Beasts of No Nation (2015) – Afrički udarac u naše osjetljive želuce

Umjetnički talent redatelj Carya Fukunage, poznatog po filmovima 'Jane Eyre', 'Sin Nombre' i prvoj sezoni popularne serije 'True Detective' napokon je sazrio s filmom 'Beasts of no Nation'.

Film o afričkim dječacima vojnicima priča je koja pogađa 'ravno u želudac'. Veliki filmski kritičar, pokojni Gene Siskel, zgražao bi se nad eksploatacijskim metodama Fukunage (Siskel nije volio kada se djeca koriste kako bi se jeftino utjecalo na sentiment publike), no valja reći da to, ipak, nije bila namjera Fukunage niti se u filmu to osjeti. Naravno, neke su scene izrazito emocionalno nabijene, no nema onog katarzičnog momenta koji bi docirao o ratnim strahotama.
 
'Beasts of no Nation', Netflixov filmski debi, manje je priča o ratu i njegovim uzrocima, a više o odrastanju, preživljavanju, odnosu dječaka i očinske figure. Rekli bi kako je ovo 'Apokalipsa Danas' za djecu, no to bi bila neumjesna šala. Film je napravljen po predlošku istoimene knjige Uzodinma Iweala. Pisana je iz dječje prespektive s namjerno infantilnim, no iznimno pronicljivim opservacijama. Prati dječaka Agua koji je prisiljen svjedočiti i sudjelovati u jezivim ratnim zločinima.
 
Fukunaga je pak knjigu prilagodio u jednostavniji linearni narativ, tako da prvo imamo priliku vidjeti obiteljsku idilu dječaka Agua (Abraham Attah) koji dane provodi u sitnim nepodopštinama, no kako sam ističe on je 'dobar dječak'. Njegovo bezbrižno djetinjstvo naprasito prekidaju vojnici koji ubijaju njegovog oca i brata te ga nagnaju u bijeg. Tumarajući izgubljen šumama nabasa na gerilce koji mu poštede život samo kako bi mu gurnuli pušku u ruke i natjerali na stravična ubijanja. Vođa gerilaca je karizmatični Zapovjednik (Idris Elba) koji svoje vojnike oboružava, inicira i za rat motivira filozofičnim govorima. Agu se sada nalazi između fascinacije misterioznim Zapovjednikom i ubijanja koja njegov nejaki um pokušava opravdati.

Naravno, Zapovjednik dječacima manipulira očinskim figuriranjem, a sve su patriotističke tlapnje zapravo velika politička spletka. Dječaci su nagnani na sudjelovanje u krvavom oružanom hororu mješavinom ratnih mantranja i heroina i baruta(drogu konzumiraju tako da naprave posjekotinu na licu i prah utrljaju direktno u ranu).
 
Abraham Attah je izuzetno uvjerljv kao dječak Agu te mu se predviđa svijetla glumačka budućnost, Idris je Elba kao Zapovjednik ostvario najbolju ulogu karijere pa se špekulira kako bi mu ova uloga mogla donijeti Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu. Ovo je Fukunagino najzrelije ostvarenje, režijski i stilski samouvjereno s posebnom brigom oko detalja. Najveći je adut ovog filma iskreno, nepatvoreno prezentiranje ratnih strahota bez onog klasičnog i američkim filmovima svojstvenog moraliziranja i ispraznog kritičkog distanciranja. Scena u kojoj se raskida s tom američkom filmskom tradicijom jest kada pored naoružanih dječaka prolazi UN-ov kombi iz kojeg novinari blicaju fotoaparatima posve nesvjesni prave situacije. Također, nema uljepšavanja, nema iskupljenja na kraju, nema nevinih, afrički je melting pot pun krvi, izdaje, ludila i beznađa.

Ovo nije film za one slabog želuca, ratna zvjerstva prikazana su eksplicitno i uvjerljivo. Attah i Elba briljiraju u svojim ulogama. Život dječaka vojnika i sav očaj i patnju kroz koju prolaze, ovaj film prikazuje na najsuroviji i jezivo realističan način bez snishodljivog komentara.

rat Idris Elba Afrika Beasts of No Nation Cary Fukunaga Abraham Attah