Filmska kritika? Kome to treba?

Prošlog mjeseca u Kartagi, u Tunisu održana je konferencija međunarodnog udruženja kritičara FIPRESCI na koju je kao predstavnik društva hrvatskih filmskih kritičara sudjelovao Arsen Oremović, dugogodišnji kolumnist Večernjeg lista.

"Kome još treba filmska kritika? Koliki prostor u medijima danas dobiva filmska kritika? Recenziraju li se isključivo holivudski filmovi ili se nađe nešto mjesta i za druge vrste filmova?" - samo su neka od pitanja koja su se provlačila ovom konferencijom a koja je za Večernji list prenio Oremović koji u svom osvrtu ističe najteže izazove i kušnje stavljene pred filmske kritičare.

Digitalno doba promijenilo predodžbe o tome što su filmovi, odnosno što je sve podložno recenziraju (svaki oblik vizualnog izražavanja, bez obzira na formate), ali posao kritičara puno je dramatičnije promijenila dominacija filma namijenjenog isključivo brzopoteznoj “zabavi”. To je promijenilo način pisanja recenzija (svakako da se o “Jedi moli voli” ili “Avataru” ne može i ne treba pisati na isti način kao o “400 udaraca”, “Diskretnom šarmu buržoazije” i “Osam i pol”), a pogubna je posljedica izrazite dominacije holivudskog mainstreama po kritičarsku profesiju da se filmove u medijima ponajprije tretira kao medijske “događaje” nego kao sadržaje.

I doista, danas kada je konzumentskom društvu izuzetno lako doprijeti do "šund" materijala rijetko tko se zamara s onime što o kojem filmu doista misle ozbiljni kritičari. Na žalost, to određuje i uređivačku politiku brojnih modernih medija pa ozbiljna filmska kritika pada u drugi plan dok su na stranicama i listovima medija uglavnom oni "glamuroznije" prezentirani filmski naslovi, upitne umjetničke vrijednosti, iza kojih stoje budžeti od preko 100 miliona dolara.

Ipak ne može se ama baš sva krivica svaliti na digitalno doba, jer i u Hrvatskoj se može pronaći ozbiljnih kritičara koji odudaraju od hajmo to tako napisati "kritičarskog mainstreama", koji će svoju kritiku (mišljenje) pokušati prezentirati jednostavnim i jasnim jezikom bez pretjeranog verbalnog kičeraja i zavlačenja u dubine povijesti filmske umjetnosti.

U prvom redu su tu upravo citirani Arsen Oremović te neosporivi Jurica Pavičić.
Možda su upravo njih dvojica "model" po kojem bi se kritika trebala prilagoditi čitatelju i gledatelju a ne obratno?

Na žalost, isti kritičari su i primjer onoga što Oremović nadalje spominje u svom osvrtu na konferenciju. Oskudna potreba za ozbiljnom filmskom kritikom, kritičare tjera na bavljenje i drugim oblicima kulture ili pak na druge oblike rada s filmom. 

Konferencija na temu Filmska kritika danas održana je za vrijeme trajanja Međunarodnog filmskog festivala u Kartagi (23. – 30. listopada 2010.), a na konferenciji se razgovaralo o ulozi i statusu profesionalnih filmskih kritičara.

Arsen Oremović  je karijeru započeo s pisanjem filmskih eseja u književnom listu Quorum, početkom 1990-ih uređivao je filmsku rubriku u tjedniku Studio. Od 1991. član je Hrvatskog društva filmskih kritičara čiji je bio i predsjednik, u dva mandata: od 1999. do 2003. godine. Godine 1999. bio direktor filmskog festivala u Puli. Od 1991. radi u Večernjem listu kao novinar, filmski i televizijski kritičar, a od 2002. bio je i urednik i kolumnist Večernjakova priloga Ekran.Dosad je objavio (u koautorstvu s Jankom Heidlom i Draženom Ilinčićem) pet Kino & video vodiča (1996. – 2000.) s kino kritikama i intervjuima s mnogobrojnim svjetskim zvijezdama poput Quentina Tarantina, Johnnyja Deppa, Georgea Lucasa, Woodyja Allena, Romana Polanskog, Pedra Almodovara, Wima Wendersa, Dennisa Hoppera, Roberta Rodrigueza id drugih.

(M.Š.)

večernji list arsen oremović međunarodno udruženje kritičara fipresci