Gledali smo 500 dana ljubavi

Piše: Mladen Šagovac

Pretpostavljam da ste imali prilike biti zaljubljeni a samim time da ste imali i nesretnih ljubavi.
To bi se moglo nazvati putovanjem ispunjenim unutrašnjom ljepotom, trenucima onih slatkih leptirića kada nam je svaki dan okupan prekrasnim proljetnim suncem. Ponoćnom mjesečinom koja miriše na slatke glasne poljupce ljubljene osobe uz koju nam šetnje izgledaju poput nekakvog prekrasnog slowmotiona a svaki događaj kroz dan vidimo poput videospota neke od omiljenih pjesama. Trenucima i satima ispunjenim smijehom i uvijek "smislenim" razgovorima u kojima stalno tražimo sličnosti sa objektom obožavanja s kojim cijele dane provodimo u potpunoj golotinji. A na koncu, putovanje koje završava brutalno nenadano i naglo sa prizorom vašeg rasturenog, isprebijanog da se slobodnije izrazim, razvaljenog tijela na krvavim obalama vašeg slomljenog srca. Ili, možda ipak ne... "Trošarina" ovakvog putovanja može i varirati.

500 dana ljubavi počinje s napomenom da to nije ljubavna priča, već priča o tome kako je jedan momak susreo jednu djevojku. To možda i nije baš sretna ljubavna priča, ali svejedno jest ljubavna priča, ili ako baš hoćete priča o jednoj ljubavi koja možda i nije bila ljubav.
500 dana ljubavi je ljubić/limunada sa solidnom pričom, priznajem(posebno nakon što sam odgledao Ženu vremenskog putnika) odličnom izvedbom ali i fantastično uklopljenim saoundtrackom, koji barem u ovom slučaju nije korišten kao nadopuna za manjak radnje, što je pak čest slučaj u ljubićima.

Film počinje, upravo brutalno opisanim, ni više ni manje prekidom. A duet ovog filma su Tom(Joseph Gordon-Levitt), kojeg čvrsto vjerovanje u "pravu ljubav" čini savršenim za posao osmišljanja čestitki i Summer-Ljeto(Zooey Deschanel).
Kada se Summer zaposli u istoj tvrtki za koju radi Tom, svi muškarci ostaju smrznuti njenom erotičnom pojavom dok je Tom jedini koji u njoj vidi "onu pravu". Problem je u tome što Summer smatra da je ljubav fantazija i ne osjeća nikakvu potrebu za bilo kakvim oblikom odnosa koji ne spada u domenu "bez obaveza".
Strukturom i načinom na koji ovaj film počinje, lako se može steći dojam da je Summer kakva gutačica muškaraca i njihovih romantičnih, slabašnih, sladunjavih srdašaca. Srećom, to nije slučaj. Scenario je rađen pažljivo i likovi u filmu su izuzetno kvalitetno izbalansirani. Iako je cijela priča ispričana isključivo iz Tomove perspektive, jasno je vidljivo da sve ima svoje razloge i da uvijek postoji ono zašto-zato. To i jest najveći adut ovog filma, nećete ga doživjeti kao tipičnu Hollywoodsku limunadu sa garantiranim happyend-om, već ćete strpljivo i suživljeno čekati što će se dogoditi na kraju filma. Dapače, vrlo lako ćete u njemu pronaći elemente neke od vlastitih proživljenih priča iz nekih davnih "nesretnih" ili možda ipak "sretnih" ljubavi.
Hoće li sve ostati na njihovom raskidu s kojim i počinje film? To ću ipak ostaviti vama samima da otkrijete.

Zapravo me raduje što su moderna vremena pojeftinjenjem tehnologije omogućila i onima s manjim budžetom snimanje "ozbiljnih" filmova. Nezavisna produkcija već godinama ne prestaje sa ugodnim iznenađenjima i kvalitetnim filmovima koji uredovno posramljuju Hollywoodsku hiperprodukciju zbog koje ponekad imam teške blokade pisanja, ako mi urednici dozvoljavaju slobodu pisanja, ponekad i teške probavne smetnje koje ni Donat Mg ne može zaliječiti.
Hoću reći, sviđa mi se način na koji je, inače režiser video spotova Marc Webb prikazao ovu priču, a vjerujem i vama će se dopasti.

500 dana ljubavi vam se neće svidjeti ukoliko ste žestoki ljubitelj Counter Strike-a i ostalih gamerskih pucačina, bezočno krvavih horor i akcijskih filmova, ulični huligan pripadnik neke od agresivnih navijačkih skupina.