Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

PLAY IT AGAIN SAM: Čovjek bez imena

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 10.04.2012. / Autor: Sead Vegara PLAY IT AGAIN SAM: Čovjek bez imena

Najstariji hollywoodski trik sastoji se u tome da staroj priči daš novo ruho.

Samo uspješni filmovi se ponovo snimaju. Nikad nisam shvatio zašto. Ne znam nijedan slučaj da je nova verzija isto onoliko dobra kao prvobitni film. Nema te formule koja bi nekome omogućila da ponovo stvori onu jedinstvenu privlačnost koja je doprinijela da neki film bude uspješan. Trebalo bi biti obrnuto. Baš neuspjelim filmovima, onim zasnovanim na dobrom materijalu, koji su iz razloga nastalih utjecajem vremena, mjesta ili okolnosti,  jednostavno nisu dobro prošli prvi put, trebalo bi pružiti i drugu šansu.

- John Huston

Čovjek bez imena

Znate onaj osjećaj kad pogledate neki film po prvi put i on vam se svidi. Jako. I onda saznate da je tako nešto snimljeno prije. Odlučite pogledati tu prvu verziju i uvjerite se da je i ona isto toliko dobra, ako ne i bolja od one koju ste prvu pogledali jer da nije prve verzije najvjerojatnije da ne bi bilo ni druge... A onda saznate i to da postoji i treća verzija iste priče. To može značiti samo jedno. Da je to itekako dobra priča.

Najpoznatiji japanski, a ujedno i jedan od najvećih svjetskih redatelja, Akira Kurosawa 1961. snima film Yojimbo kojeg će najpoznatiji talijanski redatelj spaghetti westerna Sergio Leone 1964. iskoristiti za prvi film u nizu od ''dolarske trilogije'' Za šaku dolara, a 32 godine kasnije –1996. jedan od tadašnjih vodećih holivudskih reditelja akcionih filmova, Walter Hill, će snimiti i treću verziju iste priče pod nazivom Posljednji preživjeli. Sva tri filma za glavnog junaka imaju ''čovjeka bez imena'' koji dolazi u gradić u kojem vladaju dvije zaraćene strane.

Yojimbo

Yojimbo

Tjelesna straža, r. Akira Kurosawa, gl. Toshisro Mifune, Tatsuya Nakadai, Seizaburo Kawazu, Eijiro Tono, Kyu Sazanka, 1961.

Samurajski film mora ići preko granica prihvatljivih mogućnosti, ako želi zadovoljiti očekivanja publike... američki western može proširiti svoj zaplet i radnju do granica mogućnosti, ali ne iza te točke jer ih publika neće prihvatiti.

- žanrovi američkog filma - S. M. Kaminski

Priča Yojimba je nadasve interesantna i jednostavna. U prologu je rečeno da su nakon pada feudalnog sistema u Japanu sredinom 19. stoljeća mnogi samuraji ostali bez gospodara i lutali zemljom koja je bila u rasulu. Takvog jednog samuraja –ronina (Toshiro Mifune) pratimo po njegovom dolasku u gradić kojim vladaju dvije zaraćene strane –trgovac svilom Ushitora (Kyu Sazanka) sa svojim klanom, i trgovac sakeom Seibei (Seizaburo Kawazu) sa svojim klanom. Prije svega što je izvrstan mačevalac on je također pametan i pronicljiv tako da se odlučuje istovremeno raditi za obje strane koristeći njihovu želju za vlašću i dominaciju nad drugim u svoju korist. U klasičnom stilu američkog westerna Yojimbo se završava finalnim obračunom na prašnjavoj ulici. Samuraj će u jednoj sceni, nakon što pogleda kroz prozor, sebe nazvati "Kuwabatake Sanjuro'' što u bukvalnom prijevodu  znači ''30-godišnje polje duda'' ili, prevedeno njegovim jezikom, ne-interesira-vas-moje-ime (radi lakše orijentacije u daljem tekstu znati ćemo ga Sanjuro).

Yojimbo: Trailer

Redatelj Yojimba, Akira Kurosawa, posudio je ovaj motiv od pisca detektivskih romana Dashiella Hammeta, točnije njegovog romana ''Red Harvest'' (iako je sam Kurosawa izjavio da je inspiraciju našao u film noiru The Glass Key, adaptaciji drugog Hammetovog romana) u kojem privatni detektiv radi za dvije zaraćene strane sa ciljem da bi ih uništio. Scenarij je napisao zajedno sa svojim suradnikom na prethodna dva filma, Throne of Blood i The Hidden Fortress, Ryuzuijem Kikushimom. Kurosawa je priznat kao jedan od atipičnih i westernom utjecajnim japanskih redatja. Svaki kadar u filmu je školski primjer snimateljskog rada i kompozicije u dubinskom kadru. Direktor fotografije Kazuo Miyagawa (surađivao sa Kurosawom na filmu Kagemusha) oponašao je stil westerna –široki kadar u čijem se centru u daljini vidi glavni junak. Film je sklopljen od takvih scena, kakva je i finalna scena u kojoj se Sanjuro vraća u grad da bi se sukobio sa pobjedničkom bandom, od kojih će te jednostavno ostati zapanjeni. Na samom početku filma Sanjuro odsijeca ruku jednom od zlikovaca, detalj iz scene koju će Geroge Lucas posuditi za svoj Star Wars: A New Hope. Kurosawa je sa Mifuneom surađivao na 16 filmova, od Drunken Angel iz 1948. do filma Red Beard iz 1965. Za svog glavnog glumca je izjavio:

Mifune posjeduje glumački talent sa kojim se nikad prije nisam susreo u svijetu japanskog filma. To se povrh svega odnosi na brzinu kojom se mogao izraziti kao glumac, koja je opet izvanredna. Običnom japanskom glumcu bi možda trebalo deset metara filmske trake da postigne pravu impresiju, dok Mifuneu trebaju samo tri. Brzina njegovih pokreta je takva da je postigao u jednoj sceni ono za što bi običnim glumcima trebala tri pokušaja. Stavljao bi sebe u prvi plan hrabro i njegov osjećaj za vrijeme je bio najprodorniji od svih japanskih glumaca. Pored svoje brzine Mifune je također bio vrlo osjećajan čovjek.

Kao Sanjuro, Mifune u Yojimbu dominira jednostavnim, a opet značajnim gestama poput one kada žvače čačkalicu ili sliježe ramenima, te kako korača sigurno kao da nema briga na ovome svijetu. Snimljen je i nastavak pod nazivom Sanjuro. Iako Yojimbo nema intelektualnu razinu jednog Rashomona (još jedan Kurosawin uradak koji je dobio svoj američki remake sa filmom The Outrage Martina Ritta) ili grandioznost filma Seven Samurai (također urađen kao remake The Magnificent Seven, western Johna Sturgesa) ostati će upamćen kao najprofitabilniji Kurosawin film u Japanu i onaj koji je polučio dva remakea od kojih je prvi:

A Fistful of Dollars

Za šaku dolara, r. Sergio Leone, gl. Clint Eastwood, Gian Maria Volonté, Wolfgang Lukschy, José Calvo, Marianne Koch, 1964.

Sa filmom Za šaku dolara talijanski redatelj Sergio Leone ne samo da je ponovo izmislio talijanski western, nego je postavio nove temelje odumirućem žanru westerna. Pored Leonea još su dvojica redatelja spaghetti westerna koji se zovu Sergio –Carbucci i Sollima, koji su od američkog westerna, onih iz radionice Johna Forda i drugih, odabirali samo ono što se njima svidjelo i što je bilo njihovo viđenje Divljeg zapada, stvarajući time izrazit podžanr u kojem su radili po novim parametrima istraživajući stare teme na novi i svježiji način.

Za šaku dolara

Spaghetti westernima su se zvali zbog toga što su ih snimali talijanski redatelji i to u Italiji i Španjolskoj. Stilski su spaghetti westerni predstavljali nasilje u hiper realističnom i pažljivo koreografiranom tonu, i oslanjali se više na vizualno pričanje priče (to je izraženo kod Leonea koji akciju, koja bi se u standardnom westernu odigrala za nekih 30-tak sekundi,  produžuje  na nekoliko minuta gradeći tenziju krupnim planovima lica-očiju što će prerasti u njegov zaštitni znak).

Za ono što će postati prvi u nizu „dolarske trilogije“ Leone je prekopirao Kurosawin samurajski film Yojimbo koji u biti i predstavlja western samo sa katanama umjesto pištolja. Ali koliko je kopija toliko je i originalno djelo. Leoneov film izgleda sirotinjski, prljavo i bijedno, ali na lijep način. Predjeli Almerije i Madrida, gdje je sniman film, posjeduju mitsku snagu i djeluju baš poput Meksika koji predstavljaju u filmu. Leone je za ulogu glavnog junaka ''čovjeka bez imena'' htio Henryja Fondu, Charlesa Bronsona ili Jamesa Coburna, ali nije uspio dobiti niti jednog od njih prvenstveno zbog toga što je scenarij koji su oni dobili bio loše preveden, i zbog činjenice da su sva trojica bili filmske zvijezde, a plaća je bila svega 15 tisuća dolara (na kraju je surađivao sa svom trojicom; Fondom i Bronsonom na Once Upon A Time In the West, i Coburnom na Duck, You Sucker.) Za taj novac uspio je angažirati glumca Clinta Eastwooda koji je bio zvijezda TV serije Rawhide. Suradnja između Eastwooda i Leonea koja je krenula sa filmom Za šaku dolara i produžila se na nastavcima Za dolar više i Dobar, loš, zao, pretvorila je Eastwooda u glumačku zvijezdu.

Za šaku dolara: Trailer

Leone je postavio priču u meksičkom gradiću San Miguelu u kojem, kao i u Yojimbu, vladaju dvije zaraćene strane, trgovci pićem Rojosi i trgovci oružjem Baxteri, a usamljeni stranac –čovjek bez imena (doduše u par navrata ga oslove sa Joe, ali bi se to mogla smatrati kao još jedna meksička riječ za gringo), nalazi se točno u sredini i koristi situaciju radeći za obje strane prodavajući informacije za bijednu sumu od 500 dolara. Scena po kojoj ćete definitivno pamtiti film jest ona sa samog početka u kojoj Eastwoodov lik kaže pogrebniku da pripremi tri lijesa…

Kako je bio odskočna daska Leoneu i Eastwoodu, film Za šaku dolara također je pokrenuo i karijeru kompozitora filmske glazbe Ennia Morriconea koji je zaslužan za jedinstvenu i nikad nadmašenu glazbu (sebe je svakako nadmašio, kao i Leone i Eastwood, sa druga dva filma iz dolarske trilogije). Nakon što je Kurosawa pogledao film, pisao je Leoneu da je to "lijep", ali u biti "njegov" film, te zahtijevao isplatu autorskih prava. Ostati će zapamćeno da je Leone isplatio Kurosawi 15% od zarade svog filma na svjetskom box officeu, a legitimni remake je ugledao mrak kino dvorana 1996. godine sa:

Last Man Standing

Posljednji preživjeli, r. Walter Hill, gl. Bruce Willis, Bruce Dern, Christopher Walken, Karina Lombard, David Patrick Kelly, Ned Eisenberg, 1996.

Walter Hill je svojim filmom Last Man Standing pokazao kako se ista priča ispričana do sada dva puta može ponoviti i treći put, premda ne sa toliko uspjeha. Hill u film ukomponirao razne elemente, od tradicionalnog westerna i gangsterskih motiva do klišeja film noira. Pretjerano i stripovsko nasilje uvelike su zastupljeni u filmu, ali Walter Hill nije Sam Peckinpah, iako ovdje to pokušava biti. Scenarij je napisao na osnovu priče Yojimba (Kurosawa i Kikushima) ostavivši kostur priče isti, smjestivši radnju u pogranični gradić Jericho u Teksasu za vrijeme prohibicije.

Posljednji preživjeli

Lik koji je u originalu igrao Mifune, a u neslužbenom remakeu Eastwood, sada glumi Bruce Willis. Njegov John Smith se na putu za Meksiko zaustavlja u Jerichou u kojem se za prevlast bore dvije bande, Irca Doyla (David Patrik Kelly) i Talijana Strozzija (Ned Eisenberg). Kao i u prethodna dva filma raditi će istodobno za obje bande i time pokušati zaraditi novac i uništi i jednu i drugu bandu.

Hillov film predstavlja klasični primjer ubij-sve-i-vrati-se-sam filma u kojem se ispaljeni meci broje u tisućama, a poginuli u stotinama (možda ne baš toliko, ali približno). Ne postoji mogućnost da se poistovjetimo sa likom koji glumi Willis kako je to bilo moguće sa Clintovim i Mifuneovim likovima, a opet ni sam Hill nije baš dao mašti na volju kada je obrađivao priču.

Posljednji preživjeli: Trailer

U Yojimbu glavna prijetnja junaku je bio Unosuke (Tatsuya Nakadai), jedan od tjelohranitelja trgovca sakeom Seibeija, koji je imao pištolj. U Za šaku dolara to je bio Ramon Rojo (Gian Maria Volonté) koji je stručno baratao Winchesterkom, a u Last Man Standing glavna prijetnja Johnu Smithu bio je zlobni Hickey (Christopher Walken) čije je omiljeno oružje bio mitraljez Tommy gun. Pokazivanje samilosti prema određenoj ženi, u sva tri filma gotovo će ga koštati života, a prijateljstvo sa lokalnim vlasnikom saloona biti će mu od velike koristi.

Ono što u sva tri filma naglašava atmosferu jest – glazba. Masaru Sato je skladao odličnu glazbu za Yojimba; Kurosawa je htio da muzika podsjeća na zvuk buldožera, efekt koji je uspio postići Ry Cooderu sa glazbom za Posljednji preživjeli, a Morricone je za Leoneov Za šaku dolara postigao nevjerojatnu sinkronizaciju između glazbe (zvuka) i slike.

Priča ispričana tri puta u ponavljanju je svakako izgubila svoju čar, bar u svom trećem izdanju, ali ono što ostaje nakon svega je originalnost koju je imao Kurosawa, potvrdio Leone, a iznevjerio i podbacio Hill.

Akira Kurosawa Bruce Willis Clint Eastwood Walter Hill christopher walken Sead Vegara play it again sam Sergio Leone Toshisro Mifune Tatsuya Nakadai Gian Maria Volonte Ennio Morricone Ry Cooder Masaru Sato


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?