High Rise (2016) – Retro-futurističke pijane orgije

Film koji je na ekranizaciju čekao četrdeset godina napravljen je po predlošku istaknutog pisca Jamesa G. Ballarda. Ballard, naravno, nije klasičan pisac fantastike, a njegov opus i životna priča zaslužuju poseban i detaljan osvrt. Budući da smo prostorom ograničeni uz recenziju filma navest ćemo i poneke zanimljivosti o samom autoru. Zasad dovoljno govori i izjava redatelja Bena Wheatleya koji roman 'High-Rise' svrstava uz 'Goli ručak' i 'Strah i prijezir' kao romane koji se čitaju kada se počinje eksperimentirati s drogama.

Radnja filma i u najkraćim crtama sugerira alegoričnost. Elitni futuristički neboder, kreacija izvjesnog arhitekta Royala (Jeremy Irons), toliko je prenatrpan sadržajima da stanari uopće nemaju potrebu izlaziti. Međutim, s propadanjem samog nebodera, propadaju i stanari, kaotična rivalstva između viših i nižih katova završavaju fizičkim (neboder), psihičkim (likovi/društvo) i idejnim (koncept društvenog uređenja) kolapsom. Glumačku postavu predvodi karizmatični i talentirani Tom Hiddleston koji je perfektan cast choice, a predstavlja bajronovskog junaka dr. Roberta Lainga - samozatajan, rezerviran, no opet pristupačan i s vlastitom skrivenom agendom.

Ono što se odmah može primijetiti jest vizualni i stilski pristup koji je retro-futuristički u punom smislu riječi. Budući da je sam predložak pisan 60ih godina, Ballardova bitnička vizija budućnosti, ali i dizajnerska vizija Marka Tildesleya rezultirala je briljantnim spojem Boogie Nightsa i bliske budućnosti s mnoštvom kubrikovskih elemenata. Redatelj Ben Wheatley poznat nam je kao engleski low-budget redatelj koji voli inteligentne, off-beat priče. High-riseom aplicira za prvu ligu budući da je dobio kreativnu slobodu, velika glumačka imena ( uz Hiddlestona, Jeremy Irons, James Purefoy, Sienna Miller) i napokon izdašan budžet.

Što li točno predstavlja alegorija elitnog nebodera? Neboder je napravljen na 40 katova, na samom vrhu u penthouseu živi arhitekt (Irons), a kako se spuštamo prema nižim katovima materijalni status stanara pada. Naravno, bili bismo nestrpljivi zaključiti kako nam Ballard pokušava proturiti nekakvu ideju klasnog sukoba, obespravljenih masa i perverzno bogate nekolicine. Dakako, i ti su motivi prisutni, no taj bi zaključak bio možda malo površan. Može se zaključiti kako su svi stanari zapravo dio nekakvog elitnog sloja, budući da je zgrada napravljena isključivo za one s dovoljno novaca da si priušte takav luksuzan stan. Razdvajanje unutar same kaste napravljeno je pomalo prenaglašeno. Zabave nižih katova popraćene glasnom rock glazbom, jeftinim vinom i hrpetinama cigareta nikako ne odgovaraju zabavama viših katova koji svoje tulume organiziraju obučeni kao viktorijanci s ogromnim perikama i raskošnim haljinama. Kada zgradom zavlada bezumlje i anarhija glavna točka prijepora postaje tko može organizirati bolju zabavu. Zanimljiva je zaplotnjačka ideja elitne klike koji predlažu kako bi trebali 'balkanizirati niže katove' – zavaditi ih među sobom. Ovom linijom ipak možemo pretpostaviti kako je Ballardova kritička oštrica usmjerena, ne samo na prijeteći tačerovski kapitalizam, već i na tehnokraciju, easy-rider - modernu ispraznost, dokolicu i otuđenost.

Ovo nije prva ekranizacija Ballardovog romana. Prisjetit ćemo se Cronenbergovog Crasha iz 1996. godine koji je napravljen po Ballardovom istoimenom romanu. Ljubavnici koji imaju fetiš na automobilske nesreće dobro ilustrira Ballardove pomaknute, no inteligentne interese. Zanimljivo je i kako smo već imali priliku vidjeti djelić života Jamesa Ballarda, a da toga i nismo bili svjesni. Naime, on je autor autobiografske novele Carstvo Sunca (Empire of the Sun) koju je Spielberg ekranizirao 1986. godine s mladim Christianom Baleom u glavnoj ulozi, o engleskom dječaku Jimu (James 'Jim' Ballard) koji preživljava u japanskom logoru.

Tom Hiddleston james purefoy jeremy irons sienna miller High Rise Ben Wheatley droge