Annabelle - Krvave muke roditeljstva nisu ni trebale ići u na kino platna

Galerija fotografija

Prije "Prizivanja" bila je Annabelle - jezovito najavljuje trailer za film snimatelja i redatelja Johna R. Leonettija koji je ustvari bio snimatelj prethodnog filma. "Annabelle" je neka vrsta spinoff-prequela/prednastavka hvaljenog "Prizivanja". Na žalost, potencijal koji je nudila jezovita lutka, koja se u prvom filmu Jamesa Wana ( filmovi s lutkama - Slagalica strave, Smrtna tišina) samo pojavljuje a koja je bila povod za snimanje ovog, nije iskorišten onako kako bi se većina nas nadala. Da bi vas ovaj film potpuno zadovoljio prvo biste morali drastično sniziti kriterije i pomiriti se s činjenicom da ste kino kartu platili za nešto što po produkcijskim kriterijima ide direktno na video a ne u kino dvorane.

Trailer - Annabelle

Vrijeme radnje filma je smješteno u 1970. godinu što se vidi po "singerici" koja u jednom dijelu filma postane već iritantna koliko se često samostalno uključuje. Iristantno do te mjere da već počnete očekivati da netko u kino dvorani drekne - Hoće li je više tko odnijeti na servis? Dobro, vidi se i po drugim rekvizitima kao što je TV uređaj, odjeća i ultrazvuk koji istini za volju izgleda bolje nego što bi izgledao na početkom sedamtesetih godina. A kao da su prepisani iz televizijske sapunice tog razdoblja djeluju i dijalozi scenarija koji je napisao Gary Dauberman.

Uglavnom, John Gordon (Ward Horton) pronašao je savršeni dar za svoju trudnu suprugu Miu (Annabelle Wallis), riječ je o rijetkoj klasičnoj lutki odjevevenoj u bijelu haljinu s crvenim povezom. Iste noći mladu i još nepotpunu obitelj zadesi nesreća. U kuću njihovih prvih susjeda, vremešnog para Higgins, upada odmetnuta kćer Annabelle koja s još jednim pripadnikom nekakvog hippy-satanskog kulta ubije svoje roditelje da bi potom sposobnošću nečujnog nindje uletjela i u kuću Gordonovih gdje pokuša zaklati trudnu Miu. Srećom ubrzo dolazi i policija koja ubija njenog pratitelja dok si ona držeći u krilu Mijinu lutku prereza vrat. I tu počinju sotonske nevolje mladog bračnog para.

U prvom redu Mia i John uopće ne djeluju kao bračni par već kao brat i sestra koji skrivaju svoj incestuozni odnos. U ovome času teško je u sjećanje dozvati lošije scenaristički osmišljen te redateljski i glumački realiziran bračni par. Nije da je to od nekakve krucijalne važnosti za radnju filma, ali suživljavanje s glavnim likovima ključno je za ovakav tip horror filmova. Ukoliko glavni likovi djeluju poput praznog komada papira, gledatelj se nema s kime saživiti pa na kraju samo čeka da netko, bilo tko, odapne. Leonettijev se film oslanja isključivo na škripu podova, vrata, ljuljačke, hippyjevski bijelo odjevena prikazanja, iritantno učestalu zloporabu klišeiziranih scena stvaranja napetosti koje prati podjednako iritantno klišeizirana zvučna i glazbena kulisa.

Istina je da su se trudili sve okidače događaja pravovremeno prezentirati kako bi izbjegli naknadno objašnjavanje događaja, kao što su to učinili s TV vijestima o čudnom hipijevskom kultu prije nego Annabelle Higgins dođe napraviti koljački pokolj. Ali tu pak nisu objasnili je li Annabelle bila opsjednuta demonom koji je njenom krvlju prešao na lutku ili je ga je njome pokušala prizvati. Ono gdje ovaj film funkcionira su trenuci horrora kad se pokazuje demon koji stoji iza ove, i to valja priznati, jezivo ružne lutke. Scene u kojima se u tami pokazuju obrisi demona dobro su osmišljene i realizirane pa će vas jeza prožeti kada pomislite da biste se u mraku mogli susresti s tako nečim.

"Annabelle" je mogla ponuditi znatno više i šteta je što nije. Potencijal ove ružne i jezovite lutke je potrošen na film koji je sasvim komotno mogao biti snimljen u kratkoj ili srednjoj dužini trajanja.

Lutke znaju biti jezovite tako da svi koji su pogledali barem jedan od "jačih" filmova horror žanra s lutkama, znati će da je potencijal Annabelle bio daleko veći. Jedan od takvih primjera je lutka Fats iz kultnog filma "Magija/Magic" (1978). snimljenog prema romanu Williama Goldmana u režiji Richard Attenborough s Anthony Hopkinsom u glavnoj ulozi. Trbuhozborci su ustvari prilično jezivi.

Magic (1978) - režija Richard Attenborough

Kada govorimo o lutkama i sotonskim demonima, nemoguće je pobjeći od filma "Poltergeist" (1982) Tobe Hoopera koji je mnogima koji ga pogledali u ranijoj dobi ogadio lutke. Scena s lutkom klauna natjerala bi svakog da iz sobe pobaca i umiljate plišane medvjediće a kamo li nešto veće.

Poltergeist (1982) - režija Tobe Hooper

Poprilično bolan za gledanje je bio i "Lutke/Dolls" (1987) Stuarta Gordona poznatijeg po kultnom "Re-Animator".

Lutke (1987) - režija Stuart Gordon

Iritantna singerica, odnosno šivača mašina koju vidimo u "Annabelle" u sjećanje priziva jedan bizaran prizor iz filma "Dolly Dearest" (1991). u kojem najdraža lutkica također koristi šivači prizor, a također je se pokušavaju otarasiti vjerskim obredima.

Dolly Dearest (1991) - režija Maria Lease

Najpoznatija lutka iz horor filmova čuveni Chucky možda nije toliko jezovit koliko je zloban i pritom rječit - "Umiranje je takva kučka." Prvi u nizu od šest slashera po scenariju Dona Mancinija snimio je Tom Holland, dok su lutki u kojoj je zarobljen duh okorjelog ubojice Charlsa Lee Raya glasove davali Josh Franklin, Edan Gross i Brad Duorif koji je glumio zlobnika zarobljenog u ovoj dražesnoj igrački za razvoj komunikacije - Bok! Ja sam Chucky! Hej? Želiš se igrati?

Brad Duorif kao Chucky (1988-2013)

Steven Spielberg Anthony Hopkins Tom Holland Don Mancini Richard Attenborough the conjuring annabelle annabelle wallis james wann john r leonetti prizivanje ward horton william goldman poltergeist dolly dearest brad duoriff