom redu plitka i često fizička razina humora, što ne mora nužno značiti i nešto loše. Teško je odoljeti lakonotnom šarmu braće Farrelly, pa njihovi filmovi često upotpunjavaju ziheraške termine televizijskih kuća kada se nema što bolje ponuditi publici.

U svakom slučaju, kada god gledate neku od njihovih komedija, znate što gledate pa ako vam ponekad njihov humor i ne odgovara uvijek se potkrade poneki punch-line koji će vas nasmijati do suza. U ovom filmu ih ima toliko da jedan mora upaliti, a u radnji kreću prilično rano. Zbog seksizma i potpunog manjka senzibiliteta prema osobama s posebnim potrebama jasno je da ovaj film ne može imati visoku ocjenu i apsolutnu preporuku. Ali zbog izvrsno realiziranih gegova, Jima Carreyja koji nepogrešivo oduševljava, te osjećajnog i podjednako djetinjeg Jeffa Danielsa, ovo je film koji će vam vikend u kinima ispuniti suzama smijeha.

Što više ljudi ovaj film smatra glupim, to više ima smisla. Da glavne likove krasi ikakav oblik inteligencije (ukljućujuči onu emocionalnu), naslovi "Glup i gluplji" te "Preglup i pregluplji", a ni film ne bi imali nikakvog smisla.

jim carrey Glup i gluplji Jeff Daniels Mary Swanson svi su ludi za mary bobby farrelly peter farrelly preglup i pregluplji ljubav je slijepa ja ja i irena zauvijek zajedno