Experimenter (2015) - Solidan film o djelu psihologa Stanleyja Milgrama

Stanley Milgram jedno je od najpoznatijih imena američke psihologije 20. stoljeća. Njegov kontroverzni eksperiment proveden početkom šezdesetih, kojim je testirao spremnost prosječnih osoba da se suprotstave ili odbiju poslušati upute autoritativne osobe ukoliko stoje u izravnoj suprotnosti s njihovom savješću ili aktom koji bi kršio vlastita moralna načela, smatra se jednim od najvažnijih društvenih eksperimenata svih vremena.

Rezultati, koji su pokazali podložnost ljudi autoritetima unatoč realnoj mogućnosti izbora, šokirali su američku javnost, a Milgram je bio i optužen za neetično postupanje pri istraživanju. No, njegovi rezultati ostali su vječno aktualna tema, pitanje ljudske prirode i puta kojim moralno odgovorna i svjesna osoba završi na zločinima protiv humanosti. Milgram je umro 1984. godine i iza sebe ostavio neprocjenjivu baštinu.

MOJA OCJENA >> 6.5

'Experimenter' redatelja i scenarista Michaela Almereyde bavi se upravo tom tematikom: Milgramovim pokusima, njihovim posljedicama i pitanjem ljudske prirode. Unatoč tome što se film svrstava u kategoriju biografskog, on ustvari bolje funkcionira kao vizualizacija Milgramove knjige, odnosno vizualizacija njegovih misli i osjećaja, neovisno o vremenu i prostoru. Narativni je razvoj nekonvencionalan, stoga je ponekad film teško uhvatiti za glavu i rep, što ga čini nepredvidljivim i originalnim, ali ujedno ističe i neke njegove nedostatke koje ćemo spomenuti kasnije. Almereydina režija pokazuje da se ne radi o početniku, ona je suptilna i sigurna u sebe, kao i izvedbe glavnih glumaca, a naglašava rekreiranje ambijenta šezdesetih te veoma zanimljivu tematiku kojom se film bavi.

Kako smo već rekli, radnja filma vrlo je jednostavna: film se bavi najvažnijim dijelom znanstvene karijere Stanleyja Milgrama (Peter Sarsgaard), njegovim pokusima tijekom šezdesetih i sedamdesetih, njihovim rezultatima i posljedicama te ljudskom prirodom. Film je subjektivan, prikazan iz Milgramove perspektive, koja je izrazito analitična i znanstveno orijentirana. Ulazak u Milgramov um jedan je od uspjelijih aspekata filma, a kao bonus tu je i Almereydin neobičan i sjajno izveden vizualni stil.

S druge strane, Almereyda uglavnom ignorira Milgramove odnose s obitelji i prijateljima, scene i dijalozi nevezani za njegova istraživanja svedeni su na minimum i djeluju kao da njima pokušava vremenski popuniti svoj film. Unatoč sasvim solidnoj glumi Petera Sarsgaarda i Winone Ryder, koja glumi Milgramovu ženu, slabo razrađeni likovi i distancirana Almereydina režija najveći su nedostatci filma. Manjak emotivnosti mogao bi se pripisati znanstvenom pristupu filmu, odnosno pokušaju da se tematika prikaže objektivno, sa što manje vanjskih interferencija, no ipak ostaje dojam kao da filmu nedostaje nešto esencijalno.

Što se vizualnog aspekta filma tiče, Almereyda kameru ne miče često, kadrovi su uglavnom statični, a i kada nisu, kretnje su minimalne. Naglasak je, već smo napomenuli, na scenografiji i ambijentu koji su rekreirani do najsitnijeg detalja. Osim toga, Almereyda nerijetko koristi i umjetne pozadine umjesto stvarnih eksterijera: kao primjer može poslužiti scena u automobilu, gdje se jasno vidi da je eksterijer oko automobila projiciran na filmskom platnu. Redatelj se time referira na studijske tehnike američkih filmova pedesetih i šezdesetih, pozivajući se u isto vrijeme i na umjetno filmsko i na stvarno dokumentarističko.

Zanimljiv je u filmu i Almereydin pripovjedač. Naime, koristi Milgrama i kao glavnog lika i kao pripovjedača. No, pritom stvara zanimljiv odnos između njih dvoje. Film se ne oslanja samo na klasični voiceover kojim se pripovjedač, odnosno glavni lik, obraća publici, već Almereyda postavlja Milgrama i likom i glasom u prvi plan, on se direktno obraća gledatelju, često probija četvrti zid i objašnjava svoje postupke i misli. Još je jedna zanimljiva činjenica to da Milgram govori o svom životu iz pozicije sveznajućeg pripovjedača – njegov lik zna da će umrijeti 1984. godine, a svjestan je i budućnosti nakon svoje smrti. Almereyda inventivno stapa glavnog lika i pripovjedača, prebacuje se s jednog na drugog bez najave, ali vješto i bez zbunjivanja publike.

Unatoč Almereydinu nekonvencionalnom i uglavnom uspješnom pristupu, film ima i brojne nedostatke. Već smo spomenuli slabo okarakterizirane likove i manjak razrađenosti njihovih odnosa, ali to nije sve. Almereydin film pati i od povremenih padova u tempu i dinamici, na trenutke se vuče, naročito u sredini, tako da se čini kao da će film svaki čas u potpunosti dinamički potonuti. Srećom, redatelj uspijeva izvući priču uvodeći nešto novo i intrigantno u nju, no svakako opetovano testira gledatelja i njegovo strpljenje. S obzirom na znanstvenu prirodu radnje filma, taj pad u dodatno dolazi do izričaja.

'Experimenter' je interesantan i originalan film koji gledatelja konstantno pokušava uvući u svoju priču i educirati, ali povremeno gubi doticaj s njim na račun izvedbe koja je svakako mogla biti bolja. Almereyda publici daje bitnu lekciju o ljudskoj prirodi i djelu jednog velikog znanstvenika, no čini se da su mu Milgramove ideje bile daleko važnije od ostatka sadržaja, pa se u kvaliteti pojedinih scena lako može vidjeti redateljev interes, odnosno nezainteresiranost. Michael Almereyda daleko je od početnika, u svijetu američkog nezavisnog filma on je itekako etablirano ime, a iza sebe ima trideset godina dugu karijeru (među poznatijim naslovima su mu postmodernistički vampirski horor 'Nadja' iz 1994. godine, te suvremena verzija 'Hamleta' s Ethanom Hawkeom iz 2000. godine). Poznat je i po tome da vrlo često eksperimentira s vizualnim sadržajem svojih filmova, ali je, nažalost, poznat i po tome da ga publika i kritičari uglavnom ne trpe. 'Experimenter' mu je jedno od najboljih ostvarenja u karijeri, no u isto vrijeme i film koji je daleko od najkvalitetnije moguće realizacije.

Winona Ryder Peter Sarsgaard Experimenter Michael Almereyda Stanley Milgram