Labiritnt: Nemogući bijeg - Oči u oči s bioničkom nemani

Galerija fotografija

Znanstveno-fantastični triler koji je ovih dana uspješno lansiran u američkim kinima, a zasnovan je na knjiškoj trilogiji pisca Jamesa Dashnera stvarno bi vas mogao ugodno iznenaditi. Iako je u stvari posrijedi još jedan u nizu filmskih adaptacija teenagerski upakiranih avantura, prvi film ove trilogije nudi više no sto biste mogli očekivati.

Prednost za one koji nisu pročitali knjigu

"Labirint: Nemogući bijeg" postapokaliptična priča samo je načelno slična već uhodanom blockbusteru "Igre gladi". Film počinje šokiranim mladićem (Dylan O'Brien) koji se budi u bučnom i klaustrofobičnom metalnom liftu a koji se pak kreće negdje prema gore da bi na kraju stao nasred livade gdje ga tako izbezumljenog i bez ikakvog sjećanja dočekuje poveći broj ozarenih lica mladića uglavnom njegove dobi. Novopridošlici, kao ni gledatelju, isprva nije jasno što može očekivati od ovih mladaca koji su neobično dobre volje te s obzirom na činjenicu da su zarobljeni unutar kolosalnih zidina na sve gledaju s prirodnim optimizmom.

Ukoliko se samo oslanjate na prethodno gledane trailere i medijske najave ovog filma, od samog početka filma očekujete da će ubrzo početi nekakva sveopća makljaža i jurnjava nepreglednim prostranstvima zamršenih hodnika i time ste u znatnoj prednosti u odnosu na čitatelje knjige koji već imaju postavljena izvjesna očekivanja od filma.

Trenuci iščekivanja

Karakterna razloženost likova filma "Labirint: Nemogući bijeg" je stereotipna, ali na samom početku nenametljivo izložena pa nemate dojam kao da gledate dvoje-troje glumaca okruženih gomilom nebitnih statista među kojima će jedan "sretnik" dobiti ime tek u trenutku pogibije kao što je to bio čest slučaj u serijalima Star Trek. Zarobljene mladiće predvodi Alby (Aml Ameen) koji je u skupinu, koja je duže vrijeme prikupljana tako da je jednom mjesečno (također metalnim liftom zajedno s namirnicama) stizao po jedan novi, uveo organizacijski red. Alby novopridošlom će mladiću, uz pomoć Chucka (Blake Cooper), Newta (Thomas Brodie-Sangster) i Gallyja (Will Poulter), biti vodič u ovom novom životu za koji isprva nije svjestan kako je nastao, te u kojem se od samog početka ne može sjetiti ni imena. Ovdje se pokazuje redateljska umješnost debitanta Wesa Balla da statički dio radnje predstavi izuzetno napeto.

Prizor iz filma "Labirint: Nemogući bijeg"

Ball zlorabi prilično konfuzan početak radnje i iskonsku ljudsku pretpostavku da se iza razdraganih dječačkih osmjeha u ovako postavljenoj situaciji krije nešto strašno kao što je kanibalizam te stalno stvara situacije napetosti i iščekivanja. Priča novopridošlog mladića, kojeg su starosjedioci nazvali Zeleni, odmah u startu izdvaja kao drugačijeg od ostatka zatočene ekipe, a da iza svega ne stoji puki sadizam već neka "viša" agenda otkrivaju snovi koji djeluju kao sjećanja. Zeleni se za razliku od nekih dječaka teško miri s činjenicom da se iz poljane okružene labirintom ispunjenog čudnim bioničkim paucima čudovišne veličine nikako ne može pobjeći.

Kocka, Izgubljeni, Gospodar muha

Za većinu današnje teenagerske publike, ovaj film će predstavljati uzbudljivo osvježenje te će mnogi navrat nanos pohrliti pročitati knjigu i ostatak trilogije. No, oni nešto skloniji istraživanju filmske prošlosti, uz onu s Igrama gladi, također će još naći načelnu sličnost s filmom "Kocka" (1997) kao i još neke utjecaje. Naime, iako je spomenuti kultni SF u svojoj suštini samo metafora za život, dakle bez dubljeg detekcijskog smisla, kasniji nastavci su zbog izuzetne popularnosti filma odlučili priču nadograditi pojašnjenjima porijekla zagonetnog mehanizma ispunjenog sobama koje neprekidno izmjenjuju pozicije, što se ovdje također događa samo što se izmjenjuju pozicije zidova unutar labirinta.

Ovdje valja još jednom spomenuti samo načelnu sličnost, a razlozi leže upravo u objašnjenju labirinta koje autori nude na kraju filma. "Kocka" nije jedini evidentni filmski utjecaj koji je moguće prepoznati već u samom izvornom rukopisu. Ljubitelji zf serijala "Izgubljeni", odnosno romana i filma "Gospodar muha" (1990) također će imati osjećaj kao da su ovo već gledali. Usporedbe s "Igrama gladi" a koje se pak (pre)često spominju donekle čak stoje, ali valja znati da je Dashnerov roman objavljen godinu dana prije prvog romana popularne Panemske sage Suzanne Collins.

Preokreti koji najavljuju novi preokret u nastavku

Kad govorimo o kraju filma "Labirint: Nemogući bijeg", scenaristi i redatelj su iz želje da Labirint pokažu iz neba stvorili dvostruki preokret i tu napravili logičku pogrešku koja kvari cjelokupni dojam o smislu gradnje tako kolosalne građevine. Ustvari kompletni koncept, kako se sad nakon gledanja prvog filma čini, stoji na vrlo klimavim nogama više agende no razlog tome je vjerojatno želja da se publiku uvjeri kako je ovo samo početak pravog labirinta radnje koja će glavne protagoniste ove priče odvesti tko zna gdje.

Ukoliko je stvarno cilj da "Labirint: Nemogući bijeg" bude jako dugi filmski teaser koji će publiku navući da se "nakači" na priču. Taj cilj je postignut. Wes Ball je pokazao da zna dobro tempirati okidače radnje filma, kao i scene napetosti koje cijelu priču drže na okupu. Također je prilično solidno prezentirao novu generaciju mladih glumaca koji bi trebali stvoriti novu filmsku fascinaciju koja će hollywoodskim studijima donijeti milijune dolara na kino blagajnama. Kako je pao odabir baš na debitanta Wesa Balla vjerojatno objašnjava njegov kratki animirani CGI film "Ruin"  iz 2011. godine.

Ruin (2011) - kratki film, režija Wes Ball

Post-apokaliptični avanturistički film za mlade s obiljem detekcijskih elemenata uzbudljiv je i zabavan, sasvim pristojno režiran dugometražni teaser koji će sigurno steći svoju publiku vjernu publiku.

Igre gladi Labirint Nemogući bijeg Dylan OBrien Will Poulter Wes ball izgubljeni blake cooper thomas brodie sangster kocaka gospodar muha