Bone Tomahawk (2015) - Briljantna mješavina vesterna i horora koja vapi za kultnim statusom

Filmovi koji kombiniraju horor i vestern žanr nisu česta pojava, no gotovo svaki put bi te 'iznimke' oduševile gledateljstvo. Bilo da se radi o filmovima smještenima u suvremenije doba, poput klasika horor žanra 'Near Dark' redateljice Kathryn Bigelow koji je spojio vestern s vampirskim žanrom, ili pak o onima smještenima u ranije vremenske periode, kao što je 'Ravenous' Antonije Bird, spajanje vesterna s jezivom atmosferom i nasilnim prizorima iz nekog razloga u gotovo svim slučajevima prilično dobro funkcionira. To bi se moglo reći i za debitantsko ostvarenje američkog književnog autora, scenarista i redatelja S. Craig Zahlera 'Bone Tomahawk' koje je, doduše, bliže tradiciji špageti vesterna i američkim vestern revizionistima nego nadnaravnim vestern hororima kao što su to gorenavedeni.

Priča 'Bone Tomahawka' podsjeća na 'Tragače' legendarnog Johna Forda: četvorica kauboja, predvođeni šerifom Franklinom Huntom (Kurt Russell) i ozlijeđenim, ali veoma upornim Arthurom O'Dwyerom (Patrick Wilson), kreću u potragu za troje otetih ljudi, među kojima je i O'Dwyerova supruga Samantha (Lili Simmons). Po opisu djeluje kao klasična vestern priča, no otimači su zapravo svojevrsno pleme subhumanih kanibala koji žive u špiljama (u filmu ih nazivaju Trogloditima). Svjesni da nemaju velike šanse za uspjeh, no, pritisnuti inherentnim osjećajem odgovornosti, kauboji odlaze na neprijateljski teritorij s nadom da će se vratiti kući živi.

Moja ocjena >>> 9.0

'Bone Tomahawk' začuđujuće je literaran i narativno razrađen film. Zahler ne žuri, ostavlja likovima i priči prostora da se razviju, čime uspješno gradi motivaciju i karaktere. Forma 'polaganog izgaranja', gradacijskog stvaranja tenzija i osjećaja straha uvelike podsjeća na žanrovska ostvarenja novijeg korejskog filma ('Oldboy', 'Bittersweet Life', 'The Host' itd.) u kojima nije cilj samo ispričati uzbudljivu priču, nego je i kvalitetno razraditi kako bi se stvorio čvršći odnos između gledateljstva i likova. Osim razrađenom pričom i likovima, Zahler taj odnos učvršćuje i povremeno duhovitim dijalozima.

Zahlerov film ne zaostaje kvalitetom ni u vizualnom aspektu – kamera inteligentno prati razvoj radnje, ne otkriva gledatelju previše toga prerano, a montaža je fluidna i nenametljiva. Redatelj se uglavnom služi tonovima smeđe boje kako bi dočarao ambijent Divljeg Zapada, a pomalo izblijedjele boje pridodaju realističnosti filma. Osim toga, Zahler oprezno dozira nasilje i šok. Njegov film nije eksploatativan, brutalne se scene događaju samo kada sama radnja to zahtijeva i igraju više na emocije gledatelja nego na njihove želuce, tako da ne djeluju kao da su tu samo zato da budu tu. Unatoč činjenici da film ima za današnje standarde limitiran broj nasilnih prizora, Zahler ih koristi na kreativan i efektan način, zbog čega će neki od njih zasigurno šokirati i tvdokornije gledatelje.

U filmu su vizualno najupečatljivije scene eksterijera, naročito noćne. Zahler noćne prizore pokušava osvijetliti što prirodnije, dovoljno da se jasno vidi što se na ekranu događa, ali u isto vrijeme bez pretjerivanja i stvaranja osjećaja umjetne rasvjete. Kada se prebace u široki plan, stvara se kontrast između osvijetljenih likova i mračne i opasne okoline kojom su okruženi, čime se pojačava dojam nemoćnosti glavnih likova.

Gluma je u filmu uglavnom fantastična, a prednjače Richard Jenkins koji glumi brbljavog i smušenog zamjenika šerifa Chicoryja te Matthew Fox u ulozi hladnokrvnog i moralno upitnog Johna Broodera. Zahler je glumcima dao dovoljno materijala i prostora kako bi se mogli kvalitetno poistovjetiti s likovima i dati im individualne karakteristike, što film čini još intrigantnijim jer se ta individualnost manifestira kroz njihove međusobne konflikte.

No, film u aspektu likova i glume ima i neke nedostatke – glavni ženski lik, O'Dwyerova žena, slabo je razrađen i motiviran, a glumica Lili Simmons nije se naročito iskazala svojim glumačkim sposobnostima, stoga se čini kao da se Zahler toliko fokusirao na četiri glavna muška lika da je ženski u potpunosti zaboravio.

S. Craig Zahler je, unatoč nedostatcima, napravio briljantan film. Dojmu doprinosi i činjenica da se radi o debitantu, čovjeku koji je prije toga imao potpisan samo jedan scenarij, za ultraniskobudžetni horor film 'Asylum Blackout' (snimljen 2011. godine), te činjenica da je film snimljen za nešto manje od 2 milijuna dolara, što je uistinu impresivno. Film možda neće najbolje sjesti ljubiteljima dinamičnijih i kompaktnijih žanrovskih filmova (traje čak 130 minuta), no za one koji vole sporije filmove obogaćene dobro okarakteriziranim likovima i vrlo kvalitetnom pričom, Zahlerov film bit će prava poslastica. Kakav god konačan zaključak gledatelja bio, 'Bone Tomahawk' definitivno spada u klasu budućih kultnih favorita, a Zahler među izrazito talentirane filmske autore čije karijere ubuduće treba pomno pratiti.

Western Patrick Wilson horror Richard Jenkins Kurt Russell Bone Tomahawk S Craig Zahler Matthew Fox