Duga (2010)

O filmu

Relativno nepoznati (bolje reći zanemareni) hrvatski književnik Dinko Šimunović objavio je 1907. godine pripovijetku „Duga“, dramatičnu i poetičnu priču o djevojčici koja obeshrabrena okrutnošću svijeta koji nema obzira prema djeci, posebno djevojčicama, kani proći ispod duge kako bi postala – dječak. Godinu dana poslije, objavio je pripovijetku „Alkar“, žestoku storiju o sukobu oca i sina zbog djevojka koja se dvoumi oko sudbonosnog izbora između ratnika koji je simbol postojanosti i tradicije i nedoraslog momka, ali koji je znak novog vremena, romantike i obnove. A sve se to događa u prostoru neizbrušenih krajnosti, na vječitoj granici i mostu susreta civilizacija, i u iščekivanju uzbuđenja viteških alkarskih nadmetanja, kao uspomene na mitske dane.

Film „Duga“ je film o djeci u povijesti, njihovim stradanjima u ratovima o kojima se najmanje govori: ratovima među generacijama, koji tinjaju na vječnom prijeporu dominacije, napretka, manipulacije i arhetipskih vrijednosti.
Naizgled, djeca su vječni gubitnici, no ta žrtva, čini se, zalog je jedinog mogućeg kretanja naprijed. Odrasli doista žele dobro svojoj djeci i za njihovo dobro ne mogu dopustiti da ih djeca zaobiđu. Pobijediti odrasle – to je test civilizacijskog koda u vječitom dinamičkom debalansu starog i novog.

To je poticajna i dirljiva priča namijenjena školskoj djeci, ali poučna i odraslima, prepuna povijesnih reminiscenci i narativnih digresija. Događa se u surovom medijevalnom dalmatinskom miljeu, ali je univerzalna budući da na svim točkama našeg uzavrelog svijeta traje ta dramatična štafeta međugeneracijskog nesporazuma, ali jedinog mosta preko kojeg nove generacije mogu ka napretku, ubijajući samozatajne glasnike budućnosti – svoje roditelje, nerijetko nesvjesni trenutka kad su i sami, neumitnim poticajem iskustva, prešli u „protivnički“ tabor. Bez obzira na tragičnu sudbinu male Srne, ovo je optimistična priča, jer, opasno bi bilo djeci davati lažne i neispunjive nade. Život je rizičan, predivan i nenadomjestiv izazov koji traži odgovornost apsolutno svih. No, kako su svi u toj priči nesavršeni, bivaju kažnjeni naizgled benignom, ali začuđujuće pravednom kaznom – odrastanjem. Priča o Srni je zapravo hrvatska inačica „Djevojčice sa šibicama“.

Film je u fazi postprodukcije i bit će osebujnog i originalnog dizajna, poetičan i narativno jasan, bogat spektakularnim prizorima i končano će u medijskom i komercijalnom smislu afirmirati naše crtanofilmske potencijale.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa na temelju ovog filma pokrenulo je projekt „Razgovarajmo s djecom“ koji će se realizirati kroz niz akcija tijekom 2010. godine.

Na realizaciji animacije i likovnih predložaka radilo je tridesetak crtača.