2010 - godina sraza modernih tehnologija i klasične kinematografije

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 04.01.2011. / Autor: Moj Film

Iza nas je jedna zaista bogata filmska godina koju su gotovo u potpunosti obilježili kultni naslovi.

David i Golijat

Početkom 2010. godine na dodjeli američke filmske nagrade Oscar gotovo proročki sukobila su se dva suprotna filmska izričaja. Moment je nazvan borbom Davida i Goliata a neupitna pobjeda otišla je Davidu, odnosno ratnoj drami Narednik James koji je pokupio sve glavne nagrade ispred financijski i tehnološki nadmoćnijeg Avatara.

Kroz cijelu godinu nastavila se ova borba dramskim i žanrovskim naslovima a ono najljepše je što se tako nešto nije događalo samo u svijetu nego i kod nas. Prvi puta smo imali prilike biti svjedocima potpune raznolikosti hrvatske kinematografije koju je ove godine okitio i film ZF žanra.

Godina piksela

Ipak ako se vratimo globalno i pogledamo 2010. onako s distance, unatoč jakim dramskim naslovima snimanima na klasičan način, moramo priznati da je to ipak bila godina računalnih piksela. Koliko je to dobro ili pak loše, teško je za sada reći. Uz jake igrane naslove koji su posegnuli za čarima CGI tehnologije, svoj procvat su predvođeni filmom Priča o igračkama 3 doživjeli i animirani filmovi čime su dosegli, za taj oblik filmske umjetnosti, neslućene visine filmske uvjerljivosti. Dramatična scena u kojoj nacrtanim igračkama prijeti smrt u stroju za spaljivanje smeća toliko je napeta da je gledatelj praktički primoran uvjeravati se da je posrijedi animacija. 

Priča o igračkama 3: Trailer

Godina drame

Da su računalni pikseli dobrodošli u svakom obliku filmske umjetnosti hrvatska publika uvjerila se prošle godine uz napeti žanrovski triler Christophera Nolana Početak. 

No, s druge strane filmski naslovi poput autobiografskog Med Semiha Kaplanoglua, političkog trilera'Pisac iz sjene' Romana Polanskog ili pak prihološkog trilera Otok Shutter Martina Scorsesea pokazali su da jak scenarij još uvijek nešto znači konzumeristički i trenderski degradiranoj hrvatskoj publici.

Zapravo, najbolji pokazatelj da ukusi hrvatske filmske publika još nisu u potpunosti degradirani na isključivo marketinški prenapuhane blockbustere upitne umjetničke kvalitete su filmski festivali.

Za gotovo svaki od filmskih festivala u Hrvatskoj tokom 2010. godine, unatoč teškoj gospodarskoj situaciji hrvatskih kućanstava, tražila se karta više. Čak ni krajnja depresija koja je vlada krajem godine nije na koljena bacila ZFF koji je i kalendarski nezavidno pozicioniran a koji je unatoč startnim strahovima organizatora uspio zadržati masovni interes publike. 

Početak: Trailer

Godina rekorda

Kada 2010. Filmsku godinu u Hrvatskoj promatramo kroz financijski aspekt, tu je najznačajniji film ZF ep o visokim plavim vanzemaljcima s planeta Pandora Jamesa Camerona. Avatar je puna dva mjeseca držao mjesto najgledanijeg i najprofitabilnijeg filma u našim kinima, niz od šest uzastopnih tjedana na vrhu je prekinuo tek sezonski romkom Valentinovo  a konačno su zaustavili tek Alisa u zemlji čudesa i Otok Shutter. Inače, prosjek kojeg neki film provede na vrhu tabele hrvatskog box-officea je tri tjedna.  Pregled financijske tablice pokazuje da su domaći filmovi i dalje inferiorniji po interesu publike u odnosu na ove strane što zapravo razočarava jer eto, kažemo ove godine Hrvatima su ponuđeni zaista vrhunski naslovi.

Alisa u zemlji Čudesa: Trailer

Odlična godina hrvatskog filma

U prvom redu tu je dvostrukom nagradom u Karlovym Varyma nagrađeni film Rajka Grlića Neka ostane među nama za koji je scenarij pisao sa uberpopularnim hrvatskim piscem i kolumnistom Antom Tomićem. Čini se ogorčenu hrvatsku publiku da ovaj film masovnije pogleda u kinima nije osokolilo ni čak osam nagrada sa nacionalnog filmskog festivala u Puli. Grlićev film je pokazatelj da hrvatska filmska drama još uvijek ima podosta toga za pokazati o našem društvu ali i da je domaćoj publici dosta drame na filmskom platnu. Tako su gledatelji sa skepsom dočekali i Matanićevu Majku asfalta koja je pored briljantne izvedbe Marije Škarišić scenaristički ipak podbacila i opravdala suzdržanost publike. Međutim ostaje nejasno zašto je publika mlako reagirala na film koji bi po svim  JUS standardima bio inter-balkanski blockbuster. Crna komedija na tragu kultnih filmova Slobodana Šijana, 72 dana, debitantski dugometražni film Danila Šerbedžije uz prevrtljiv scenarij i dijaloge smislenije no što je to uobičajeno u takvom tipu komedija također nije u privukao dovoljno publike da domaći film barem na jedan vikend sruši neki strani blockbuster. Nije pomogla ni impresivna ergela filmskih prvaka bivše države. Možda tako nešto konačno dočekamo u 2011. godini. 

Neka ostane među nama: Trailer

Možda nam tako nešto u novije vrijeme donese nekakav ZF spektakl pun impresivno rađenih specijalnih efekata kakav nam je prošle godine prikazao Nevio Marasević u svom filmu The Show Must Go On ili pak političko-društvena-krimi satira sa impresivnim brojem razvijenih likova kakvu je u Šuma summarum dočarao Ivan Goran-Vitez. 
 
Godina razotkrivanja 

Ono što je dobro u 2010. godini a odnosi se ponajviše spomenutih domaćih filmova jest što je konačno prepoznata pregolema medijska rupa ispunjena kojekakvim nebitnim trash kvazi zvjezdanim vijestima, dok je domaća filmska umjetnost marginalizirana kroz kratke informativne kartice na stranicama gdje je gotovo neuočljiva. Jedini veći privatni medij koji je tome donekle odlučio stati na kraj je Jutarnji list, što teško da možemo zahvaliti urednicima koliko utjecaju kritičarskih veličina u toj tiskovini. Možda taj zamah kao i pozitivan strani feedback kulturološke procjene naših filmova, kakve je polučila nagrađivana ratna drama Crnci redateljskog dvojca Jurić/Dević, promijeni i odnošenje domaćih medija spram naše kinematografije što je zapravo prvi preduvjet da se hrvatska publika konačno opet masovnije zainteresira za naš film.

Crnci: Trailer

Godina kontroverze

Problema s interesom publike zato nije imao, bez imalo sumnje, najkontroverzniji film 2010. godine.
Oko Srpskog filma se digla tolika prašina i halabuka kao da je u najmanju ruku ubijen predsjednik neke države. U Motovun su ga pošli gledati čak i oni koji nemaju naviku gledanja filmova na kino platnima. Upitne umjetničke vrijednosti ali zato izrazito opremljen brutalnostima, perverzijama i krvlju Srpski film je kako u stranim medijima, tako i u domaćim bio predmet lomljenja kritičarskih kopalja.

Dok su ga jedni dizali u nebesa opisujući ga kao novi izboj srpske kinematografije, drugi su ga kudili kao perverzno ispucavanje osobnih frustracija i bahaćenje skrivenog srpskog tajkuna koji je platio da se najboljim svjetskim digitalnim kamerama snimi jedini film koji u Srbiji koji od države nije dobio prebite pare za produkciju. Bilo je čak i onih što su po društvenim mrežama skupljali istomišljenike spremne na linč redatelja i scenariste.

Godina Društvene mreže

Kada smo u redakciji započeli raspravu o nekakvoj top-listi filmskih ostvarenja koja su obilježila prošlu godinu, zaključili smo da je nemoguće naprosto skrčkati nekakvu top-listu jer bi onda morali napraviti više različitih sa drugačijim mjerilima.Nemoguće i nepošteno je jer prevelik broj filmova u prošloj godini iz nekih određenih razloga zavređuju biti u gornjem dijelu tablice.

Ako gledamo domaću kinematografiju, 2010. godina je po pitanju kvalitete i raznolikosti bila odlična, prekretna godina koja je pokazala da hrvatski film može i bolje i više. U svijetu 2010. godina donijela je ozbiljne rivalitete između klasične i tehnološki podebljane kinematografije, a na scenu izbacila animirani film kao ozbiljnu konkurenciju potonjima.

Unatoč teškoj filmskoj recesiji bila je to izuzetno bogata, raznovrsna godina kakvu bismo voljeli da se ponovi jer zapravo je ugodan osjećaj kada vam je teško izdvojiti desetak filmova koji su obilježili godinu.

Društvena mreža: Trailer

Zbrojem svih elemenata, generalno 2010. godinu obilježila su najviše računala i toj tvrdnji pripomaže i film koji veći dio kritičara smatra najznačajnijim Društvena mreža Davida Fichnera koji je pred filmskom publikom razgolitio rođenje najmasovnije svjetske društvene mreže.

Na kraju to je interesantan rezultat borbe kojoj smo svjedočili na početku godine. Polu-biografski film čija se priča razvija oko računala (bez računala nema ni društvenih mreža) ispričan je na klasičan dramaturški način a čak se i poslužio računalnim trikovima kako bi jedan glumac odigrao dvije uloge u jednoj sceni.

Rekli bismo, rezultat je nerješeno što publiku stavlja u plus.

Srpski Film Početak priča o igračkama Crnci društvena mreža filmovi 2010 kinematografija

Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji