Filmski vremeplov: Alan Ladd priča svoj najneugodniji doživljaj!

1953. godine "u gradu" se pojavio Shane. Vuk samotnjak, koji je došao niotkuda, borio se za pravdu, "čovjek od djela, a ne od riječi", i onda ponovno nestao, negdje, sam.. I postao legenda - klasični američki heroj. A utjelovio ga je Alan Ladd. Mnogi kritičari smatraju da je Ladd ujedno utjelovio i arhetip modernoga lošeg momka -  "koji je lijep, a ne ružan, tih, ne gizdav".

• Tema: Filmski vremeplov

Bila je to uloga koja je Ladda uvrstila među najbolje glumce svoga vremena: 1953. godine bio je najpopularnija filmska zvijezda magazina Photoplay, a tih se godina pojavio i na mnogim drugim naslovnicama. Sam je film Shane proglašen najuspjelijim vesternom 1950-ih, te se 2007. našao na 45. mjestu ljestvice "100 godina... 100 filmova" ("100 Years ... 100 Movies") Američkoga filmskog instituta.

Shane: Trailer

Kopajući ponovno po antikvarijatima, pod ruke mi je došao časopis Novela film, 126, god. sedma iz 1. veljače 1958. godine. Među mnoštvom aktualnih filmskih novosti, eto u gornjem desnom kutu jedne stranice - Alan Ladd!

Čovjek koji je prije pet godina postao itekako poznato ime svim ljubiteljima filma. U kratkom odlomku sam Ladd pripovijeda neugodan doživljaj iz svoga života, pod logičnim naslovom Moj najneugodniji doživljaj. Uživajte u još jednom povratku u prošlost!

Da mi se tako što može dogoditi... Dobio sam poziv na premijeru jednog od mojih filmova. Za to se onda imalo vremena.

Navečer prije putovanja skočio sam još u neki bar na Sunset Boulevardu. Pio sam whisky, dobacio mikseru novac, uputio se izlazu - i zastao. Jer upravo je ulazila u prostoriju jedna veoma lijepa žena. Što me je nagnalo da ostanem, bila je radosna činjenica, da sam ljepoticu poznavao: Ava Gardner.

Sjeli smo u bar. Ava na tako čaroban način znade pripovijedati vesele malene pričice, da je se može satima slušati.
Iznenada izvuče poziv na premijeru i trijumfalno ga stavi na stol. Pa što? Mogao sam je pobiti. Bacio sam svoju kartu na njezinu. Smiješnim slučajem trebali smo oboje sljedećeg jutra - iako u raznim pravcima - odletjeti.

Stigao sam kući malo dobre volje i naručio telefonski prema pozivnici jednu avionsku kartu. Sljedećeg dana kasno poslije podne prispio sam na svoj cilj. Kada sam ugledao mnoštvo ljudi što je čekalo na aerodromu, misleći da čekaju mene, pripremio sam svoj najšarmantniji smiješak i sišao iz aviona.

Ali što je to bilo? Nikakav bljesak fotoreportera? Nitko mi nije dohrlio ususret! Svi su gledali pored mene...

Nisam to mogao shvatiti. Brže sam mahnuo taksiju, koji me je odvezao u grad. Ispred velikog filmskog kazališta čekalo je stotine ljudi. Ali - bilo je kao začarano - niti ovdje me nitko nije primijetio!

Dok sam grčevito premišljavao, što bi to moglo biti, padne mi pogled na plakat:

Danas premijera: "BOSONOGA GROFICA" s AVOM GARDNER

Pozelenio sam od bijesa. Znači, da smo onda valjda nekako zamijenili naše pozivnice, a da to nismo primijetili! Sirotica je sada stajala mnogo stotina kilometara odavde pred publikom, koje je očekivala Alana Ladda.

katarina starčević Filmski Vremeplov Alan Ladd Moj najneugodniji doživljaj Novela film