Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Dolazak (2016) - Kompleksna filozofsko-lingvistička SF alegorija

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 28.11.2016. / Autor: Ratko Martinovic Dolazak (2016) - Kompleksna filozofsko-lingvistička SF alegorija

DolazakDolazak (2016)Arrivalredatelj: Denis Villeneuveuloge: Amy Adams, Jeremy Renner, Forest WhitakerViše informacija o filmu »8.5

Denis Villeneuve istinski je majstor simbolike, šifri i skrivenih značenja. Vjerovali ili ne, on je i precizni insajder, ponajveći od Stanleya Kubricka i Romana Polanskog. 'Živimo u mračnom dobu zatomljenih sloboda bez slobode i kritike, pod totalitarističkom čizmom korporacija, gdje je sve na prodaju, bez ideologije i pod stalnim pritiskom netolerancije. Mi smo u Orwellovom dobu' njegove su riječi iz intervjua prije nekih desetak godina, a tu priču potkrijepio je u prvom dijelu trilogije. Da, trilogije. Film 'Prisoners' (kod nas preveden u dva naziva - 'Zatočene' i 'Zatvorenici', od kojih svaki ima svoju vrijednost) eksplicitan je prikaz mučnog pranja mozga, MK ULTRA programa i interesno-religijske borbe kartela 'dobra' i 'zla' čiji ciljevi najčešće završe pogubno za čovječanstvo. Film je obilježen enigmom labirinta, točnije 'zbrke' (eng. 'maze') koji zapravo niti nema izlaza. Drugi dio je svakako 'Neprijatelj' ('Enemy') kojemu mnogi tepaju da ima najopakiji kraj u povijesti kinematografije. Tako što je naravno pretjerano, ali simbolika nije. Ovaj film ukazuje na subjektivni interni svemir opranog mozga. 'Pauci obitavaju ovim svijetom. Od nekih pobjegneš, od drugih umireš' smatra redatelj, a kao paukovu mrežu pranja mozga suptilno prezentira ideologiju, religiju, politiku i sve elemente polarizacije. Čovjek je zatočen u krletci vlastitog uma, parazit mu ispija energiju putem konstantnog straha, te zbog svega ne vidi dalje od vlastitog nosa, izgubivši spontanost i osjećaj sinkroniciteta. I svaki film koketira s tminom ljudskog uma, prirodom, konceptima vremena, prostora i arhetipa, te psihodelijom - kao da je autor veliki fan Carla Gustava Junga i Stanislava Grofa.

Simbolika 'Neprijatelja' >> http://www.slate.com/blogs/browbeat/2014/03/14/enemy_movie_ending_explained_the_meaning_of_the_jake_gyllenhaal_and_denis.html

Simbolika 'Zatočene' >> http://vigilantcitizen.com/moviesandtv/esoteric-meaning-movie-prisoners/

I sada možemo početi s trećim, koji je neka mješavina psihološke drame i atmosferičnog SF-a. 'Dolazak' je od prve projekcije najavljivan kao konsenzus kritike i zahtjevnije publike, film kojem će 'mainstream' pljeskati ali isključivo zbog nedokučive dubine i općeg prihvaćanja - kao kada se rulja divi Salvadoru Daliju zbog slikarske tehnike. Okorjeli SF-ovci će pak doživjeti 'Interstellar' sindrom zbog čestog susretanja sa sličnim idejnim rješenjima u literaturi i previše 'tell', a premalo 'show', no ništa lakše im neće ni pasti razlike između nagrađivane kratke priče 'Story of Your Life' Teda Chianga i ekranizacije. Scenarij je napisao Eric Heisserer i moram priznati da je ovo jedan od rijetkih slučajeva gdje s obzirom na njegove ranije uratke nisam imao previše povjerenja, a da sam pri toj procjeni prilično pogriješio pa Villeneuve očito zna nešto o njegovom talentu što obični 'guglaši' nisu dokučili. O samom filmu je zapravo jako teško pričati bez ijednog spojlera. Zato se mogu osvrnuti na ključne elemente. Redateljski posao odrađen je besprijekorno i apsolutni je favorit za akademski kipić, sudeći po dosad viđenoj konkurenciji. Remek djelo zanata. Atmosferičnost, široki kadrovi koji teže sužavanju, igranje s kamerom i gledateljevom percepcijom, maestralna tehnika i rutinsko dovođenje gledatelja u stanje uživljenosti forte su ovog filmaša od prvijenaca. 'Sicario' mu je bio pucanj u prazno, no brzo se rekuperirao. Način komunikacije, lingvistika, logika, prostor i vrijeme interpretirani su izvan ljudskog konteksta, a film poput psihijatra s Rorschachovim mrljama nastoji razbiti obrasce kojima smo determinirani od samog rođenja. Filozofsko pitanje koje se nameće je bi li čovjek u nekom drugačijem okruženju razmišljajući kroz drugačije kontekste bio isti. S time se autor zabavlja - ne samo svojom uobičajenom tematikom snažne ženske emocionalne psihe nauštrb muškog instinkta - već i s ljudskom predrasudom koja sve promatra kroz zavjese straha.

Ženska energija zarobljena je još od 'Zatočene' i polako izbija, bilo sučeljavanjem s 'Neprijateljem' ili 'Dolaskom' u koštac s vlastitim strahovima. Konačni rezultat poput kimatike nastoji približiti izgubljeni sinestetički pogled na svijet i odgovoriti na pitanja zašto čovjek toliko vremena troši na planiranje kada ionako reagira impulzivno, umjesto da se prepusti i samo živi. Ako se sve događa s razlogom Villeneuve svojim opusom nastoji ukazati na mogućnost da oko nas postoje nevidljivi i suptilni simboli koji nam otkrivaju sve, samo da ih imamo vremena vidjeti i pročitati. 'Filmove ne biram po žanru... Ovdje sam želio ukazati na sveprisutni strah i uvjetovane reakcije dok sam u 'Zatočenima' ciljao na CIA i projekte mučenja. Ovo je priča o svemu što nas spaja i razdvaja - jezik je ključ polarizacije'. Redateljeve riječi nadopunjene su tezom da je ovim filmom otvorio doba eksperimentiranja filmskih studija i njegov 'Blade Runner 2049' najveći je prilog tomu, kao i opasan rizik kojeg se ne boji. Bojao sam se da će meni omiljen film biti posve sigurno upropašten nastavkom ali ako netko to može napraviti na nivou, onda je to ovaj kompleksni Kanađanin. Amy Adams isto tako s pravom može sanjati Oskara. Ne bih se usudio reći da je ovo najbolji film godine pošto nisam pogledao sve kandidate, no da je tu negdje svakako jest. Ima i svojih propusta zbog približavanja 'mainstream' publici i (pre)velike slobode u scenarističkoj doradi originala, ali je zanimljivo da oni koji kritiziraju te neke naivnosti i jednostavnosti - otvoreno priznaju kako nisu shvatili širu sliku. Ako je 'Interstellar' bio prekrupan zalogaj za okorjele grickače kokica i ispijače sokića, onda će mu 'Dolazak' biti poput 'Odiseje u svemiru 2001', 'Kontakta' ili 'Blade Runnera'. Puna mistika i fantazija, možda i dosadna. Višeslojne filmove danas rade i braća Nolan, no ovo je korak više u apstrakciji, simbolici i artizmu. 'Nakon Blade Runnera volio bih režirati Dinu - to mi je san'. I nama je!

drama sf Amy Adams Denis Villeneuve dolazak arrival Ted Chiang Story of Your Life Eric Heisserer


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?