Druga strana ljubavi - neromantični romantični filmovi

Priča o ljubavnim filmovima počinje otprilike na početku odbrojavanja nove ere. Kao i za Olimpijske igre i demokraciju, stari su Grci krivi i za – ljubavne romane. Dok su se muškarci zabavljali s dječacima, a žene ostajale kod kuće, grčki je ljubavni roman ispisao sudbinu ljubavi lijepa mladića i lijepe djevojke: zaljubljivanje, sreća ugrožena nekom preprekom, otklanjanje poteškoće i povratak ljubavi. I tako je već tada zapečaćen tijek ljubavnih priča. Kroz stoljeća je ova grčka priča varirala, ali gotovo tek neznatno.

U 19. je stoljeću dospjela u ruke Jane Austen, koja joj je malo izmijenila putanju. Njezini lijepi junaci tek pri kraju priče spoznaju svoju zaljubljenost, ali sam završetak ne iznevjerava tradiciju: oni žive sretno do kraja života.

Dvije su verzije priče (sa sličnim elementima) stvorile kosture ljubavi u književnosti – i na filmu. Romantične komedije tako slijede dva ustaljena obrasca: a) tipični likovi – zaljubljivanje – prepreka – happy end, b) tipični likovi – negiranje ljubavi – zaljubljivanje – happy end. Tzv. rom-com je postao stalno boravište zgodnih, vitkih plavuša (ali i inih boja), savršeno osunčanih nogu, te muškaraca s pločicama, lica s postera na zidovima tinejdžerica. Odnosno, Kate Hudson, Julie Roberts, Reese Witherspoon, Richarda Gerea, Matthewa McConaugheyja… Oni utjelovljuju tipične likove: lijepu, čistu, ali odvažnu djevojku i lijepa macho muškarca, nježna iznutra. I dok lijepa Kate i njezin bivši muž Matthew u bespućima podvodnoga svijeta pronalaze blago, ali i svoju ljubav, Carrie Faca ostavlja na vjenčanju, ali se ne zaboravi iskupiti na kraju filma. Kino dvorane su ispunile devetnaestostoljetne priče i priče iz stare Grčke, samo u novome ruhu.

Ali ova je tradicija izvor i druge strane priče. Druge strane ljubavi. Više nije riječ o varijaciji početnoga, grčkog koncepta: riječ je o njegovoj inverziji. Ta se inverzija poigrava svim elementima romantične komedije, što rezultira njezinom izokrenutom slikom. Svojevrsne antiromantične romantične komedije prvenstveno određuju njihovi likovi koji se ne mogu uvući u obličja tipičnih likova. Oni su sramežljivi, nespretni, zbunjeni, previše samouvjereni, s neriješenim problemima iz bivših veza, a one su moderne djevojke, otvorene, ukočene, ali smione ili čak ni nisu djevojke. Izgled se likova, njihove osobine, pa i sama količina, razlikuju od filma do filma te je nemoguće izraditi neki njihov kalup. A ukalupljivanju izmiču i ostale sastavnice romantičnih komedija = zaljubljivanje, prepreka, negiranje, happy end.

Druga strana ljubavi tako sadrži mnogo priča. Ovo možda jest 29 dana ljubavi, ali ovo nisu ljubavne priče. Barem ne klasične.

PRETHODNA STRANICA 2 OD 4 SLJEDEĆA

2

"Vicky Cristina Barcelona" - Konvencionalna vs. Nekonvencionalna ljubavna priča

Egzotična, izazovna Španjolska, u suncu okupana Barcelona = idealno mjesto na koje Woody Allen šalje Vicky i Cristinu. Rebecca Hall kao Vicky, uštogljena, zaručena djevojka, gotovo dosadno vjerna nimalo uzbudljivom poslovnjaku, junakinja je konvencionalne priče. Scarlett Johansson kao Cristina, opuštena "umjetnica", željna iskusiti sve što joj život nudi, junakinja je nekonvencionalne priče. Vatrena Cristina i staložena Vicky zapravo su potpune (i k tome međusobno kontradiktorne) krajnosti tipične junakinje. Javier Bardem, odnosno Juan Antonio, je (jednostavno): Španjolac. Impulzivan muškarac, uzavrele krvi, divlji u vezama i radu – atipičan junak.

Pri susretu s Juan Antoniom konvencionalna Vicky otkriva da i nije tako konvencionalna i upušta se u avanturu za jednu noć (pandan zaljubljivanju). Avantura donosi dane obilježene kajanjem, ali i prepreku njezinoj vezi: preispitivanje zaruka. No dolazak zaručnika znači povratak kolotečini i predvidljivosti, te potiskivanje onoga što se nikako nije smjelo dogoditi. Juan Antonija preuzima Cristina, a njihov zajednički život pretpostavlja zaljubljenost. Nemir (i prepreku) u vezu unosi pojava Marije Elene (Penelope Cruz), Juan Antoniove bivše žene, još jednoga španjolskog "stereotipa": strastvena, neobuzdana i pomalo luda crnka. Suludi život u troje svoj smisao dobiva u njegovu prihvaćanju i potvrđivanju u seksualnoj vezi.

No premda se čini da je ménage à trois happy end ove priče, ipak nije tako. Amerikanka je Amerikanka, koliko god slobodoumna bila: Cristina napušta komplicirani odnos. A nakon još jedne kušnje u obliku Juan Antonijeva društva i spoznaje da staloženost i vrela krv ne pristaju zajedno, Vicky svoj happy end pronalazi u prihvaćanju kolotečine.

PRETHODNA STRANICA 2 OD 4 SLJEDEĆA

Valentinovo Specijal Neki to vole vruće katarina starčević druga strana ljubavi 500 dana ljubavi vicky christina barcelona druga strana kreveta