Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Dunkirk (2017) - Monumentalni Nolan silovito zakucao na vrata filmskih velikana

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 20.07.2017. / Autor: Ratko Martinovic Dunkirk (2017) - Monumentalni Nolan silovito zakucao na vrata filmskih velikana

DunkirkDunkirk (2017)Dunkirkredatelj: Christopher Nolanuloge: Tom Hardy, Cillian Murphy, Harry StylesViše informacija o filmu »9.0

Nada. Jedna jedina riječ je po najvećim filmskim kritičarima ključna da bi neki film dobio epitet 'kultnog' ili 'klasika'. Moram priznati da sam pomalo zahrđao u okvirima tih velikih filmova - kinematografiju Tarkovskog i Kubricka (moji favoriti) odgledao sam prije desetak godina i nisam više na 'Ti' sa svim premisama, nijansama i kvalitetama navedenog dvojca. To ne znači da sam zaboravio elementarnu klasu obojice. Rusa se s iščekivanjem gledalo zbog slojevitosti, dubine i gotovo nestvarnih scena koje je ostvarivao oslanjanjem na filozofiju, psihologiju i prirodne zakonitosti. Amerikanac je pak sa svakim novim naslovom postavljao nove trendove, lomio dotada utanačene dogme, postavljao standarde i čitave generacije filmaša gurao ispred svojih mogućnosti. Drugim riječima, njih dvojica su toliko visoko postavljali ljestvice da 99.9% filmaša današnjice istu ne mogu niti vidjeti, a čak i kada joj se okom približe posustanu pod pritiskom. Kubrick ju je čvrsto položio prije trideset godina epskim remek-djelom 'Full Metal Jacket'. Nisu ga voljeli kritičari, gledatelji su ga često prepuštali packama producenata nakon kolapsa na kinoblagajnama, no kolege i glumci smatrali su ga istinskim genijem. Zato je sinonim za ratni film 'Apokalipsa danas' (odličan film da ne bude zabune), a ne navedeni dualni 'masterpiece' ili pak 'Dr. Stangelove', odnosno fantastični 'Paths of Glory'. Iako bih osobno zaključio da je Kubrick najveći 'troller' prije Interneta jer su ovo prije svega antiratni filmovi. Vjerojatno se pitate zašto umjesto osvrta na Nolanov film pričam o velikanima sedme umjetnosti? U engleskom jeziku postoji odlična fraza 'He's Legit!' Ona označava trenutak kada čovjek u kojeg sumnjate ili nedovoljno vjerujete dosegne ono što ste iskreno i potajice očekivali. Ili vas pak natjera da neke stvari priznate.

Christopher Nolan jedan je od onih ljudi za koje znate da imaju ono nešto, no opet nekako u njih sumnjate. 'Čujte, on vam samo gleda zaradu na kinoblagajnama', 'Previše je mainstream da bi postao velikan' ili 'Da mu nema brata taj ne bi prismrdio Hollywoodu'. 'Memento' je jedan od najboljih filmova na prijelazu tisućljeća, 'The Prestige' vrlo lukav i ingeniozan naslov, 'Inception' višeslojna kreacija, a trilogija Batmana i više nego zadovoljavajuća kombinacija mistike i DC-a, do danas njihov najbolji superjunak. 'Interstellar' je sve ono što se Nolanu spočitava - pretenciozan, podilazi publici, (kvazi)društvena kritika mu je forte... Ipak, daleko bolji od većine suvremenih SF-ova. I onda zaokret. Nolan kao čovjek koji oko vrata ima uteg 'wannabe Kubricka' (najteži uteg u filmskoj povijesti) odlučuje se na posve radikalan, sebi nesvojstven i hazarderski potez. Odvaja se od brata scenarista u inat svima, uz poteškoće nalazi ljude koji su spremni uložiti 150 milijuna dolara u film bez CGI-ja od svega stotinjak minuta, uzima sve vjerne glumce, prijatelje i kolege i na kocku stavlja kompletno filmsko naslijeđe kojeg je s velikom mukom izgradio. Ok, Tom Hardy, Mark Rylance, Kenneth Branagh i ostali nisu prevelik rizik, no pazite ove slučajnosti - na audiciji među tisućama glumaca u film ulazi mladić s umjetničkim imenom kojeg Nolan ne prepoznaje i odlično odigrava svoju ulogu. Njegovo ime je Harry Styles i riječ je o planetarno poznatoj tinejdžerskoj senzaciji iz benda 'One Direction'. Vele da će samo zbog njega film vratiti uloženo. Sreća prati one s mudima. I dovoljno lude. No Nolanu ni to nije dosta pa kao okvir radnje za vlastiti scenarij uzima Bitku kod Dunkirka. Da, u pitanju je ultimativna 'teorija zavjere' po kojoj je Hitler namjerno pustio preko 300.000 savezničkih trupa. Danas je relativno rasvijetljena i dokazana, no i dalje postoje različite interpretacije zašto je to učinio. Događaj koji je vjerojatno izmijenio rezultat rata iznimno je emotivna epizoda iz obiteljske povijesti Britanaca i londonski sin je i tu sve karte bacio na stol. Baš kao vojnici nakon povratka iz Francuske, nije mogao znati hoće li ga dočekati kao kukavicu ili narodnog heroja.

Nolan je jednostavno odlučio pokazati sve što zna, pa što bude bit će. A to je karakteristika rođenih pobjednika i ljudi koji mijenjaju paradigme. Sjećam se Domovinskog rata vrlo dobro. Većinu bombardiranja proveo sam u podrumu svoje zgrade, pretvorenom u minijaturni grad. Bio sam u hodniku kad je u stan iznad nas pala granata, ne znajući po zvuku hoće li pogoditi u naš. Gledao kako se pri udaru pola zgrade svija i svo staklo pada po meni. Kada sam imao sreće, uspio sam doći do brda i s ružičnjaka vikendice pored Broda gledati otužno bombardiranje voljenog grada i ulice u plamenu. I gadno sam se naježio na svaki grubi avionski prelet u filmu, na svako fijukanje metka, trzaj isplašenih vojnika i iščekivanje sudbine. Atmosfera je od prve sekunde sumorna, tmurna i pesimistična, kao da je cijeli svijet rekao 'zbogom' francuskim i britanskim vojnicima stjeranim u kut na opustošenim obalama Francuske. Jeza mi je probudila taj zatomljeni PTSP kojeg sva djeca rata imaju negdje u periferiji svojih umova i psihe, pa sam skvrčen gledao većinu radnje. Eksperimentalni zvukovi sata sinkronizirani s otkucajima srca vojaka, strah i junačko putovanje na tri fronta opisani su revolucionarnim snimanjem IMAX kamerama iz ruke. Nolan je tako i ideološki popratio Kubricka postavljajući posve nove standarde na pleća kolega. Koliko je njegova ambicija sezala, sve što vidite u filmu je autentično - od brodova, aviona do bitki. Sve! Nolan je dvije godine samo po svijetu tražio točno određene i izabrane modele originalnih brodica, bombardera i evakuacijskih jedinica iz bitke. Dosta novca je potrošio i na ljudstvo s obzirom da u obzir nisu dolazili ni digitalni vojnici koji dočaravaju brojnost. Kubrickova perverzija prema detaljima postala je Britančeva pasija. Ako želite biti isti ili bolji od najvećih, prekopirajte njihov entuzijazam, način razmišljanja, a u izvedbi budite originalni. I u taj recept dodajte stotine i tisuće radnih sati i repeticija. I sve je to Nolan ostvario bez ijedne od svojih klasičnih boljki - nimalo nije podilazio publici (izuzev možda u posljednjoj sceni), nije bio pretenciozan, melodramatičan ni patetičan i glavom je bio samo i isključivo u ovom projektu. Konačni rezultat je intenzivan, sumoran, emotivan, artističan, eksperimentalan, originalan... A opet hommage nekim od najvećih sekvenci u povijesti ratnog filma. I što je najbitnije, ovo je samo početak. Jer ako već svi vole usporedbe s Kubrickom, ovo se može usporediti tek sa 'Stazama slave'. Za Nolana igra vrijeme i ukoliko želi dalje, morat će kritizirati same konstrukte društva u kojem živimo. Stanley je to radio tako da je bio ispred svog vremena, Tarkovsky da ga ni dan danas nitko ne može shvatiti do kraja. Nolan je u novoj eri, neusporedivoj s romantičnim vremenima kultnih filmaša. Njegova kritika će ili stvoriti kvantni skok ili samu sebe vratiti u stare Nolanove okvire 'mainstreama'. Na njemu je odluka. Naslijeđe se ne stvara jednim filmom ili preko noći. Nadu je posijao i ljestvicu podigao na iznimnu razinu. Sad je mora stalno preskakati...

Christopher Nolan Tom Hardy Stanley Kubrick Kenneth Branagh drugi svjetski rat Mark Rylance Dunkirk Harry Styles ratni film


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?