Put bez povratka 4 (2009)

„Ako ovim dečkima pažnja popusti čak i na milisekundu, lopatom ćete ih guliti sa zida. E, pa to je zabava!"

Naravno, najveći izazov snimanja filma PUT BEZ POVRATKA 4 bilo je snimanje u 3D tehnici. Iako se ta tehnika koristi već desetljećima, ipak se radi o nečemu što je potpuno novo.

Smrt nikada nije izgledala tako živo! Današnja 3D tehnologija visoke rezolucije, koju stvara 3D PACE Fusion sustav, predstavlja veliki napredak, a gledateljima pruža novo iskustvo gledanja i katapultira ih u novu dimenziju.

Perry tvrdi da se revolucionarna tehnologija sustava Fusion u filmu PUT BEZ POVRATKA 4 koristila na vrlo inovativan način. „Ovoj franšizi 3D tehnika odlično pristaje zbog njezinih scena. Kada ljudi odu pogledati PUT BEZ POVRATKA 4, mislit će da se scene odvijaju ne samo ispred njih ili u njihovome krilu nego i iza ekrana. Bit će potpuno uneseni u svijet kojega film prikazuje.“

Ellis je režirao i PUT BEZ POVRATKA 2, a ovome ga je projektu najviše privukla prilika da gledateljima predstavi interaktivno iskustvo. „Odlučujući faktor definitivno je bila 3D tehnika“, kaže on. „Znao sam da će ovaj film biti savršen za to, a zbilja sam želio koristiti ovu novu tehnologiju. Temeljito sam proučio 3D tehniku, a kada sam čuo da iza sustava Fusion 3D stoje Vince Pace i James Cameron, to je bilo to.“

Vince Pace, dugogodišnji Cameronov suradnik, strastveno govori o svojoj viziji i kaže da se Fusion 3D ne koristi samo za postizanje proizvoda visoke kvalitete ili pružanje tehničke izvrsnosti; sudjelovanje kompanije u filmskom projektu doživljava kao kreativan odnos u kojem filmaši i kompanija surađuju na svim razinama produkcije.

Direktor fotografije Glen MacPherson laičkim rječnikom objašnjava osnovni koncept 3D tehnike. „Da biste dobili 3D slike, potrebne su vam dvije kamere: jedna predstavlja vaše desno oko, a druga vaše lijevo oko“, kaže on. „Obje kamere morate istovremeno usmjeriti u isti subjekt: ovo se zove konverzija. Ove dvije slike, snimljene pod blago različitim kutovima, uz pomoć 3D naočala postaju jedna slika – na isti način kako funkcionira i ljudski vid – i stvaraju osjećaj dubine.“

MacPherson smatra da je ovaj posao bio kao stvoren za njegovu ekipu. „Ovo se definitivno razlikuje od snimanja u 2D tehnici“, kaže on. „Svaka snimka mora biti iznimno pažljivo osmišljena kako bi se postigao 3D prikaz.“

Osim kamera Sony F23 – koje su prvi put korištene za 3D snimanje te sa samo pet prototipnih kućišta napravljenih isključivo za njih - produkcija se također može pohvaliti ekskluzivnom mobilnom PACE Fusion postprodukcijom. To je redatelju i produkcijskoj ekipi omogućilo gledanje scena u savršenoj 3D tehnici na licu mjesta. To je značilo da Ellis i MacPherson mogu izvršiti potrebne korekcije prije snimanja sljedeće scene.

MacPherson objašnjava vrijednost te mobilne postprodukcije: „Imali smo 3D projekcijski sustav. Mogli smo napraviti probnu snimku i odmah pogledati jesmo li postigli željeni učinak. U 3D tehnici uvijek će postojati nesavršenosti, ali sve smo mogli ispravljati na licu mjesta. To nam je omogućilo da snimamo puno brže i sa puno više samopuzdanja zato što smo znali da na kraju dana uvijek možemo ispraviti sitne pogreške.“

Kada su glumci jednom iskusili gledanje scena, kasnije ih je bilo teško izbaciti, ali Mykelti Williamson kaže da je to, osim što je zbilja fantastično, bilo od velike pomoći za glumu.

„Pokušavao sam gledati što manje materijala, ali to mi je zbilja pomoglo da ostanem u 3D svijetu“, sjeća se Williamson. „Kada vidite koliko se vaša percepcija promijenila, postanete toliko uzbuđeni zbog ovog novog svijeta da jurite na posao kako biste snimili i pogledali još više materijala. S ovom novom tehnologijom i naprednim naočalama zaboravite da imate naočale i mislite da zbilja promatrate nečiji život, a da ta osoba ne zna da ste tu. Bio sam vrlo impresioniran time.“

Ellis je na početku svoje karijere stekao ugled jednog od najboljih redatelja druge ekipe jer je radio na velikim akcijskim scenama. U filmu PUT BEZ POVRATKA 4 koristio je 3D tehnologiju kako bi stvorio nevjerojatno realne akcijske sekvence među koje se ubraja prva scena na stazi za utrke.

MacPherson kaže: „David je želio snimiti vrlo zabavan film kojega 3D tehnologija neće ograničavati. Morali smo pronaći načine da te akcijske scene izgledaju uvjerljivo, a to nije bio lak zadatak. Ogromne 3D kamere morali smo smjestiti u iznimno male, uske prostore. Postavljali smo ih na steadicam ili smo snimali ručno; stavljali smo ih u bazen i spuštali ih sa zgrada; bile su vrlo blizu vatre i eksplozija; a kako bismo snimili scene na stazi za utrke, te smo kamere postavili na automobile koji su stazom jurili brzinom od 160 km/h. Te 3D kamere stavljali smo na mjesta na koja ih nitko nikad nije stavio – barem što se tiče ovih novih modela.“

„Budući da se prva scena odvija na stazi za utrke, prije početka snimanja filma kamere smo postavili na automobile na praznom parkiralištu u zabavnom parku Magic Mountain kako bismo vidjeli kako će reagirati. Vibracije automobila poremetile su poravnanje kamera zato što su one vrlo osjetljive, tako da te kamere nismo mogli postaviti na automobile. Kamere su uglavnom bile u drugim automobilima, tako da bi ostale stabilne, ali s ovom opremom nikad nismo gubili vrijeme“, divi se Ellis. „Mislim da je to dokaz vrijednosti naše ekipe i potpore koju smo dobili od Vincea.“