Jessica Jones (2015): Marvel je i dalje bolje gledati na TV-u nego u kinu

Netflix je kao droga, dok imaš - koristiš, a takva je situacija i Marvel's Jessica Jones. NIje ti problem pogledati cijelu sezonu u jednom vikendu.

Trinaest je ovo epizoda neo noir serije koja nastavlja širiti Marvelov svemir manjim, intimnim, gotovo klaustrofobičnim pričama. SF je ovdje gotovo sporedan, on je sredstvo koje izvlači ljudske osobine, dobre i loše, na površinu i mi tome svjedočimo. Krenut ću od negativca jer on kontrolira radnju kroz sezonu, njega se pokušava uhvatiti i spriječiti, u najboljem slučaju Jessica može pokušati pretpostaviti gdje će on biti i djelovati proaktivno. Serija kroz Killgravea postavlja pitanje zapravo koje se provlači kroz sve Marvelove priče, u stvarnosti i kroz cijelo ljudsko postojanje, što čini ljude lošima. Krećem od pretpostavke da su ljudi u svojoj osnovi dobri i da tijekom vremena, prije ili kasnije, neki krenu tamnom stranom. Bazično pitanje prirode protiv odgoja, što je bitnije u formiranju osobe. Kada tome dodaš super moći sve se digne par razina više i biti dobar ili loš postaje pitanje života ili smrti. Killgrave može uvjeriti čovjeka da napravi što god želi, i naravno koristi to za zlo.

Na drugom spektru super moći je Jessica koja nije heroj, barem za sebe ne misli da je, ali pokušava zaštititi one koje ne mogu. U ovom opisu situacija se čini manje više crno-bijela, ali nije. Jessica pokušava uhvatiti Killgravea i zatvoriti ga zbog njegovih zločina, a ne ubiti jer jedino će tako osloboditi krivnje one koji su činili grozne stvari pod njegovim utjecajem. Zato imamo i druge likove koje smatraju da jedini izbor njegova smrt. Ono što je serija u potpunosti uspjela je pokazati razliku između postupaka ljudi pod utjecajem Killgravea i njihovih svjesnih odluka, a one ne moraju biti dobre. Štoviše u tim trenucima pokazuje se da će i dobri ljudi odlučiti u nekim situacijama biti loši. Krysten Ritter (Breaking Bad) rekla je da joj ova uloga najzahtjevnija u karijeri i to se vidi. Pokazala je širinu talenta i svestranost, od oštrih odgovora do egzistencijalnih dramskih trenutaka.

Ni David Tannent (Doctor Who, Broadchurch) nije razočarao. Suptilan nastup vodi ga od šarmantnog do smrtonosnog u djeliću sekunde, voljan si priznati da nije loš i da ima spasa za njega unatoč svemu. Naravno odgovor dođe vrlo brzo. Kao i lik Wilsona Fiska u Marvel's Daredevil, ima trenutaka kada si toliko impresioniran likom i njegovom kategorizacijom da si i na njegovoj strani, pa barem na sekundu. I ostali likovi, ma koliko sporedni i koliko mala njihova minutaža u ovih 13 sati prve sezone, dobiju dojam zaokruženosti i stvarnosti, i kod njih se vidi dvojba kako postupiti u kojoj situaciji. Kako je svijet serije mikro razina Marvelovog svemira, tako i unutar glavne radnje i glavnih likova vidi još nižu razinu, osobnu promatrača na koje sve to utječe. Treba spomenuti i izvrsnu glazbu od same uvodne špice do kraja svake epizode.

Naravno, ima tu i zamjerki, pošto sezona traje 13 epizoda za očekivati je da će se neke stvari riješiti u 5,9 ili 11 epizodi. Kao kad u Houseu postave dijagnozu u 24 minuti epizode i znaš da ništa od toga. Ono što serija postiže da razbijanje radnje, plana, predvidljivosti stavlja u ruke likova i njihovu volju. Sva težina radnje je na likovima.

Kao što sam na početku napisao, ako želite gledati Marvel bolje je pogledati Jessicu Jones, Daredevila ili Agents of S.H.I.E.L.D.

strip Krysten Ritter Marvel Jessica Jones David Tannent Killgrave