Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Nebojša Slijepčević: Bit filma je u ljudskim pričama koje stoje iza toga

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 29.04.2014. / Razgovarao: Mladen Šagovac Nebojša Slijepčević: Bit filma je u ljudskim pričama koje stoje iza toga

S obzirom na prosječan broj gledatelja koje hrvatski filmovi uglavnom okupljaju u redovnoj kino distribuciji, dokumentarni film "Gangster te voli" je sa svojih preko 7000 gledatelja super hit.

Nesvakidašnji dokumentarni film, čija je radnja smještena u Imotskoj krajini, a u čijem je središtu bračni posrednik Nediljko Babić - Gangster, osvojio je medije, publiku i kritiku. Osim što je, u vremenu društvenih mreža, jedinstvenog provodadžiju Gangstera audio-vizualno dokumentirao, Nebojša Slijepčević ovim je filmom obilježio i jedinstvenu prigodu u Svetom Ivanu Zelini, pitoresknom gradiću pored Zagreba. "Gangster te voli" prvi je film koji je tamo prikazan nakon punog desetljeća filmskog mrtvila. Razlog da porazgovaramo s autorom je i alternativni, sretni, kraj filma, objavljen početkom godine a koji sad prati svaku projekciju.

Gangster te voli: Trailer

Koliko ste zadovoljni postignutom gledanošću s obzirom da film nije prikazivan u velikim multipleksima?

Jako, jako sam zadovoljan. Općenito za bilo koji hrvatski film, gledanost od 7,5 tisuća je respektabilna. Ako se izuzmu blockbusteri kao što su Svećenikova djeca ili Sonja i bik, hrvatski filmovi tabore oko 2500 gledatelja pa niže. I to u multipleksima… Mi smo im uspješno konkurirali uspješno s filmom koji, osim što je pedesetak puta jeftiniji, po svojem rodu je dokumentarni. Što za hrvatske gledatelje još uvijek, na žalost, znači da je to nešto što gledaš besplatno na YouTube-u ili na televiziji i ne pada ti na kraj pameti da platiš 20-30 kn za kino ulaznicu. Ukupnom broju gledatelja koji su pogledali film još nije pridodana brojka gledatelja koji su film vidjeli na festivalima, a to je bar nekoliko tisuća filmofila. Znači, jedan pozamašan broj ljudi smo uspjeli uvjeriti da kupe kino ulaznicu i očito su bili dosta zadovoljni jer je gledanost rasla u odnosu na prvi tjedan, što govori o tome da su ljudi preporučivali film prijateljima, rodbini, poznanicima itd.

Film progovara o klasičnom provodadžiji. Kako je došlo do prve ideje?

Pa do ideje je došlo dosta prije nego sam ja uopće saznao da Gangster postoji. Htio sam snimiti film o dogovorenim brakovima. I to po mogućnosti o brakovima između Hrvata i stranaca. Meni se to činilo kao zanimljiva tema uopće braka danas, današnjeg društva. Tražili smo nekakvog glavnog junaka koji bi mogao nositi film i jednog dana mi je producentica Vanja (Jambrović) došla sa viješću da u Imotskom postoji izvjesni Ganster koji za sebe tvrdi da je najuspješniji hrvatski provodadžija. Meni je to u prvi tren, moram reći, izgledalo kao nešto potpuno neinteresantno. Nikad nisam bio u Imotskom, nemam nikakve veze s tim krajem. Iz šturih novinskih isječaka što sam pronašao o njemu, Gangster mi je više izgledao kao, 'ajmo grubo reći, "ridikul" željan pažnje. Tako su ga, naime, novine prezentirale. Ali čim sam ga upoznao, moj se stav o Nediljku Gansteru odmah promijenio za 180 stupnjeva. Prvi dan kad smo došli u Imotski, kad smo se sreli s Gansterom i već je taj prvi dan bilo jasno da čovjek nije ridikul već jedna zanimljiva osoba koja radi zanimljivu i korisnu stvar. A drugo je da je fantastičan filmski junak zato jer je sjajan pripovjedač, jer se voli snimati, što je preduvjet da bi bio zahvalan filmski lik.

Kakva je bila njegova prva reakcija?

Prva reakcija je bila - Gdje ste do sad? Doslovno. Imao sam osjećaj da on, s obzirom da je sad već u zreloj fazi svoje karijere, već dulje vrijeme čeka da netko snimi dokumentarac o njemu. Pogotovo jer je Ognjen Sviličić, kad je radio "Oprosti za kung-fu", jedan od likova je doslovno gradio po Nediljku Gangsteru, a igra ga Vedran Mlikota koji je tada bio kod njega da bi mu bio acting-coach. Objašnjavao mu je kako ga treba odglumiti, a negdje, mislim da je od tada u njemu nekakvo razočarenje što on sam nije odglumio tu ulogu i što nije dobio priliku biti u filmu.

Koliko je trajala priprema filma?

Dugo. Od tog prvog dana kad smo upoznali Nediljka pa do premijere prošlo je tri godine. U tom periodu sam se povremeno selio u Imotski na tjedan dana, pa mjesec, pa na dva mjeseca i zapravo bih živio taj film. To je bio jedini način da se taj film napravi takav kakav je i to je način kako se danas moderni dokumentarni filmovi rade. Predanost temi uz duboko ulaženje u živote svojih likova. Življenje teme. To je s jedne strane produljilo vrijeme rada na filmu a s druge strane, produkcijski je već taj film bio postavljen dosta ambiciozno. Znali smo da za takav ne možemo u Hrvatskoj zatvoriti financijsku konstrukciju, jer za razliku od igranog filma, dokumentarni se ovdje još uvijek tretira kao nekakva produljena televizijska forma. Igrani film ipak dobiva neka sredstva koja su u europskim razmjerima prihvatljiva, dok dokumentarni još uvijek je daleko od toga. Konkretno, u zapadnim uspješnim kinematografijama računa se da dokumentarni film treba dobiti trećinu sredstava igranog filma, kod nas je ta brojka posljednjih godina bila oko osmine. A to je još uvijek poboljšanje u odnosu na kako je bilo prije 5-6 godina. Znači, još uvijek smo daleko od tog nekog europskog standarda i to nas, koji se još uvijek želimo baviti dokumentarnim filmom na tom jednom viskom nivou kakav strani festivali zahtijevaju, stavlja u poziciju da moramo novac tražiti i "vani". Što danas nije nimalo lako, pogotovo kad dolaziš iz zemlje koja je na svjetskoj filmskog karti gotovo ne postoji, i pogotovo kad dolaziš kao autor i kao produkcija koji su međunarodno nepoznati. Nama je trebalo godina-godina i pol dana potucanja po svijetu, povlačenja ljudi za rukav da bi ih uvjerili da imamo dobar film.

S kolikim budžetom ste počeli raditi film?

Počeli smo raditi s desetak tisuća eura, ali to je brzo planulo i svi koji smo sudjelovali u filmu, vjerujući nekako u projekt, morali smo početi ulagati svoj novac.

Koliko je trajalo samo snimanje "Gangstera"?

To je teško odrediti jer je snimanje bilo razvučeno tijekom cijele te tri godine. Neke stvari koje smo snimati taj prvi dan kad smo upoznali Gangstera su završile u filmu. Zadnje pak koje smo snimili nastale su možda nekakva tri mjeseca prije premijere.

Znači da je postprodukcija cijelo vrijeme bila prisutna…

Način na koji ja radim je da puno čekam, puno promatram da bi shvatio što želim snimiti. Taj period je jako dug. Na jedan dan snimanja, došlo je još 10-15-20-30 dana čekanja i naizgled nikakvog rada, ali zapravo promatranja, čekanja tih pravih dana.

Znači bilo je dosta ad hoc situacija koje su iskorištene...

Bilo je, da. Ali došle su nakon dosta čekanja. S Nediljkom bi proveo dva tjedna, svakodnevno po nekoliko sati, kompletno pratio njegov posao a zapravo ne bi snimio ni kadra za film i onda bi, onaj dan koji bi došao možda kao šesnaesti dan, snimio 10 minuta filma gotovog.

U filmu se pojavljuje dosta koloritnih likova. S obzirom na način na koji reagiraju na Nediljkove ponude, kako su reagirali na pojavu kamere?

Pa taj film zapravo i nije o Nediljku, nego o njegovim klijentima. To je stvarno srce filma. Naravno da tog filma bez Gangstera ne bi bilo, on nosi film. Ali prava priča i predmet nekakve identifikacije i emocije je na njegovim klijentima. Kako na Maji, glavnom ženskom liku, tako i na tim njegovim muškim klijentima koji nikako da nađu svoju sreću uglavnom svojom vlastitom krivicom ili nekakvim drukčijim spletom okolnosti. Da smo htjeli samo snimiti portret Gangstera film bi bio gotov za mjesec dana. To je upravo uzelo najviše vremena. Čekanje pravih klijenata koji će donijeti pravu emociju, pravu priču u film. Ljudi su razno reagirali, ali su na kraju pristali.

Hoće li možda nastati kakav nastavak? Gangster 2? Gangster uzvraća udarac? Povratak Gangstera? Novi Gangster?

(smijeh) To nije u planu. Barem ga ja ne planiram snimiti, iako znam da Gangster ne bi odbio snimanje nastavka.  Ako netko želi snimati nastavak, ima moju punu podršku. Ja pripremam nove filmove koji su u raznim fazama produkcije. Jedan se upravo snima, a u središtu priče je osoba koja je ovih dana često u fokusu medija (jedan redatelj), ali još neko vrijeme ne bi pričao o tome. A drugi film, na kojem predproduckija kreće kroz nekoliko dana, bavit će se kineskim putujućim cirkusom koji obilazi svijet na turneji, a u filmu pratimo život jedne mlade kineske akrobatice koja sa svojih 14 godina starosti odlazi da bi vidjela svijet kao dio cirkusa. Već nam je HAVC ustupio sredstva za razvoj projekta, a nadamo se da ćemo ga uspjeti razviti međunarodno. Sad smo u fazi snimanja trailera koji je neophodan za financiranje, tako da se nadam, ako sve bude u redu, da iduće godine počinjemo sa snimanje filma.

Predstavlja li jedan takav skok s jedne lokalne priče, na jednu globalnu veliki teret za autora?

Ma to je samo kulisa. Da li je to kineski cirkus ili bikijada u Imotskoj krajini svejedno je jer se na kraju bit filma je u ljudskim pričama koje stoje iza toga. Da li su te ljudske priče jake i razumljive svima. Gangster je pokazao da ta jedna mala lokalna priča može proputovati svijet na način da puno ljudi razumije tu tematiku. Tako isto vjerujem da i ova priča koju ćemo raditi ima elemente koji će biti svima razumljivi, a kineski cirkus je samo jedna krasna i šarena kulisa. Moja koncentracija je na ljudske priče zapravo.

dokumentarni intervju Mladen Šagovac interview razgovor gangster te voli nebojša slijepčević Nediljko Babić


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?