Državna televizija opet izazvala bijes hrvatskih filmologa

Da je filmskim strukovnjacima dozlogrdio tretman kakav hrvatski film (i film uopće) ima na državnoj televiziji vidljivo je iz sve češćih otvorenih pisama koje stižu na Prisavlje, ali i na adresu Ministarstva kulture RH.

Pošast tretiranja filma kao usputnog sadržaja za popunu termina između raznih lakonotnih šund, političkih i sportskih sadržaja već odavno je prisutna na privatnim televizijama s nacionalnom koncesijom. Ono što stvarno zabrinjava je što ta pošast sve agresivnije zahvaća i Hrvatsku televiziju koja je financirana iz proračuna i iz RTV pretplate. Kao da nije bilo dovoljno što je jedina emisija koja se ozbiljno bavila isključivo filmskom kulturom skraćena na sramotnu minutažu i bačena u termin iza ponoći. Sad je potrebno još nagrđivati vizualni i umjetnički integritet filmskih djela od kulturnog značaja.

Bez da diramo u zasluge hrvatskih nogometaša (ako izuzmemo divljanje navijača) koji daju veliki obol promociji Hrvatske u svijetu, moramo biti svjesni da ovakav tretman domaće kinematografije na državnoj televiziji predstavlja agresiju na kulturne, ali i moralne vrijednosti koje ostavljamo društvu. Tada se nemamo što čuditi šikaniranju hrvatske filmske umjetnosti u kino dvoranama. Tada nemamo što zamjeriti velikim distributerima kada hrvatske filmove prikazuju samo tjedan dana u neatraktivnim terminima, u samo dvije kino dvorane. Tada se nemamo što čuditi kada nas nogometni navijači u svijetu predstavljaju na način koji ne dolikuje kulturno njegovanoj naciji. Umjesto da predstavlja kulturnu i moralnu vertikalu, na štetu kulturne baštine nacionalna televizija se pretvara u servis privatnih interesa i promocije. Najnovije skrvnuće filmskog djela hrvatskog umjetnika izazvalo je bijes struke a prvi su reagirali Dr. sc. Rajko Petković i Vlado Zrnić. Njihovo otvoreno pismo Hrvatskoj televiziji i Ministarstvu kulture RH prenosimo u cijelosti:

OTVORENO PISMO HRVATSKOJ TELEVIZIJI

Poštovani,

s obzirom na trenutnu praksu prikazivanja hrvatskih filmova na televiziji, mislimo da je dužnost hrvatskih filmologa da reagiraju i spriječe slično obezvrjeđivanje domaće filmske baštine. Dana 8. lipnja na prvom programu HTV-a prikazan je film Veljka Bulajića Vlak bez voznog reda, ocijenjen od mnogih kao klasik neorealizma. Kopija filma mogla je biti i bolja, no pravi problem je u 'vizualnoj intervenciji' HTV-a. Naime, kako je dva dana nakon prikazivanja filma bila prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na tekućem Europskom prvenstvu, HTV je stavila veliki natpis Još 2 dana do Hrvatska – Irska ispod svog loga, u najprimitivnijem stilu privatnih i komercijalnih televizija. Natpis je maksimalno onemogućio uživanje u praćenju tog filma, koji je, baš kao i 90 % hrvatske filmske baštine, već godinama nedostupan domaćoj filmskoj javnosti.

Praksa izdavanja hrvatskih filmova na DVD mediju gotovo je nepostojeća, i nedavno izdavanje osam klasika od strane Jutarnjeg lista tek je kap u moru. Dovoljno je spomenuti da klasici poput Ritam zločina, Ponedjeljak ili utorak, Lisice ili Samo ljudi nisu dostupni, a oni su tek vrh ledenog brijega. Hvalevrijedni ciklus hrvatskog filma koji je trenutno na programu nacionalne televizije zato je od iznimnog kulturološkog značaja. Mnogi filmovi koji se prikazuju u sklopu ciklusa jedini su način da se oni vide, a gore spomenuta 'vizualna intervencija' šaka je u oko svim poštovateljima domaće filmske kulture. Učinak je sličan onome kao kad biste objavili Krležin roman sa zatamnjena dva gornja reda i na njihovo mjesto stavili reklamu.

Zadaća Hrvatske televizije, koje smo svi pretplatnici, je očuvanje nacionalnog identiteta, a ovakav postupak potpuno je suprotan tome. Usporedbe radi, Srbija je objavila gotovo sve svoje filmske klasike na DVD mediju, dok je Bosna i Hercegovina u rujnu 2011. godine proglasila sve svoje filmove snimljene prije 1970. godine nacionalnim spomenikom i naložila mjere za njihovu konzervaciju i prezervaciju. Žalosna je činjenica da je razina filmske svijesti najmanja u Hrvatskoj.

Iz gore navedenih razloga, pozivamo Hrvatsku televiziju da poštuje integritet audiovizualnog djela i da se ono ne narušava ni reklamama niti bilo kakvim vizualnim intervencijama. Pozivamo također Hrvatsku televiziju, koja već niz godina služi kao servis neprimjereno velikog broja američkih filmova, da nastavi s praksom prikazivanja domaćih naslova, jer više od 70 % radova već godinama, ili uopće nikad nije prikazano. Ako se na HTV-u niz puta mogu prikazati isti američki filmovi upitne kvalitete, red je da se svakom hrvatskom filmu barem jednom da prigoda, jer se zbog trenutne kulturne politike oni zapravo nalaze u bunkeru, što je praksa nekih vremena za koja smo se nadali da su ostala za nama.

Srdačno,
Dr. sc. Rajko Petković, viši asistent na Sveučilištu u Zadru
Vlado Zrnić, redovni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu

hrvatski film HRT ministarstvo kulture hrvatski filmski savez htv hfs Hrvatska televizija otvoreno pismo rajko petković vlado zrnić državna televizija kultura struka vlak bez voznog reda veljko bulajić