Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Ekskluzivno: Intervju s Cristijem Puiuom

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 20.09.2011. / Piše: Katarina Starčević Ekskluzivno: Intervju s Cristijem Puiuom

Od ove će srijede, 21. rujna 2011., trima gradovima zavladati prava filmomanija - koja će trajati do 2. listopada 2011. Peta će se revija dobroga filma istovremeno održati u Zagrebu, Osijeku i Splitu, a velike će ekrane ispuniti neka od najboljih filmskih ostvarenja koja su prošetala prestižnim filmskim festivalima. U bogatoj ćete ponudi Filmomanije pronaći i "Auroru", film rumunjskoga redatelja Cristija Puiua. Redatelj kultnoga ostvarenja "Smrt gospodina Lazarescua" upoznaje nas s još jednom sivom pričom s periferije Bukurešta, gdje je i sam odrastao. Ekskluzivno vam donosimo intervju s Cristijem Puiuem!

Cristi Puiu

Cristi Puiu rodio se u Bukureštu 1967. godine. Na filmskoj je sceni debitirao 2001. godine, filmom ceste, "Roba i lova", snimljenim ručnom filmskom kamerom u dokumentarnom stilu.  Svojim je drugim dugometražnim filmom, "Smrt gospodina Lazarescua", Puiu doživio veliki uspjeh – kao i rumunjska kinematografija koja je tako zakoračila na međunarodnu scenu. Oslikavši rumunjski zdravstveni sustav kao metaforu Danteova "Pakla", redatelj je pokupio brojne nagrade – među njima i Un Certain Regard Prize u Cannesu 2005., kao i glavnu nagradu Motovun film festivala 2005. godine. Potonjim je filmom najavio svoj ciklus „Šest priča s periferije Bukurešta“, a nastavio ga je graditi filmom "Aurora".

There is no such thing as a murderer, only people who kill.

Cristi Puiu osmislio je ciklus od šest priča koje nastanjuju Rumunji iz srednje klase, koji žive u glavnome gradu države na rubu Europe. Oni teže brzom samoostvarenju i proganja ih strah da će ih zadesiti neimaština, koja neprestano vreba iza ugla. Priče su to o zemlji tek izašloj iz mraka komunizma, zapaloj u stanje trajne krize i ljudskim odnosima koji u toj turobnosti "žive". Puiu je ciklus posvetio Éricu Rohmeru, svom uzoru, redatelju "Šest moralnih priča".

Aurora: sinopsis

U kuhinji stana: muškarac i žena raspravljaju o Crvenkapici, šapćući, kako ne bi probudili malenu djevojčicu koja spava u susjednoj sobi. 

Pustoš na rubu Bukurešta: iza niza napuštenih prikolica, čovjek u tišini promatra ono što se čini kao obitelj. Isti grad, isti čovjek: probija se kroz promet s dvije ručno izrađene udarne igle za lovačku pušku. Muškarac ima 42 godine, a ime mu je Viorel. Zabrinut tamnim mislima, vozi kroz grad, prema destinaciji poznatoj samo njemu.

Aurora: Trailer

Intervju s Cristijem Puiuom

Odakle vam ideja za "Auroru"?

2005. je rumunjska televizija emitirala seriju priča o kriminalcima. Poželio sam zaviriti u temu koja me oduvijek zanimala. Odrastao sam čitajući krimiće, i, iako je film za mene u to vrijeme bio nepoznato područje, pogledao sam puno film noirova na televiziji. Sa šesnaest sam se godina upoznao s piscima koji su postali moji uzori: Dostojevski, Kafka, Camus, Borges i Sabato; "Zločin i kazna", "Stranac" i "Tunel" su ostavili dubok dojam na mene kada sam bio mladić. Istraživanje koje sam proveo za ovaj film vjerojatno se stopilo sa svim mojim prijašnjim čitanjima. Naposljetku, tu je bila i Murnauova "Zora", jedna vrsta bajke, što je vrlo drugačije od moga viđenja života. Film sam više doživljavao kao oruđe za istraživanje stvarnosti.  U tom smislu, "Aurora" je u određenoj granici kontrapunkt "Zori".

Zašto ste film nazvali "Aurora"?

Zora je početak dana; čini se prekrasnom i punom nade zbog toga što navješta svjetlo. Htio sam da publika razmišlja o ovoj opipljivoj ambivalentnosti kada svjetlo preuzima mrak. S gledišta osjetila, to je trenutak u danu koji najmanje volim: odlazak od kuće u školu u hladnoću, vrlo specifičnu vrstu hladnoće, to sam htio prizvati. Ako kopate još malo dublje, zvijezda koja razvodi svjetlo jest zvijezda Danica - Rumunji ju nazivaju Luceafărul – i to je povezano s Luciferom, svjetlonošom, ljubljenim anđelom koji je postao vrag. Ova ambivalentnost, nemogućnost razlikovanja dobra od zla definira ambivalentnost ljudskoga stanja. "Aurora" nije film o dobru i zlu, što su samo mentalne konstrukcije, nego film o ambivalentnosti i nemogućnosti saznanja o tome kako smo povezani sa svijetom, s drugima, i nemogućnosti stvarne komunikacije.

Christi Puiu - Aurora

Je li "Aurora" film o činu ubojstva?

Nije, jer mene ne zanima motiv iza ubojstva. To nije film o činu ubojstva. Film o činu ubojstva bi počeo na kraju moga. Istražitelji bi postavljali precizna pitanja o motivima iza zločina. U svakom slučaju, ne postoji objašnjenje za čin ubojstva; to je ono što sam htio istaknuti "Aurorom". U filmovima su kriminalci glamurozni i nose neku vrstu aure. To je bijedan klišej. Zapravo su ubojice ljudi koji ubijaju, a ljudi koji ubijaju su obični ljudi.

Ne mislite li da je portretiranje ubojice kao "običnoga" ljudskog bića provokativno jer trivijalizira sam čin ubojstva?

Postoji tendencija za prikazivanjem ubojstva kao nečega dramatičnog, ali to je trivijalan čin. Društvo sebe štiti upotrebom zatvora. Oni olakšavaju našu savjest smještanjem ljudi u kategorije, kao što su kriminalci. "Aurora" ne traga za ovakvom vrstom čiste savjesti, ona traga za pitanjima. Ona želi potaknuti pitanja o zločinu, kriminalnom stanju individualca, i, općenitije, o nasilju koje definira naše postojanje i naše odnose s drugima. Ja ne branim ubojice, daleko od toga. Ja zahtijevam da usvojimo racionalan stav, da ne izbjegavamopoložaj potencijalnih kriminalaca, da ne poričemo očito, da je nasilje dio našega stanja i naših odnosa s drugima. Kada netko počini ubojstvo, on je još uvijek ljudsko biće, i to je ono što je mene zanimalo... "Aurora" pruža sve informacije do kojih može doći onaj koji promatra ovo obično ljudsko biće. Mi ubijamo zajedno s tom osobom. Zbog toga će se možda neki gledatelji osjećati nelagodno; zbog toga što lik ne odgovara onome što oni vjeruju da znaju o ubojicama.

Christi Puiu - Aurora

Kako ste rekonstruirali svakidašnji život ubojice, jeste li provodili kakva posebna istraživanja?

Puno sam istraživao tijekom gotovo dvije godine; upoznao sam se s kriminalcima, istražiteljima, sucima i forenzičarima. Posjetio sam zatvor u Bukureštu s prijateljem koji je tužitelj, tako da sam mogao razgovarati s kriminalcima od kojih su mnogi služili doživotnu kaznu. Dobio sam veliku kolekciju dokumentaraca o kriminalcima. Mnogi su od njih protkani uobičajenim stereotipima, ali su slike, portreti i pojedine geste bile vrijedne smjernice. Naposljetku sam zaključio da priča o kriminalcu mora biti moja priča, da ju ja trebam ispričati i da treba biti o meni. Ja sam glavni lik, ja sam Madam Bovary i ja sam također Zločin i kazna. Bio je to jedini razumljivi pristup.

Zašto su scene ubojstva ublažene?

One nisu zaista ublažene. Htio sam da kamera bude neka vrsta očevica. Očevidac je gledatelj, ali sam to i ja, i to odražava stav koji sam odlučio zauzeti prema ubojstvu. Ovo ima dosta veze s mojim vlastitim strahovima. Zbog toga se nikada previše ne približavam mrtvom tijelu. Održavam određenu distancu kako bih se zaštitio. Zbog toga imate dojam da su ubojstva ublažena.

 Čini se da ubojica ne preispituje previše svoje vlastite postupke.

Preispitivanje čina je unutarnji proces. Morao sam pustiti Viorelu, svom glavnom liku, da se izrazi svojim tijelom, svojim očima i svojim gestama. Viorel doživljava stvari i onda razmišlja o njima. Ne govori mnogo, ali postavlja sebi pitanja. Ali ta pitanja ne izgovara. U filmu smo suočeni s novom situacijom u kojoj umjesto odgovora dobivamo fragmente života lika. On čini točno ono što bi svatko činio u svojoj samoći: gleda, dodiruje... Njegovi su izrazi, geste i objašnjenja hipoteze u nastajanju. Na gledatelju je da donese odluku, jer on igra ulogu istražitelja. Osim toga, režirao sam film na način koji gledatelja potiče da se pita što će se dogoditi, jer je sniman tako da često gledamo likove iza vrata ili zidova.

Christi Puiu - Aurora

Biste li rekli da je Viorel društveni izopćenik?

Ne, bilo bi ga prejednostavno smatrati izopćenikom ili buntovnikom. Filmska i književna povijest imaju tendenciju natjerati nas da Viorela vidimo kao heroja. Ali što je heroj? Heroji ne postoje, ono što postoji jest potreba za herojima: izmišljamo ih, umišljamo ih i stvaramo priče... Potreba za herojima, paradoksalno, stvara lažne heroje: "neprilagođene". Ali ako malo bolje promislimo, svi smo mi neprilagođeni. Stvarni bi životni heroji bili umjetnici ili geniji, oni koji ostaju neshvaćeni, dok je obični čovjek razumljiv svojim suvremenicima. Ali ovo je razmišljanje pogrešno. Nitko se ne rađa kao heroj, nego to nesvjesno postaje.

Zbog čega ste odlučili igrati glavnu ulogu?

Zapravo nisam trebao igrati Viorela. Prvotno sam održao audiciju sa šezdeset glumaca, profesionalaca i neprofesionalaca, ali se nisam mogao odlučiti. Tada mi je Clara Voda, koja glumi Ginu, predložila da sam sebe pozovem na audiciju. Što mi je isprva bila prilično čudna ideja jer sam dosta stidljiv. Ali sam pokušao, posebno zbog toga što nisam poslije htio žaliti što to nisam učinio. Rezultat nije bio baš uvjerljiv, ali je bilo nešto u očima lika što sam htio prenijeti i što mi je bilo zanimljivo. Shvatio sam da moram igrati glavnu ulogu, što je bilo prilično zastrašujuće jer nije bilo povratka: morao sam ići do kraja, i to sam i učinio.

Jeste li se suočili s određenim poteškoćama budući da ste se nalazili s obje strane kamera?

Bila je to vrlo nezahvalna pozicija. Bilo je vrlo teško snimiti ovaj film posebno zbog toga što sam trebao biti glumac. Moji su se odnosi s glumačkom postavom promijenili: saznao sam da redatelj može izgubiti autoritet, itd... Bilo je to šizofrenično iskustvo promatrati sebe i ujedno imati kontrolu nad svojim likom.

Četiri su kamermana radila na filmu...

Ispostavilo se da je vrlo komplicirano postići ono što sam htio. Komunikacija je bila otežana. Kamermanima sam rekao da prate lik i promatraju ga s osjećajem koji je sličan onome kada otac promatra svoje dijete koje uči hodati. Svaka je osoba donijela nešto drugačije i zanimljivo. Točka gledišta koju sam tražio bilo je nešto što nije previše apstraktno ili daleko, nego da uključuje značajnu emocionalnu komponentu. Pristup kojem sam težio bio je onaj dokumentarnoga filma Raymonda Depardona, i stoga je bilo još teže pronaći pravoga kamermana u Rumunjskoj, gdje se ovaj pristup filmu baš ne cijeni. 

Bili ste okruženi i profesionalnim glumcima i neprofesionalcima.

Smatram da ne postoji nešto takvo kao što je glumac. Postoje samo ljudska bića s kojima mogu raditi. Malo je škakljivo imati samo neprofesionalce, ali ja poznajem te ljude i znam da će biti odani do kraja projekta. Trudim se odabrati stvarne ljude za uloge koje sam zamislio. Nije samo u pitanju hoće li oni odgovarati ulozi; nego i hoće li ostati odani ciljevima projekta.

Christi Puiu - Aurora

Struktura se filma prilično razlikuje od tradicionalnih dramatičnih stilova noir filma ili holivudskih trilera...

Scenarij sam temeljio na principima "izravnoga filma" i dokumentaraca. Tijekom snimanja smo improvizirali s nekoliko stvari; film je zapravo konstruiran u montaži. Imali smo materijala za pet sati filma, dva smo sata bacili. Rezultat je organska struktura. Autor će odabrati detalje za koje smatra da su značajni prema svom osjećaju, svojoj kulturnoj pozadini. On odlučuje hoće li dodati ili oduzeti detalje kako bi možda ponešto otkrio publici. Nisam protivnik tradicionalnih struktura, ali ova je struktura odgovarala mojoj priči.

Kako se "Aurora" uklapa u ciklus "Šest priča s periferije Bukurešta"?

Ona je dio ciklusa baš kao i "Smrt gospodina Lazarescua". To je nedovršeni ciklus, o ljubavi na periferiji Bukurešta gdje sam odrastao. A budući da ima mnogo aspekata ljubavi, nastavit ću izražavati što mislim i što sam otkrio. "Smrt gospodina Lazarescua" je bila priča o ljubavi prema bližnjemu, temeljena na istinitoj priči. "Aurora" je temeljena na nekoliko istinitih priča. Iako mi "Smrt gospodina Lazarescua" puno znači, (mislio sam na svoga djeda), "Aurora" je više film o meni. Ne znam kako se uklapa u ciklus, ali to je film koji sam sada htio snimiti. Film "Smrt gospodina Lazarescua" je posvećen Tanatosu, a moj će sljedeći film možda biti posvećen Erosu. "Aurora" je film o poveznici koja nedostaje između Erosa i Tanatosa.

Nakon vašega nedavnog uspjeha s filmom "Smrt gospodina Lazarescua" i uspjeha vaših sunarodnjaka, možete li reći da je postalo jednostavnije snimati filmove u Rumunjskoj?

Nije, zato što smo još od pedesetih u prvoj fazi rumunjskoga filma. Još uvijek nismo shvatili da je film umjetnički oblik. Neki filmaši slijede ovaj put dok ostali film promatraju kao čistu zabavu. Nadalje, uspjeh su novoga rumunjskog filma stariji filmaši doživjeli kao vlastiti neuspjeh. Danas postoje novi filmaši koji se trude redefinirati film. Posljednji su nam uspjesi, koji su prihvaćeni u inozemstvu, pomogli privući koprodukciju. Ali u Rumunjskoj je još uvijek teško.

Uživajte u filmu!

filmomanija Movieplex continental film intervju moj film cineplexx interview redatelj katarina starčević Aurora razgovor Cristi Puiu Smrt gospodina Lazarescua Zločin i kazna Stranac Tunel Zora Bukurešt Šest priča s periferije Bukurešta


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?