Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Jastog (2015) – Društveni fenomen bez društvenog komentara

OBJAVLJENO: 04.10.2015. / Autor: Filip Pavić Jastog (2015) – Društveni fenomen bez društvenog komentara

Z kao ZachariahZ kao Zachariah (2015)Z for Zachariahredatelj: Craig Zobeluloge: Margot Robbie, Chris Pine, Chiwetel EjioforViše informacija o filmu »7.5

Novi film Yorgosa Lanthimosa još uvijek odzvanja festivalima. Ovo je prvi film s engleskog govornog područja, redatelja kojeg se obično stavlja u koš 'grčkog novog vala'. Iako se on osobno protivi takvoj klasifikaciji i uvijek skromno ističe kako on samo baca ideje na papir sa svojim vjernim supiscem Efthymisom Filippouom, filmski teoretičari primjećuju jednu novu filmsku i misaonu paradigmu koju novi grčki filmaši iznose filmovima kao što su  'Dogtooth', 'Alps', 'Attenberg' i sad 'The Lobster'.

Nemoguće je ne primijetiti izvjestan modus koji Lanthimos inkorporira u svaki svoj film. Njegovo ranije ostvarenje 'Dogtooth', film koji je vrlo dobro prošao u Cannesu i čak zaradio nominaciju za Oskar za najbolji strani film, prikazuje obitelj koja svoju djecu drži zatvorenu u kući, izoliranu od svijeta, prisiljavajući ih na kojekakve perverzije. Taj nadrealistični, distopijski moment izražen bliskim društvenim temama primjećujemo i u 'Jastogu'.
 
Impresivnu glumačku ekipu čine Colin Farrell, Rachel Weisz i John C. Reilly, koji su samci zatvoreni u hotelu, prisiljeni naći partnera u roku od 45 dana ili će biti pretvoreni u životinje. U hotelu samci često razgovaraju od tome koja bi životinja htjeli biti ukoliko ne nađu partnera. David, kojeg tumači Colin Farrell, odlučio se za jastoga, jer dugo žive, imaju zdrave seksualne potrebe i jer jednostavno voli more. Film je prepun ovakvih bizarnih dijaloga koje bismo jednostavno trebali prihvatiti kao inherentne tome filmskom svijetu. Lanthimos, kako s ovim filmom, tako i s ostalima nikad ne propitkuje datost predstavljene filmske realnosti ili ističe svoj društveni komentar. Bizarni, distopijski svijet 'Jastoga' nema svoju polazišnu točku, nema motive iza svoga nastanka, već je jednostavno tu i funkcionira po svojim unutarnjim pravilima. Sasvim je jasno da redatelj pokušava film predstaviti kao 'reinterpretaciju stvarnosti', a ne kao stvarnost samu pa će gledatelj možda najjasnije primijetiti brechtovske elemente – V-efekt, glumci svoje dijaloge iznose potpuno distancirani od njih, tako se stvara interesantna jukstapozicija u kojoj imamo elemente koji upućuju na dramatičnost ili komičnost situacije (poput glazbe), ali smo odvojeni od glumca s kojim se ne možemo emocionalno identificirati.

Ta tehnika preuzeta iz 'epskog teatra' trebala bi u gledatelju razviti kritičku svijest i uputiti ga k samorefleksiji. Po Brechtu katarzično iskustvo stvara osjećaj zadovoljstva, a to je pogrešan pristup jer film bi trebao stvoriti nezadovoljstvo, natjerati gledatelja da usvoji kritičku perspektivu, pa tako i u filmu ne možemo razaznati katarzični vrhunac.
 
Lanthimos, ipak, u stvaranju ovog diskursa ne docira. Film možemo interpretirati kao propitkivanje muško-ženskih odnosa, društveno stigmatiziranje samaca, ali ne postoji konkretan smjer u kojem redatelj zakreće niti sasvim jasna poanta koja bi nam se nametnula. Sve je podložno interpretaciji, pa su tako i mnoge scene dvoznačne. Neka situacija bi nekome mogla biti smiješna, dok bi drugome bila izrazito tragična. U prvoj polovici filma pratimo Davida koji dolazi u hotel koji je organiziran izrazito strogim pravilima i uređen tako da svatko što prije pronađe svojeg partnera. Gotovo vojnička stega tjera rezidente da što prije pronađu svoju ljubav. U opreci, u drugoj polovici David bježi iz hotela i priključuje se grupi odmetnika, također hotelskih prebjega, kod kojih je pak sve dopušteno, ali su zabranjene bilo kakve romantične geste. Ta svojevrsna dijalektičnost  provlači se tijekom cijelog filma naglašavajući apsurd.

Sumirano, Lanthimosa možemo pohvaliti za izvrstan rad kamere kao i fotografiju. Primjetno je kako nenametljivo stvara svoj autentičan redateljski potpis. Originalna priča, izvrsna glumačka ekipa i sasvim novi filmski jezik – 'Jastog' dokazuje kako je moguće napraviti film o društvenim fenomenima bez emocionalne eksploatacije i proguravanja osobnih stajališta. Ovo je zaista nova kinematografija u najčišćoj formi.

Colin Farrell Rachel Weisz John C. Reilly Jastog Yorgos Lanthimos The Lobster Grčka


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?